za tebe netko

mila ne budi tužna budi sretna nina veseli se novom jutru odbaci loše misli i napravi mjesta za mene kraj potoka hladne vode naći ćeš me znam da ti nije jednostavno i lako znam da želiš da te netko zagrli jako znaš li mila da i ja imam ruke i ja ću jednog dana biti za tebe netko  

na mom balkonu

oprosti što ustajem samo da otvorim bocu vina donijet ću i čaše na visokoj nozi nemoj da te ometem, prekidam, poslužujem te onim najboljim što imam crvenim pršutom sa gorčinom maslina, sobom ili si za kavu, da razbistriš misli jesmo li otišli predaleko? ili te zbunjuje nježnost jednog dalmatinca? ali ipak si sama nezvana došla u moj dom što si ustvari htjela? slušati glazbu, gledati vijesti, ljude na cesti?

momo

Svi su pjati ostali na stolu s feton kruva bizin na gusternu jer svi su legli a meni se ne spava jer svi su legli a meni se ne spava   plovin sad na duhu maestrala u ditinjstvo pored mora plava da si dušu sićanjem izličim da si dušu sićanjem izličim   nestalo je vrimena i ljudi prazni su od vina sudi ali pjati su još uvik isti ali pjati su još uvik isti   ići ćemo posli na žalo na njemu je vrime stalo pa u sumrak zalit pamidore…

Zagreb rudi

Kad se moj Zagreb budi, nailaze ljudi koji hudi, napola ludi promatraju zoru kako rudi I gledam ga snenog moj si dragi ne dam te nikom u petak ujutro, tek što prolazim zadnje korake prije nego mi zatvoriš oči i na uho šapneš moj si zauvijek znam da nismo u krvnoj vezi ali se vraćam tvojoj njezi kada konduktera dva čekaju na remizi da pridoneseš njihovoj krizi I volim te, volim kad raspne se tvoje tijelo Tom i ja  ćemo goli ko sramota grliti tvoj korpus tvoje su noći njezina…

ja bi tebi

ja bi tebi i ti bi k meni i mi bi skupa vrcali med loše prikrivam želju da ti pod kožu uđem da živim kao prosjak i da ljubav mi daješ da preživim tražiš da ti pričam o pozornici i teatru da se skidam do gola da dugo osjećanje ti nudim netko će reći da pozornica i ljubav se kriju u tebi a samo prijateljstvo ja slutim u tebi naposljetku, hoćemo li moći ostaviti dom, sestre i brata za svijet kupiti ulaznicu prijaviti se na audiciju ti znaš da meni…

sutra neće znati

vrijeme je poderalo sudbine more je raznijelo uspomene naš je čamac ostao bez jedra a mi smo ostali bez svega svakim se danom sve više kajem zbog tebe koja držiš moje srce necu nikad prestati da se nadam da ću opet dobiti tvoje poljupce predugo smo čekali da to vrijeme dođe kad zeleni trava kad procvjeta cvijeće sad mi svoju ruku daj i tiho zapjevaj znam da negdje duboko u sebi ti nosiš našu staru sliku samo ovu noć  šuti i ljubi me sutra ne zovi i neću zvati te…

23:49

neke stvari je lako reći lakše no obući košulju jer ih je teško prešutjeti zbog onih koji trebaju čuti postajući stariji, tako mlad cijenio sam napore za slobodom riječi simpatije i ljubavi cijenio strast za malim stvarima obećanja sa suznim očima lomeći ruke u očaju moleći zbog tebe koji držiš ljestvicu visoko zbog tebe koji si sama ljubav a ja nisam bio najbolji čovjek u tom trenutku sad smo jaki a cesta dolazi svome kraju kasno je sad za žaljenje zbog svih tih divnih stvari odbačenih u prašinu za one…

moj grad

  moj grad nije umro on se mijenja ali se mijenja u ono što ne bi htio da bude nije znao ostariti sa stilom već se njegova starost u mladost pretvara onu ružnu bezobraznu mladost što se ruga starom i ne poštuje tuđu muku već se sebi divi i svojom drskošću hvali neki kažu da je došljo njegovih 5 minuta a ja vidim da je to vrijeme prošlo otišlo je odmah nakon rata kad su došle tisuće novih kvadrata sad ga više ni rođena majka ne bi prepoznala a bojim…

maca

MACA Ti si mica maca svakom bitkom si jača ti se noću šuljaš mjaučeš i skitaš gipka balerina jako teka fina i zelene okice drska lutalice ni kuće ni stana dom je gdje je hrana ni gazde ni sluge briga te za druge meko krzno poplun dugi jezik sapun miš pacov ti igra oštre kandže igla tim žalcem ga bockaš sa prijama svojim uplašiš ga načas pa trk opet za njim

bez tebe

bez tebe sam kao mobitel bez signala bariton bez sluha tulum bez pića noćni klub bez mraka bez tebe mi je kao skitnici ispod mosta bačvi bez vina noći bez zvijezda jutra bez kafića

pjesma o ribi

Jesen. Na studentsku novu godinu cekam te u mirnom al zabacenom i prljavom kaficu i nešto slutim kao da te znam, a opet ne znam Ponoc. Opet kao da sumnjam nosim dojmove da ih spremim na tajno mjesto al opet slutim mira nemam natrag trcim nalazim zatvorena vrata kucam al glasa nema sa druge strane i kako cu sad znati da li tulipan moj vene Jutro. Tvoj brat je došao da te otprati do stanice prepusti mi ribu hranit cu je revno da preživi da te obradujem kad se vratiš…

ja nisam normalan

vozimo se skupa vec cijeli dan nismo progovorili ni rijec tko je razuman ne može shvatiti to stigli smo u sumrak pored radija nigdje drva, drvo ne oprašta ja nisam normalan ja nisam normalan ponekad, kojekad zvijezde se spuste da nam prave društvo jedna je manje gore jedna je više dolje ja nisam normalan ja nisam normalan volio sam vašeg sina više od prosjeka imao je dobro auto auto je sudbina tko ce shvatiti to ja nisam normalan ja nisam normalan kud cemo mi sada cesti se ne može kraja…

dal te noću bude njihova lica

a bit ce da sam poludio sad kad još se toga sjecam ima 20 godina kad još sam bio dijete pamtim još mnoge detalje ali posebno jedan glas iz tmine teško mi je zbog njegove sudbine dali znaš druže kako je biti izdan kad ti kažu nocas ti bit ceš spašen ostali su bez nade municije hrane a ti druže nisi im dao da se brane reko si im druže da sami se vade bilo probojem kroz noc bilo predajom bez nade a nisi htio u pomoc im doc da…

oprosti

bit ću dobar prema tebi čuvat ću osmijeh i za tebe u kišne dane naći zaklon od nevere bit ću bolji čovjek za tebe raskinut ću lance od sjete slušat nujno tvoje boli pokazati sreću čovjeka koji voli budi dobra prema meni kad lice mračiš osmijeh vene mirna budi, budi snažna za moj svijet ti si važna dozvoli mi da te ljubim ko ženu noću tihi san ti slušam za te molim, za te se bojim ti si sunce na mojem nebu riječi ko strijele od rakije vruće ostavljaju rane…

praznina

u prazninu toneš tvoje su misli put do pakla tvoj su riječi, odluke namjerno loše da prikriju narav al narav se teško mijenja i navika je takva da u snu liježeš a budiš se u boli

zemlja lakih krila

Donijela si vijesti od liječnika pustila si suzu dočekaj majku na stanici upoznaj je sa tim ni dobrim ni lošim pjesnikom beznadno lošeg daha upravo te seli zar te ne veseli pjesnik ima voljenog strica sa dobrim vezama u općinskom poglavarstvu a ti? gdje je tvoj stric? gdje je tvoj vlak? imaš devet ispita do kraja plus diplomski lijepu perspektivu kućanice i ako netko kuca, molim vas pričekajte odjevena sam pjesnik ima stotinu lica dok čamiš i čekaš nalik si na olupinu novog auto bez osiguranja metlu bez drške program…