Voljeti daljinama

Sve što želim reći ću ti stihom u bojama rujna, uz plamen svijeće u tajnama tvojim u bilu ti tihom mirisat ću kao zabranjeno cvijeće. I ti ćeš tada ustreptala ženo stihovima ovim prohodati bosa put ti nježnu kao meko sijeno milovat će tvoja nedohvatna kosa. Sa dalekih gora rosit će se tama na okna će mjesec prosut svoje boje znat ćeš tada, šutljiva i sama med zvjezdanim sjajem da si svjetlo moje. I čitat ćeš pjesmu, kazivati riječi u bojama rujna, uz plamen svijeće i ushit i tuga obrazom…

Moj dom

Na oštrici moga mača zaspale su mnoge duše u vječni san polegle kao suho klasje ponekad ih sanjam u vrelim ljetnim noćima bude me krici lomeći san mi pravedan odlazim do česme i hladim si krv uzavrelu. U krošnjama bez daška vjetra usnula tišina magla se nad rijekom valja kao anđeo što u ranama svojim traži izgubljena krila nebo je teško i prijeti jutarnjom kišom neka se ovoga jutra speru svi grijesi predaka davnih što pohode mi um. Iz štale dopire rzanje moga dorata selom se pale prve luči i…

Rubom srca

Volio bih da mi cijela staneš u jedan pramen kose što u bisagama svojim čuvam ga kao svetu dragocjenost jer ljubav je uvijek u detaljima, katkad u srcu a često u duši što raste plemenita u samotnim zorama. Rekao bih ti..volim te ljubavi moja ali ne činim to, jer neizgovoreno podhranjuje slutnju, a ljubav je najljepša dok se nagađa i sluti, o varljiva je to dama, ogrnuta velom što hoda rubovima naših srca ona je po rođenju zora, ali po prirodi ipak je suton. Dok gledam snijegom prekrivene gore promišljam…

Tragovi božjih suza

Još uvijek te ljubim usnama što trnu u zjenama tvojim ogleda se lune trag košuto moja što u smiraj dana na pojilu gasiš vatre uzavrelog srca Kosjenko moja od boga mi darovana. U prohladna jutra dok jašem uz rijeku Sanisej viđam te kako pereš rublje s ostalim ženama takvu te upoznah, na koljenima, marljivu i lijepu svojom si pjesmom zagrlila moje srce tvrdo i ratničko, što doskora je gorjelo u ognju. Večeras ugrist ću ti usnu, zadat ću ti bol jer želim ćuti jecaj sa usana tih rumenih posjedovat ću…

Ratnik i pjesnik

Leš neprijatelja fino miriši na suncu tako me moji učiše od malena ali negdje u mojoj nutrini počiva želja za mirisom rosnih kadulja što drhte okupane jutrima punim veličanstva. Pun proturječnosti jašem među leševima zagledan u obronke što tonu u smiraj tanka je linija što razdvaja mač i liru poželim proliti krv preko bijelih ruža ne bih li spojio putove srca i uma. Jednom davno gatara mi gledala u dlan pa mi reče: Sinko prokletog si roda, preponosan, lijep i gadan, pjesnik si i krvnik a duša će se tvoja…

Dah slabosti

Pod našim stijegom dvije su čete krvoloka tvrdih i divljih konjanika što uglavnom jašu noću zvjerskih su srca i gotovo bez duše. Još od davnina naša plemena ih uzeše u bratstvo dobro ih je imati u vremena ova neizvjesna. Kad uđem u njihov tabor vidim da me se boje šapuću iza leđa, to je Judas klesan u ognju o meni kruže priče da jednim potezom mača poskidam tucet glava i da groblja onih s kojima se borih krcata su kostima. Neka se boje, dobro je tako jer strah je koristan…

Sunovrati podno gorja Gankas

Danas prvi puta u naručje uzeh sina trun mi orosi zjenu, osjećaj tako stran sjetih se svojih predaka i pomislih evo nove karike u lancu, srce mi igra kao sunovrati podno gorja Gankas. Ništa ne objašnjava život tako snažno kao kolijevka što njiše se u traku lune večeras draga kujem te u zvijezde tvoje grudi, dvije repatice pune ognja biti će mi u rukama kao mile žeravice. Već zore sjaj obasjava strehe naših sela lagano se srebri površina rijeke Sanisej mrtve straže dočekaše svoje smjene jato sokolova kruži nebom punim…

Ilaj

U sanjiva jutra okupana rosom hodam šumama mojih predaka krv ja natapala ovu zemlju stoljećima i sada ju baštinim ja, Judas nasljednik. O vratu nosim grb svoje loze. Prije godinu dana u boju izgubih brata Ilaja. Pao je hrabro kako i dolikuje našoj krvi. Ništa mu ne zamjeram, Aleja čuvam uvijek jaši uz mene, ali je nagao i mlad žudi da se iskleše u iskrama čelika. Takav sam nekoć bio i ja. vatren i nerazuman i onda se dogodilo čudo, rodila si mi Judasa. Često u pustim nočima u odsjaju…

Od boga mi darovana

Tvoje ime zapisano je u vjetru što huji nad klisurama i mrkim šumama. U plamenim zorama sjaju tvoje oči. Tako je lijepo pri samotnoj duši dok utvaram si da me gledaš ljubavlju zanesena. Na mojim grudima snivaš kao znamen kao daleka zvijezda sred tamnoga svoda što svjetlošću nijemom pokazuje put. Ljubiti tebe makar i u mislima veliki je doseg ovog smrtnika na zemlji. Drago moje, ležim na ležaju od koža i sanjam ti koljena bijela i gola grliš li me katkad njima u osami svojih misli dok noć kao rosa…

Pismo voljenoj

Vratit ću se u proljeće, u mirisu jasmina projahat ću kroz aleje i velebne perivoje znam da čekaš me družice moja vjerna bisage će moje biti nabrekle od darova nosim ti broš veoma tražen i cijenjen. Ovdje je zima oštra i čelik se ledi pod injem šatori naši razbijeni su sjevernim vjetrovima žudim za trakom topline i mislim na dom mislim na tebe zagrljenu mjesečinom kako hodaš niz naše bašće pune oleandra. Zamišljam te u uskome ruhu što naglašava tvoje zanosne obline pred kojima poklekoh davno svjestan sam svoje naravi…

Judas ga nazovi

Krv buja u venama, sprema se vrijeme bitke hodam niz obronak zagledan u daljinu hoću li opet preživjeti ili ćeš mi tražiti hum možda ću otići bez riječi rastanka, bez cjelova utisnutog na obraz tvoj, Kosjenko moja. Sinoć sanjah lešinare kako kruže nad mrtvima vonj smrti širio se širokom poljanom imao sam viziju da ću pasti u naletu prvom neka, biti će to lijepa smrt dostojna čovjeka dan je prepun sunca i ljubavi nedozrijele. U zoru stigoše glasnici na konjima premorenim kažu da si noseća i da obraz ti novim…

U tiha predvečerja

Nad klisurama snježnim orlova jato tuda jašim ja, Judas, prekaljen i zasječen jašim bez stijega daleko od svoje ljubavi u mojoj naravi bolna je želja za mirom i purpurnim sutonima u tiha predvečerja. Na putu sam osvete i ugledah kip kraj česme raspet na križu glavom spuštenom na prsa nastavih dalje ne sluteći smisao toga jer ja sam Judas, čovjek drugačijeg kova očiju krvavih i pogleda zamagljena. U hladnim noćima kraj ugasle vatre sanjam rasporene utrobe, glave odsječene i tebe u sjenci prekrasnih perivoja kako hodaš zanosna noseći vrč na…

Jaglaci pod borovima

Napuknutog srca jašim svog mrkova u potrazi sam, tražim travnatu dolinu u kojoj obitava ljubav izgubljena davno mala kućica na uzvisini, dim iz dimnjaka i jaglaci pod borovima prekriveni rosom. Izgubljena ljubav, nestala u vihoru rata tamni humci voljenih i jedno zadano obećanje sve je što nosim u bisagama svoga srca ljubio sam te jednom, onako u prolazu obećanja su svetinja ljudima moga kova. Iz ratnog sam ognja izašao zasječen ali živ još uvijek čuvam tvoj rubac primljen na rastanku miris tvoga nježnog bića utkan u komad tkanine tu kraj…

Ruža u njedrima

Proklet sam kletvom izrečenom davno uz kolijevku što ljuljala me u tiha predvečerja visoko o gredu obješen mač čekao je na moju ruku moje jedino nasljedstvo. Odgajan sam u želji za krvlju sve moje staze cvale su osvetom kao što nekome cvate jasmin na putu jednom sam skriven od pogleda ubrao ružu i skrio ju u gorka njedra. Daleke puste stepe postaše dom straže uz vatru i krv pod nogama poneka žena uzeta grubo u jesenje veče na odlasku i ruža u gorkim njedrima.

Kosjenko

Mojim venama putuje žar pradavnih vatri u desnici držim mač od čelika.. i kažem ti poljubiš li me samo jednom ovlaš i bez zanosa, glava će ti klonut u moje vrelo krilo, beživotna. Ne ljubi me usput kao što kupuješ jagode na tržnici u kišno jutro nisam pitom kada njušim površnost ljubi me kao što ja tebe ljubim krvnički i do kosti Kosjenko moja. Znam, jednom ćeš me izdati oko ponoći tako je zapisano u drevnim knjigama ali ja ću te voljeti do tada krvnički i do kosti Kosjenko, lijepa…

Prekaljen

Izašavši iz ognja, isklesan i kamenog srca prekaljen, došao sam ti ljubiti tople usne bez cvijeća sam došao u snažnoj želji da te posjedujem bezuvjetno gotov da na poslijetku postanem tvoj sužanj. Sve moje bivše žene postale su blijedi odraz tvojih bijelih koljena, tvojih bokova što zanosno se njišu u jesenjem sutonu dok ne slutiš, gledam te prljavih misli jesti ću kupine sa golog ti tijela košuto moja. U utrobu tvoju utisnut ću snažan pečat produžit ću lanac predaka svojih davnih što u tami drhte čekajući na nastavak loze sjedit…