Snaga življenja

Svaki moj korak sve je lakši i lakši. Kao da diše jednim ritmom – ritmom života. Sve se mijenja, sve je procvjetalo. Kao da je svo zlo nestalo. Svaka je grana na svom mjestu, Svaka ptica u svom gnijezdu, a mala zvijezda na me gleda, smiješi se i pripovijeda. Snaga je to života moga, baš sada na pragu stoljeća novoga. Sve se okreće i sve blista. Nosi me sreća mog životnog lista.

Trag

Ostaje za mnom … stvara neku novu nepoznatu sliku kao da mijenja oblik i svrhu postojanja. Krečem dalje prema novim stazama i ponekad se, onako, iz znatiželje okrenem za prošlim vremenima. Uvidim da je trag već izblijedio, polako nestao u zaboravu. Nije lako uvijek gledati ispred sebe. Ponekad je lijepo živjeti u sjećanju… samo ponekad… Sada stvaram neke nove tragove a stare prekrivam sjećanjem…

Jedna ljetna

Zakucalo ljetno vrijeme sve vrvi od morske sheme. Auti prema moru jure ostavljajući iza sebe stare bure. Stigli na obalu bajnu, nad more se nadvili. Miris borova i šum valova naprosto ih omamili. Sunce peče, koža se crveni a ludi česi s luftičem na pučinu krenuli. Svi im mašu da predaleko idu, da nije more beba mala al’ ne kuže oni tu staru priču već mašu i oni i radosno kliču! I tako dan za danom sve do kraja godišnjeg odmora novci se troše u finim restoranima pružajući mir i…

Pustinja

Stojim na užarenom pijesku i gledam u daljinu, Protežem pogled sve dalje i dalje… Možda ugledam svoju sudbinu. Na trenutak lagani vjetar prođe mi preko ramena. Ostavi svoj znak. U zabludi vlastitih htjenja postaje prevruče. Gazim lagano po vručem pijesku, koraci se nižu, a pogled stvara novu nepoznatu sliku. Prostranstvo pustinje ostavlja gorak okus. Stavlja misao na njeno mjesto njen opus. I tako se mijenjaju lica i događaji. Ostavljaju svoj trag sudbine, dok meni sve to nekako postaje i ostaje ledeni vjetar gorčine.