Peto godišnje doba

Kad dođu odsudni časi Drhtaje tko da ti smiri Makovi postaju prasi Gdje – umiru leptiri Krenut ćeš tad stazom sama Bez misli, plaha i tiha Nebo će prekriti tama I slutnja posljednjeg stiha Dijete s kišom u očima Sklopljenih ruku moli Dok snovi mu lutaju noćima I kriju tihe boli Hoćeš li pružiti ruku Dječaku što maglu pije S njim ploviti u luku Što drevne vezove krije Ondje minareti snivaju U umoru snijega A duhovi svile spuštaju Ogrtač smrti Niz obronke brijega Mene ćeš pronaći Tamo gdje niču Divlji…