Kad jednom…

Kad jednom… Kad jednog dana okrenes glavu, i pogled prepozna svoju proslost. Kad mekano srce s krilima leptira, pretvori se u kameni stub izvajan rijecima, rijecima poznatim samo njegovom vajaru. Kad slatki stihovi izgubljenih misli, budu blijedo stajali na prasnjavim listovima zaboravljene sveske. Kad tako duboko skrivene tajne, postanu bajke za necije pupoljke. Kad sijeda kosa, mrsave ruke i pognuta glava, pobijede proljeca, ljeta, jeseni i zime. Kad jos samo pogled ostane dovoljno hrabar, i odleti tamo negdje, bas, kao i onda. Tad ce kraljica oronulog zivota, moliti pepeljugu da…