Znat ćeš da neku knjigu čitalo je dijete kada je išarana, potrgana, nečim zalivena, dozom praha dječjeg smijeha poprskana. Ostale su molekule dječjeg smijeha, kao male komete, poprskana je: šarenim bombonima i lopticama, snjeguljicama, bajkama ....
Danas sam si zašila sunce na prozor Da otjera sve te kapi kiše koje nastanile su se tu. Bilo je zlatno-zelene boje, s crvenim zrakama, kao sjenama. Pomogni mi, pomogni, sunce, da ne ostarim sama. ....
Kosti s neba padaju, Kao lišće ujesen. Ljudi u čudu gledaju, Dok kosti se redaju, redaju. .. .. A on čeka da bude uznesen. .. .. Njegove kosti su to bile, I sad samo čeka ....
Zora je. Tebe nema. Neki prasak u glavi Sa zvukom hrđajućeg čelika I pijeska izvitoperene plaže Kotrlja se niz um. Čekam te. Ne dolaziš. Još jedna noć Probdjevena u samoći ubrzanoga pulsa. Želim nestati, ali ....
.. .. Ruši me, kao kulu od pijeska, Kao nepostojeći drevni grad, Kao val kad udari o hrid, Kao neki odvratan neopisiv smrad. Kao požar u pustoj šumi I grom kad nebom zagrmi. .. .. Tako ruši ....