U luci

U mome snu si usidren  i ne znas  da te valom želje  zapljuskujem  i čekam  da danom svojim   otvoriš   mrak moj   što me progutao  onog časa   kad si se   u san   moj usidrio.

Budi mi luka

U oči mi sjeme suza posij Ja zaboravih plakati davno još I tragom svojim moje stope pokrij Da sakriješ put moj  Od demona iz sna moga Sveži mi srce nitima vjere Da ne pođe za onim što oči u mraku vide I usnama svojim Moj obraz obriši od straha što buja Iz mašte mi otrovane Budi , budi moja luka Da usidrim svaku želju I misli da bacim Na dno Milostivog Zabora…

Deja Vu

Reci prijatelju , koliko je  noći proteklo kroz prste  tvojih ruku ?  Koliko si puta čeznuo  i srdžbom vođen bio?  Koliko puta si suton svoj  oprao kišom il suzom?  Koliko je  bezimenih proslo  tvojim srcem netaknutim?  Reci , koliko je zima zamelo tvoj put ,  put u neznangrad?  Reci koliko si sunca ispratio na zapad  i jutrom dočekao na istoku…?  Je li to vječnost igra igru neprolaza s nama ?  Ili je to ko zna koji DEJA VU?????

MOJI DAROVI

Prvi put otvorih svoje kapije pred tobom… I zovnuh te čežnjom svojom bezimenom , ljubavlju , davno uspavanom….   Zovnuh te očima u kojima se ogledahu iskre kometa i riječima nikad nikom rečenim I tijelom treperavim i šapatom nečujnim..   Zovnuh te u moje svjetove šarene, u moje vrtove neviđene i htjedoh da se napiješ bistrine iz vrela moje mašte.   Sve osta , samo , pusto neželjeno kad pred darovima mojim ti vrata svoja treskom zatvori.

BUNAR

Oboji zidove moje izbe bojama svjetlosti polarne , nek dušom se mojom raspu biseri radosti i zazveče po kaldrmi mojih neostvarenih snova. Il me pusti da snivam uvijena u paučinu tvojih lijepih riječi jer stvarnost je bezdan od kojeg moj san bježi , uplašen… I ćuti  riječima što ih u očima tvojim vidim kako bih znala da svu radost prosipaš u bunar moj usahli..

JA

Vrela je lava u venama mojim, ledom okovana . Drhtaj vjetra u dodiru svakom, bolom žarkim sputan. Na usni sol i muk, nedirnuti , gorki. U pogledu magla utisnuta dušu da mi zastre neotkrivenu…

BEZDAN

Šta sam tražila u tvojoj orbiti , ti planeto bezimena ?   Kojim okom sam mogla da te vidim i kojom usnom da poljubim vatru što za druge gori ?   Zar sam riječju mogla snove da ti kažem i vedrinom strah da pokrijem ?       Neshvaćena , sama ruke oko sebe sklapam da sakrijem bezdan što me zove, mami…

PUT

Noću , kad sve se u crno zavije ja bijelu koprenu oblačim . Niti riječi pohvatam . Lunu , ko zmaja , visoko držim da put mašte mi osvijetli, da se u stvarnosti sasvim ne izgubim .

Ja rijeka ti kamen

Kamen si bacio u vodu mojih uspomena i sad ležiš na dnu a ja se oko tebe mreškam ili se možda rasplinjujem… Tu ćes ostati u mojoj dubokoj vodi i nikad mi pripadati nećeš a ja cu te vazda pokrivati i nositi sa sobom… Ja rijeka ti kamen ……….