Zvjezdani kursovi

Umoran umivam se gorućim nebom i mirisom tvoje kose nakon dana od čelika i vrela asfalta nakon pustinje koju prelazim strpljivo tragom neznanog beduina lovim zvijezde mrežom za leptire i držim čvrsti kurs za tvojim toplinskim tragom ti si moja zvijezda repatica i dok nosim darove svemiru tragajući za izvorom vodiš me strpljivo između svih hridi pogrješaka između Scili i Haribdi straha daješ začine svakom okusu i tišina nije tako strašna kad je šutim s tobom na pola puta do beskraja tvoj smijeh je mala noćna muzika uzavrele žudnje za…

Šamanska

Što je smisao moj šamane blejati uz vatru i zuriti u tminu a vuci su vani i tu je svjetlo i štap pastira i manje te bude strah ili otisnuti se u noć tražiti i ne nalaziti bez utjehe se buditi i sa strahom lijegati sumnjati u sve i svakoga moj šamane a u svoje srce najviše bogovi su nijemi kad ih vučeš za bradu i daju ti divlju karmu za dva novčića pa ti pleši pod zvijezdama moj šamane i zazivaj imena duhova koje znaš jer kad ti samoća…

Jantarne polutke sna

između dviju polutki sna budim se ravno svakih 25 minuta kao po kazni sežem za vijugavim kazaljkama a one prokleto nekako uvijek izmaknu ljepljivim ljetnim prstima što mirišu na jantar one su moje tantalske grane i ja sam kukac uhvaćen u mrežu vlastitih niti stvarnosti ja sam projekcija sunca na poleđini spaljenog papira i igram se razigranim slovima dok pratim mjesec prema zapadu kupam se u tišini pripovijedanja i voda ispire moj grijeh postojanja i znam da hodam sam na vjetru i sve više nedostaje mi dim koji traje i…

Opasne igre

opasne igre u mojim godinama donose zabranjeni okus negdje na pola puta između šlaga i tekile oko ponoći – neodlučno možda dovoljno da se zapitaš: vrijedi li? ili je to samo da vidiš da možeš kao onaj pseći uroburos ili je to tek još samo jedna igra staklenih perli i izmotavanja za umorne dane i još umornije dame jer, lako je dobiti žene na riječi riječi se danas prodaju na kile one prave vrijede kao dragulji a oni su najbolji prijatelji kao što svi to dobro znamo i ukližu slatko…

Odlazak

odlaziš i rasipaju se perle tvojim stopama staklene igračke rasute tepihom noći i u tragovima te gledam golu i vrelu kao nekad žudnu s vrela kako crpiš vodu svojih usana i dijeliš je obilno kao sunce toplinu a odlaziš odlaziš kao bogovi na spavanje i stavljaš ključ u piramidu od zlata i pečatiš je pogledom i kuneš sve koji će ući poslije mene neka ih pokore kuga i rat i glad i… vjetar je sjeverni razmahao jedra dok plovim desetu godinu na putu kući dok drugi diraju tvoje skute i…

Inter luces

Očima upiljenim u strop sasma nevino prostrano pored mene promatraš šutiš igraš se sjenama ljubeći ih prstima promiču minute putnici zatvorenih prozora tražiš me preko zadimljene sobe incens duhanskog svetišta što mi imaš za reći jesi li sama znaš li o čemu govorim ja sam s one strane zida uzemljen čvrsto u lupkanje roleta ne slušam aute kako prolaze to je kraftwerk a ja nisam taj samo gubim svoju rutinu i selim se pod kišne oblake da se umijem neobrijan a ti mi se smiješiš s jastuka kao ptica tek…

Zagledani u dno

Rudnik srebra i potkožnih prišteva, jauk nacija i ekonomija blata. Reinkarnacija semantike za purpurne jastuke. Čarobni tepisi u pepelu urni poslaganih red po red u piramidi velikog oka. Čekajte! Sada je točno dva popodne. Štrajkam glađu. Jesam li lud koliko se čini? Šišmiši u niskom letu paraju čekić, stremen i nakovanj. To je ultrazvučni rat radara i ja sam savladan. Gurnut u muk. U potres mozga za deset preostalih kuna. Kao da me ogromni pauk privezao. I sad me pljuje pjevajući uspavanku kao uvod u prvi probavni kanal. Nitko nije…

Oni i mi

oni sjede na hladnome betonu. mramornim pločama. oni piju jeftini crni matan od 13 kuna i 90 lipa. oni nemaju ideja. oni su bili mi.   više nisu. mi smo se razlučili. usustavili. otišli ususret rubu svijeta tamo gdje na kartama žive zmajevi. oni su ostali sjediti na sigurnom. na mramoru. u očinskom zagrljaju lošeg vina bezvučnih usta u molitvi za očaj.   mi smo tonuli lađama i gradili nove. jedra krpali žilama i nadanjem u ono iza. pili čistu vodku kao ruske rakete za prolaz kroz zimu na ravnicama…

Rapsodija u crvenom

usred lopoča sunčeva zraka i tramvaji škripe u sumrak dok svinje odlaze na spavanje s drvenim nogama skrivenim u ladicama u ormarima u škrinjama košulje vijore na vjetru pribijene na križ za muke po krojaču i ova je zima suluda kadgod otvorim ogledalo ne vidim pustu zemlju već jahača bez glave ili konja bez uzde ili kamen u maču nešto tako slično a tako različito i dok se note rastapaju kao srebro u očima čisto kneževski pod jurtom džingis kana fotelja zaustavljena u letu navodećom raketom punom rakije sija snagom…

Anđeo i metafore

na dvadeset i trećem katu anđeo je posrnuo opsovao i zalio cvijeće vinom tko još danas mari za metafore svi žele seks i smrt svi žele film unutar papira čemu razmišljati? to je naporna igra za starce nad pločom od osam puta osam još jedan joint još jedna boca lošeg pića i zaboravimo da smo ljudi ovo je mravinjak sulude samoće u kojem se brzo krećemo svi kao po navici ne mareći za metafore što su postale stvar prošlosti požutjelih knjiga rasprava o poetici pjesnik danas ne izmišlja on prepisuje…

Što bi rekla Norma Jean?

Smrdim na sapun. Na jedan od tri parfema. Voda mi se slijeva niz lice. Ili je to vosak…? Odvratno lijep i prekrasno ružan: ja višestruka sam ekspozicija u kretanju kroz prostor. Stanka za ogledalo. Par fora za šarm. Osmijeh kao ležerni poljubac Norme Jean mrtvom predsjedniku. Što je ona rekla? Je li bila unutar sebe zaključana te večeri kad nisam uzeo tabletu i kad sam pio vino i bio pomalo nestvaran, ali opet uz tako povoljan vjetar za stvaranje… Što bi ona rekla? Tablete su prava stvar. Nemam više svijeća.…

Pred jutro

Kao pas kvarim tren ližući vjetar i gubim još jednu uzicu na licu grada.   Tko me još zove osim stranih lica kojima više imena ne znam, a srce ostaje mirno ako ih se i sjetim, i nekakvih stihova koje nisam ja pisao jer bi se sjećao, a ne sjećam se pa zato i nisam.   Ružan je to oblak nad užarenom cestom, a boga su razapeli jer nije bio dobar prema sebi ili barem tako pričaju.   U tunelu smo svi i plešemo tango na drevnu glazbu koja nas…

Pashalni portret u tri slike

nacrtaj osmijeh vazelinom po svojim grudima, sjajna si i grešna kao izlog šminkerskog butika u centru grada i ne gledaj me niže od pleksusa jer debeo sam ovih dana i ne mogu napraviti zvijezdu na proljetnim livadama bezumlja. objesit ću se za muda na prvi jablan na koji naletim: to je naime stvar principa, jer loše sam volje kada mi useru dan, a to je previše puta u svakom od proteklih tjedana. onda bih naprosto mrzio i brata da ga imam, a imam ga kao da ga nemam i baš…

Sa zen osmijehom

na rubu bijesa sa zen osmijehom dajem otkaz prekidam i drugi posao krešem u lice sve i svima odlazim rušim mostove sa zen osmijehom pišem pjesmu na rubu bijesa a opet miran čudim se koliko može biti gore a znam da može i čuvam se da mi se nebo ne otkači na glavu odlučujem get rich or die tryin’ repao je onaj propucani devet puta njemu je uspjelo u mene još nisu pucali nijednom pa zašto ne onda da mi krene sad kad imam zen osmijeh viška vremena i gorčine…

Veltšmerc ringišpil

Veltšmerc je užasno jeftin danas… zabetoniraš se bez razloga… onako pošteno… negdje u mraku i sve je to r’n’r… curiš ulicama kao potrošeni trenutak… i poslije navučeš rolete kao osmijeh… dan ili dva zabijaš glavu u jastuk i mrziš raščupani odraz u ogledalu… popiješ koju kavu previše govoriš sa sobom premalo glupo ti je otvoriti vrata i zagrliti novu noć a još gluplje reći joj: jebi se dok dažd curi kao da mu je zadnje i baš ti se sviđa taj ritam oluje koja traje koja ispire i oslobađa grijeha…