Da samo znaš

Još živi u meni trenutak kad sam ti došla… a ti me poveo u šetnju još snenim ulicama tvoga grada Zora je tek oči otvarala a svjetla predprazničnih ukrasa gubila su sjaj… Držeći se, ko djeca, za ruke zastali smo pod stablom ukrašenim brojnim svjetiljkama Utisnuo si mi meki poljubac na usne Duša moja je podrhtavala O… da samo znaš dragi koliko sam te voljela tada…

Samo biti

Ššššušti šušti pjesak dok val miluje žal Miriši miriši more svežinom po algama i soli i nosnice draži Plavo je nebo kao različak u daljini se kopno plavi Pod suncobranom ležim na bijeloj šljunčanoj plaži Moje oko  moja misao ulovljeni i zarobljeni miruju u mreži satkanoj od zlatnih sunčevih zraka niti sanjarenju prepušteni i onom iskonskom samo biti

Čarolija glazbe

Tvoji prsti na tipkama klavira čarobnim umijećem sva osjetila bude Nježnim dodirom poruke šalješ kroz skladne niske nota nanizane U anđeoskom okruženju kao žice harfe svi senzori titraju, drhte Zatvorenih očiju plavim beskrajem plovim lakša od pera sretnija od sreće ispunjene ugodom tijela, uma, duše

Nova generacija

Danas sam ponovo postala baka… Došla je na svijet unučica, nježna,  meka, svilena, savršenstvo stvaranja… Kad je došen mali zamotuljak, drhtavim glasom je rekla ua, ua, ua… Za one koji taj jezik ne razumiju u prijevodu znači, gledajte me, to sam ja, ja ja.. Ti me razumiješ bako, znam, jer u genima mojim i tvoj je trag… Sada znam reči samo ua, ua, ua, ali vidjet ćeš me uskoro, već sutra.. Ja sam nova, ovog svijeta, sila, nova generacija.. Još dok sam mrvica bila mama je cvjetnu livadu okupanu blistavom…

Sve je plavo

Bistro prozirno plavetnilo neba s plavom planinom u daljini se spaja… U plavo more, plavetnilo kopna uranja… Sve je plavo, i kao da lebdim u tom plavetnilu, prožeta plavom svježinom, ulovljena u plavu mrežu vremena… I duša moja plava je, roje se plave misli… Sve je plavo, samo srce moje crvene je boje…

To boli, znaš

Sanjala sam te… Snovi o tebi bole sve više… Sanjala sam tvoje smeđe oči… Tvojoj pogled, baršunastom mekoćom u koprenu protkanu zlatom ovio me cijelu… i, ljubeći, nježno polako klizio, niz mene, po tijelu… Sanjala sam te, snovi o tebi bole… Danje svijetlo tvoj treperavi lik briše, al’ poljupce tvoje k’o užarene pečate nosim, to boli, znaš… Molim te, ne ulazi mi u snove više…

Zeleno tkanje

Raskošni zeleni plašt ogrnula je šuma… Sve nijanse zelene boje , priroda je u krošnje stabala utkala, i u sagove meke prostrte po padinama … Mirišu mladi izdanci jele, opojni miris lipe se širi, rojevi pčela okružuju cvjetove, nektarom se slade i zadovoljno zuje, zuje … Lišće breze drhti, kora prekrita srebrom se ljeska, u travi mladoj svilenih vlati različak se plavi, dušica cvjeta… Pitanje se do pitanja mreška, odjeka nema… Uranjam, tonem u raskošno zeleno tkanje… Voljela bih, da to su oči tvoje…