Suza

Blista. Čvrsta je. Istovremeno meka. Tanka i debela. Puna je i prazna. Obojena. Istovremeno prozirna. Slana i slatka. Zasitna i nezasitna. Hrabra i plašljiva. Tužna ili sretna. Suza.

Prašina

Tiha, nečujna – za mene nevidljiva. Pada i pada – sada i tada. Nervozu stvara – brisanjem prostor otvara. Prekrila je sjećanja, prekrila osjećaje. Zatpala je sve. Tišinu stvorila. Budućnost otvorila. Prst sudbine po površini je zagrebao. Po prašini moje osjećaje opet vrebao. Da prašine nema, prsti sami pisali ne bi U mislima me na kratko vratila tebi. Prašina. Tiha i nečujna.

MAČ

U daljini sam vidjela obrise tebe. Oštrica mača probola mi je srce. Ono je počelo jače kucati. Pritisak u prsima bivao je sve veći. Suze su počele same teći. Mač je i dalje probadao. Srce me fizički bolilo. Sve je u meni slomilo. Bilo je strašno. Mučno. U glavi je sve postalo zvučno. Kad će prestati tako srce kucati? Kad ću te prestati ludo voljeti? Meni je ovo sve previše …. molim te odlazi…. zaista mi ne trebaš više!

Klupko

  Nešto me steže u prsima i ne da mi disati. Neka me melankolija puca. Ništavilo mi na vrata kuca.   A moram dignit glavu i krenit prema sutra. Moram sama sebi napravit ljepša jutra.   Imam puno razloga zašto budućnosti se divit. A snage nemam. Kao da se štedim radi onoga za što se spremam.   A koji je to put na koji me noge vode? Hoće li i srce tamo poći ili samo razum? Koga ću kući ostaviti? Da li će se srce s dušom sastaviti? Ili će…

Čuvaj se

Koliko god volim te riči toliko ih i mrzim. Brineš za mene a ne možeš mi pomoć. Osjećam razočarenje u tvom glasu. Brigu.   Volila bi da je drugačije. Volila bi da sam drugačija. Volila bi da je moj život u drugom vrimenu iša drugim putem. Al nije. Ja sam ovakva kakva jesam, u životu kakav je. U vrimenu kakvo treba biti. Ti si takav kakav jesi. U svom životu. U vrimenu kakvo treba biti.   Na liniji života srećemo se ponekad. Na liniji misli često. Na liniji srca zajedno…

Nebo

Pijemo piće tamo gore: na nebu. Toliko čudno: ko da smo na webu. U običnoj si robi. Sidiš nogu prekriženih kao u dnevnoj sobi. Ja sam totalno zbunjena i ne dolazim sebi, Najradnije bi poljubac poklonila tebi. Ali na nebu to moguće nije Jer sunce toliko jako sije. Da ti se približim oboje bi nas spalilo Možda zauvijek jedno o drugo udaljilo. Zato te samo gledam i divim se svakoj crti lica Osjećam se ko poletna tica.

Život

Opet sam te sinoć željela. Jako. Puno. Željela sam bit zagrljena. Od svijeta odvojena. Željela sam potoniti u tvoj zagrljaj i tako sanjati. Budna biti. Javu za san zamjeniti. Željela sam nakratko vrijeme zaustaviti. Miris tvoj upiti. Koju suzu proliti. Odjednom me nešto prene i svu pažnju moju skrene. Sat je ponoć otkucao, život je na vrata pokucao. Njega nema – ja sam tu – kao iz pištolja je život pucao. Ne sanjaj ga više. Zaboravi snove. Ja sam tu. Diši. Živi za trenutke nove. Zatvori vrata prošlosti . Otvori…

Virus

Mogu li te zagrlit? Samo malo… pliz… Pitaš tako naivno ko da me pitaš sendvića griz. Ne možes. Znaš da ne možeš. Odgovaram hladno. I uopće se radi toga ne osjećam jadno. Obuhvaćaš me oko leđa, privlačiš me k sebi. Ja se nećkam: bi – ne bi. U tom trenu moje tilo se kraj tvoga stvori, Snaga uma se sa srcem bori. Tvoj virus se u mom  tilu aktivira. Nova muzika mojim stanicama svira. Sve drhti. Granice uma se ruše. Virus još jednom spaja naše duše .  

Čestitam

Samo osam slova u toj riječi stoji Samo 14 dana do tog momenta broji. Oči se sjaje, srce od ludosti tuče Neke čudne misli moju glavu muče.   Lako se smijat i ludirat. Lako je bit u vitru i ne se sekirat. Al kad odzvoni sat i kazaljke se spoje, kad se pokažu dvije crtice tamne boje, onda vrijeme staje i bez daha ostaješ možda se u djeliću sekunde radi svega kaješ.   Smijat se od sreće ili plakat? Možda bi trebalo samo na mjestu skakat? Čestitam …. Samo ću…

Naša kuća

Ruševina obnovljena pokraj bunkera stoji, zidinama opasana. Noć. Bonaca. Zvjezdano nebo. Mjesec u obliku slova D. Ti i ja. Milka i King od kokosa. Kućne papuče. Apsolutna tišina. Zagrljeni promatramo more. Ko dvije mace koje označuju svoj teritorij dodirujemo se licima. Licima ostavljamo trag, obilježavamo pripadnost jedan drugome. Poljubac. Dva. I opet. Zidovi naše kuće upili su sve želje i snove. Ukrao si još jednom moj miris. Ukrala sam još jednom vrijeme koje je stalo.  

Sloboda

Na tren sam se vratila danima tuge. Nesreća me obuzela i učinila dane duge. Plakala sam, nesretna bila. Kao da se na moj život spustila neka mračna sila.   Čudno je kako godine brzo prođu. Brzo zaboraviš na nesreću jer ljepši dani dođu. I bez obzira šta se čovik opari u životu, Brzo zaboravi na svaku sramotu.   Znaš da „prigode beru jagode“, Al opet te iste stvari na isti način pogode. Obečaš sebi da drugi put pametniji češ biti I da nikad više radi istih grešaka suze nečeš liti.…

Pobjednik

Pobjedniče, uspravi se. Glavu gore! Još jedna u nizu pobjeda je tvoja. Uzeo si trofej. Ukrao si srce moje.   Strpljenje je plodom urodilo. Sve me je prema tebi vodilo. Možda je srce, možda su zvijezde, Ili gledanje tica što se zaljubljeno gnjezde?   Možda je samo more ili sunce krivo Ili pak što ljeti nebo nije sivo?   Upornost tvoja i mala snaga moja, su ukrali moju dušu. Zbrčkani vjetrovi opet mojom glavom pušu.  

Nemir

Ulazi u tijelo poput laganog povjetarca. Lagano se širi i stvara zbrku. Sve stanice u tijelu natjera na trku.   Štitnjača se steže, Želudac se sa srcem veže. Kako vrime sve više prolazi, Nemir u moje tilo sve više dolazi.   Zašto me ne zoveš, ne dodješ me vidit? Ne da mi se više sama sa svojim mislima sidit. Šta vrime više prolazi nemir menom više vlada Očeš li me danas nazvat? Ostaje samo nada.  

Terapija

Necu se zaljubiti, niti te poljubiti. Ti mene poljubi. Do kraja se zaljubi.   Moji hormoni dnevno lude drugi mi ljudi radi tebe sude. Terapija ili welness sve na isto dodje, nase vrime u tren brzo prodje. Rasplamsati vatru jedan dodir moze, noge, ruke, oči …. svi se brzo sloze.

Ljubav to je

Ispod prozora čujem motor auta tvog. Rampa se diže. Moja stolica prema prozoru kliže.   Srce sve brže od sriće lupa Uzimam mobitel. Noga već vani stupa.   Nepoznati broj i serenada. Zar ćemo se stvarno vidjeti sada? Osmjeh od uha do uha. Oči svitle ko da su upravo vidile duha.   Kraj rampe dva tila jedan kraj drugog stoje Šapuću, smiju se, meškolje… Pa stvarno:  ljubav to je!

Ruka

  Gledam je i želim je. Sve žulje i mrlje. Svaku stanicu promatram. Želim je dotaknuti. Želim je pomaknuti. Iz svog livela život makniti. Pružam svoju i dotičem je. Sklapaš oči i svu energiju prenosis meni. Samo preko ruke. Struja mi tijelom hara. Tutnji mi u glavi. Srce ubrzano lupa. Ti i dalje imas zatvorene oči. Gledam tvoje lice, naše ruke. Sila teže privlači me bliže i ja ih poljubim. Poljubim ih kao da ih nikad prestala ljubiti nisam. Poljubim ih kao da ih ljubim prvi i posljednji put. Gorim.…

Tuga

Nema te. Nema više ni mene. Nema nas. Napokon je stigao taj spas. Sve poljupce i dodire prekrila je sjena. Nad našim momentima navukla se mrena. Tvoja teška riječ prevalila se preko usta Naša prošlost postala je pusta. Teška riječ tugu je stvorila U mom srcu veliku rupu otvorila. Staklo više srce ne para Više glava srce ne vara. Tuga i razočarenje uvuklo se u moje tilo Više mi ništa ne znači rič „vilo“. Ne želim ti više nikad svoj osmjeh pokloniti Žao mi je što ću te opet morat…

Prepuštanje

Minuta. Dvije.  Sekunda. Dovoljan je tren. Dodir i zagrljaj. Prodireš u mene kao dren. Snaga volje popušta. Ruka ti se niz moja leđa spušta. Drhtim. Poljubac. Dva. Vrat. Lice. Ostajem bez daha. Hvata me panika od strana. Kontrolu gubim, razum mi se muti. Opet se spajaju davno prekinuti puti. Usne pomičem u stranu. Manje će bolit i neću se do kraja prepustit. Neću ni tihi „mmmm“ iz ustiju ispustit. U glavi misli zbrčkano se roje. Moje noge zadnje sekunde broje. Mozak srcu naredbu daje A srce na tren samo staje.…

Glas

Kad umreš neću te čuti Ali ti nikad umrijeti nečeš U meni tvoj glas uvik čući I povremeno moju savjet muči. Kao izvor vode glas mi tvoj dođe Mojom sviješću tako lako prođe Želim te blizu, želim te sada U mom srcu radi tvog glasa neizmjerna sreća vlada. Ko da sam se žedna napila vode Ko da sam gladna najela se lode Srce mi je ispunjeno tvojim glasom Još da je oku bit ispunjeno stasom. Budi uvjek tu kada te trebam Nekad sam tužna, ko da se na put spremam…

Knez

Napisati osjecaje u jednu notu Stisnuti sve slike i mirise u motu Osjetiti kamenčiće ispod stopala Gledati zvjezde …. što bi za to opet dala? Mogu li osjećaji na papir uopće stati Može li se ljubav bezuvjeto dati? Kućica kraj plaže, udubina u stijeni Kameni zid, jugo valove pjeni. Toliko udaljeni  a toliko bliski Koliko god se držali čvrsto uvijek smo skliski. Past cemo opet pitanje je trena Možda tad s oka makne se ta mutna mrena. Zagrljeni ispod deke, toliko tople i meke. Kad spavam na leđima samo nebo…