draga moja ljubavi.

Draga moja ljubavi, pišem ti ovo pismo da barem dio mene osjetiš čak i kad nisi uz mene. I sama, eto, opet sjedim u sobi. Krevet iza mene umorno zjapi jer više ne čuje moj smijeh. Ove tipke su osjetile svaku struju iz moga tijela, i svaka je ostavila utisak u samoći. Ni knjige više ne osjete svježinu sobe i zatupljeno se utapaju u prašini. Samo još ormar mi otvara vrata nade da je još jedan dan prošao i da me ti čekaš. Vidim samo tamu oko sebe iako lampa…

naša priča.

tražim spas u tišini. pokušavam ju zaposliti svojim mislima,samo ne o tebi .glazba koja postaje dio ugasle svijeće,utapa se u meni. i svaki ton, i svaki ritam kao da postaje naša priča. ništa mi u ovom trenutku ne miriše na smijeh .pokušavam gledati scene na filmu,slušati glasove oko sebe,čitati nesmislene rečenice, ali moje misli ne osjete ništa osim tebe. počinjem te mrziti zbog tebe. znam da je početak, ali moje tijelo strepi za tobom kao da te zna godinama. i mrzim te jer mi zadaješ ovaj osjećaj usamljenosti. sve bih…

izgubljena nota.

noćas zvijezde plešu svoju predstavu na nebu, a ti nisi sa mnom. pokušavam ugasiti svaki ton lišća što dere komadiće asfalta. sakriti svoj korak i stopiti se u toj tišini. i dok osluškujem glasove iza svake ulice, ja nadam se tvojim melodijama. nije me više briga što ceste su puste, a crveni lik stoji na tom mjestu. ne gledam ništa oko sebe i samo pratim svoju sjenu. polako nada postaje samo riječ zapisana u grafitnoj slici. gubi svoj smisao u toj gomili smeća. mrzim sjediti na hladnim stepenicama i gubiti…

zadnji dim

sjela je na krevet. pod rukama, osjetila je satensku plahtu. punu bluda. osjetila je prodor hladne zrake, dok su u daljini hodale riječi. polako prekriži noge salivenog odsjaja. trzala je njima. cijela soba je strepila s njom. cipele je već odavno skinula. čekala je da joj skine haljinu, skupocjene ljubavi. osvrnula je svoja čula i čula je .. samo tišinu. prošao je dan. a drugi je već bio na obzoru. pokrene svoje tijelo, gledajući svoje djelo na krevetu tome. rukama obuhvati cipele, sa tišinom u rukama. izašla je, povlačeći zadnji…

Crno vino

Puhni u vjetar tihe želje, Zatvori oči. Nek’ ponesu te pješčani valovi Što poglede nose ti. Prepusti se rukama kraljevstva Kićeno krvavim slikama. Vidim te u daljini, čemu taj pognut pogled? Lagano se gibaš vjetrom, kao stablo surovo Nestaješ. Stapaš se sa oblacima, odlazi sve tvoje U ruke moje. Sjećaš li se? Žalimo smo za riječima koje oduzele su nas. U snovima pješčane valove vidjeli smo. Daleko je java bila – tada. Iluzijama smo tražili nove dane. Nad zvjezdanim nebom se Magla spustila, i odnijela zadnje zrno pijeska. Zeleno cvijeće…

Tko je kriv?

Tko je kriv? Misliš da su tu, pod crnim nebom. Ljube te, vjeruješ im. Drže te nad nabujalom rijekom. Vjetrom ti misli odnose, gledajući korake iza. Siguran si, tako barem misliš… Odjednom – rijeka stane, nema uzburkanih valova, Onih mirisa u zraku da te šibaju licem, Nema zametnih koraka prosutih pijeskom… Polako sve počinje tinjati, Vatra se gasi u mramornim pećima; sve se hladi, polako… Nebom se prolila tinta, sve odlazi i postaje prah. Ta bol što ostavlja tragove, sve je jača. Oči te, što caklile su se od čistine,…

Akrostih za moju dušu

Željna tih pogleda, polako koračam Eruptivnim putevima, tražeći Ljubav. Napadaš me, lagano uzimaš sebi i nosiš me Anđelima. Slatko me ljubiš očima, dok snivam Avione u oceanima. Mirisom me mamiš; ne želiš da Odem. Tvrdim prstima miluješ Vrat moj, poput dijamanta, Oduzimaš mu sjaj. Grimiznom vodom, podaješ se. Anđeli nas uzimaju… Plutaš obalom; pored tebe anđeli Odbrojavaju. Grlim te, ljubim zadnji put. Ledenim dodirom rušim zvijezde, Elegantnim hodom koračam do svjetla. Sebe tebi Dajem, da me čuvaš od ruke Anđela.