vreme

Vreme teče Voda teče Voda pamti voda pamti Ja ne znam sa sobom Nema sećanja koja bi me Odrzala na zivotu Nema povratka Mi se igramo Na vrtuljku zivota Mi djeca koja Nikad ne postaju ljudi Mi koji smo cvjetovi u Travi Zelenoj Travi proljećnoj Sve se brzo događa Nema povratka Nema povratka

smijeh

tvoj osmijeh je ushit dječaka koji je pronašao izgubljenu pračku za gađat mačke po sunčanom dvorištu tvoj osmijeh je ručak nedeljni u kući majke stare sa četri sina na naboranom čelu nosi tratinčice i ljubice u proljećnom maju tvoj osmijeh je i moj tvoj osmijeh je sve najljepše šta mogu da pozelim

nema

nema me nema nestajem polako iza tvojih vjeđa budim se u nekom novom jutru u cvatovima trešanja u ludom povjetarcu u proljeću nema me tu a ti ostaješ zauvijek uklesan u stablo sudbine u mojim gorkim čeznjama u strastima nadljudskim ti ostaješ a ja te ne volim ne volim te dragi….    

luda

luda sam od proljeća luda od cvjeća od mirisa luda skroz luda od tebe ti ti ti odlaziš daleko daleko a ja ti nemam šta za reći ja ja ja brišem prašinu sa svog srca i nema me i nema te

gps

trebaš mi za snalazenje u prostoru zračimo svi zračimo rekeao si da ti treba promjena da zeliš gulit kozu da mijenjaš sebe trebaš da mijenjaš sebe tko si ti? tko si ti?

Prestari smo preponosni smo!

Sve moje zelje nastojanja da budem moralna idu prema dnu. Kradem stvari, kradem bogu dane, kradem tuđe zelje, kradem osjećaje, svjetlo kradem, ljubav kradem. Gdje prestaje granica ludila i počinje biti ravnoteza, harmonija, balans? Kako postići mir? Pitam se i ne nalazim odgovor kad gledam prema vani. Unutra je odgovor u svima nama. Mi smo svi dobri ljudi koji se ponekad ponašaju suludo,uvrnuto, blesavo, a sve zbog vlastite zalosti, nesreće, tuge, samoće.

igra

Igrao si se dječaka Probudio si djevojčicu u meni Čaroliju si stvarao A ja sam gledala sva zanesena Slušala sam tvoje lice Gledala sam tvoje rječi Ruzu si mi donio I trnje najoštrije Tad sam shvatila Da bio si igrač Boli Igrač tuge Al meni ipak najdrazi

kad umrem

kad umreš ti si siv i ti mene smatraš obojenim hladna mi je ruka ruka koja je još ostala u zraku ziva mrtvo tijelo a toplo kome da se obratim kad nitko ne čuje glas ne izlazi iz mojih usta mrtva a  ziva