Pozdrav iz Dublina

Sam. Na svježem oceanskom vjetru drhtim dok vrtim pet eura među prstima. Sitniš sitan poput pijeska pod nogama. Ne razmišljam, ne brinem kako ih razvući kroz tjedan. Jadna trampa za pola sata života. Izdresiran radit i šutit dok tijelo neposustane. Ništa vam to nije teško prijatelji, samo ponižavajuće. Putovati svijetom trbuhom za kruhom. Smeće za smeće. Gledam dok hodam po nečijoj tuđoj, napuštenoj plaži. Nasukan u Irskoj poput ovih praznih limenki kole. Tu, na rubu Europe, promaknut iz izbjeglice u izgubljenog, skrivenog u sobi malo većoj od kreveta. Ništa to…

Zov dalekih obala

Pisanje je hladna voda.Premalo i ulijeniš se,previše i oboliš.Lako dok su do koljenaplitke misli plitkih ljudi.Pokraj plaže mirnog mora.Topli pijesak.Ljetna zora.Skupi hrabrostiUroni rukom, digni jedra. Prvom plimomi jakog vjetra.U daljine. Možda,ili proslaviš se, ili se utopiš.Samo zapamti.Povijest pobjednike okiti.Mnoštvo mnoštvoutopljenih,zaboravi.

Tvoje ime bi bilo dovoljno.

Kao jedno od božjih stvorenja, sa dušom, uzimam si za pravo biti, zadivljen. Ljepotom naručito. Nek ti je neugodno. Ljuti se slobodno. Ljepotom nadahnjen, ispunjen sam ohrabren. Zadivljen. Ali ne zaljubljen. Iskreno… Ja se ne zaljubim toliko koliko se nađem… Zaprepašten. Da mi je… (I vjeruj, koliko stranac strancu može, ne govorim ishitreno.) Da mi je samo znati ime. Zadivljujuce! Ime i ništa više. Uz moj proždrljivi, nezasitni, opsesivno-kompulzivni, kreativno perverzni um, naprosto nevjerovatno. Kako lako učini me sirotinjom zadovoljnom sitnicama. Prekrasno, plavo zaboravljeno božanstvo. (Provjerovah!) Ti si moja tajna svemira. Tvoje…

Gledam

Noćas ću opet biti izdan od ljubavi, od nikog drugog. Večeras kad Mjesec povješa zvijezde da se suše sjaja u hladnoj tmini noći. Noćas I neće to biti nožem u leđa niti ce Oni kopati jamu. “Tvoje sunce je greška” reći ce I moram da ga rastavim. Zorom Kad zapale moje slomljeno Sunce nadom da gori nebom sjaji vjerom probavljenim sjajem zvijezda poput mjeseca stojim sa dušom poniženom Jutrom Ali sve je u redu. Niti mi je duša vrijedna obozavanja. Niti mi za suncem vrijedi plakati.

Ljubav kao predaja

Bez imalo otpora, bez molitve, u tišini. Kao proljetno cvijeće pred nabujalom rijekom. Skriveni iza obzora, poput zvijezda, u daljini. Predali smo se ljubavi suzama i smijehom. Bez imalo otpora i nije mi žao, biti ću sretan pun čeznje i strepnje, kad ovaj svijet mržnje u potrazi za herojima, pronade nas zajedno poražene, zaljubljene.

Jutra i rastanci

Na stolu vruća šalica kave ratuje protiv hladnog jutra. Ugrijati svijet, to tužno hladno mnoštvo ili priznati poraz. Otvorila je vrata u tihom isčekivanju nade da ću ustati, zavrištati ljubav kao da ljubav nešto mjenja. (Kao da srce nije poput one šalice kave.) Tužni pogled, uz još jedan okret i zauvijek izgubljeni šapat. Nestala je tiho ostavivši me da spavam. Zašto da se budim? Znam što me čeka; Kišno nedjeljno jutro i hladna šalica kave.