Pjesma o usnuloj ljepotici (Pjesma o Tei)

Milujem te po kosi I u naručju uspavljujem, Šaptajući ti na uho Stihove najljepše Jesenjina, Cesarića; Tadijanovića i Nerude. Ljubim te po čelu Dok toneš u san sve dublje. Izgleda da si usnula Jer se više ne nasmiješiš Kad te dahom poškakljam I nježno poljubim. Tek nečujno dišeš, Polagano, blaženo… O kad bih bar mogao, Vječno bih te promatrao Kako mirno spavaš. Nadam se da mene sanjaš. A koga bi drugog, Kad si svoje srce svo meni dala? To nježno, malo i slabo, Neiskvareno srdašce… Lomio sam ženska srca, Ali slomit’…