Šta čovjek zna?

Što više mislim, Sve mi je nekako jasnije, Da čovjek malo toga zna, Malo šta umije da prepozna. Da li su, recimo, kišne kapi Suze onih što nas gledaju sad od gore, Što još nisu preboljeli naš rastanak, Što možda još nas vole? Da li, recimo, mora Sačinjavaju suze nas od dole, Što tugujemo za nekom pjegavom ili plavom, Ili za nekim koga više nema? Da li se ljudi nekad vraćaju na ovaj svijet, Neko možda kao korov, a neko kao lijepi cvijet, Da li se sreća može skupljati kao…

Gdje ste noćas, prijatelji moji?

Gdje ste noćas Prijatelji moji? U kojoj ulici Dočekujete ovaj mrak? Sa mnom, znam, Već odavno niste. Ma baš me briga S kim ste! Naše zbogom izgleda Izmaklo je kontroli Pa sad bježi kud god želi I sve se više miješa međ’ nas. Sad sam saznao, Zbogom ne mora ni da se kaže, Ono samo bude, ja sam ga prepoznao, I lažna isprika tu više ne pomaže. Gdje ste noćas, prijatelji moji? Iskren da budem, ni briga me nije, Vi ste već odavno samo svoji Nema tu šta da se…

Malen si čovječe

Ne idi za mnom, -Zalutaćeš. Ne idi za mnom Jer nećeš znati Da se vratiš Tamo odakle si pošao. Mojih puteva, znaj Nema na geografskoj karti, Ja još nisam pronašao Svoj sjever i jug. Trag mog stopala Ponekad je veći i od Ove naše planete. Tamo gore, gdje ti Rijetko gledaš, U svakoj zvijezdi, I svakom zrnu svemira, Koje se vidi samo pod Određenim svjetlom, Tamo gore Ima više života No što u tebe ikad može stati. Malen si, čovječe, Jako si malen A mrziš zvijezde Jer su beznačajne, Sitne,…

Pitanja iz moje ulice

Svake noći U daljine pružim svoje oči I pitam se.   Ko su ti ljudi Što u sitne sate viču, I neke nerazumljive riječi sriču? Da li je to moja ulica utočište takvim, Što iz ludnice pečate nose? Da li ću nekad i ja duž neke ulice Za neka dva uha biti ludo lice? Da li svi mi u sebi nosimo taj gen Ludila, Uspavan i lijen? Opet, ne znam.   Ko su oni ljudi što se kriju Iza ograda i zidova koje podižu? Da li to oni u samoći…

O nekom Rimu

Ona je voljela Rim A svi drugi gradovi voljeli su nju. Svijet je bio njena ulica, Pa sve pred njom odjednom plane, I sve iza nje začas vene. A za mene tad cijeli svijet krene.. Da, bila je kraljica.   Da li njeno srce neku tajnu odaju krije I za ovo malo moje Venecije ? U kojoj zvijedi noćas ostavlja svoj trag, Prepoznaću ga po tome što mi je drag. I da li ona uopšte zna za mene, Ili to tuga opet pokušava da me obmane?   Taj Rim je…

Sitno parče sreće

Jutro sam u šest, U aleji, na broju dvadeset i šest, U malenoj kanti za smeće, Pronašao sitno parče sreće. Radovah se, zgledah se, Na kraju čak i nasmijah se, (jer) Ovakvo parče sreće, Rijetko kada čovjek sreće, Pomislih, ta ko je sad toliko lud, Da sreću baca tako svud’, Pa krenuh niz ulicu, Niz ulicu, niz stazicu. E moja draga, Znaš da sad idem do tvoga praga, Da s tobom dijelim ovo malo sreće, Jer sve što vrijedi ipak s tobom kreće. A tebe nema, Na moju zvonjavu ostaješ…

Moreplovac

Svi moji brodovi odavno po moru plove, Svakog od nas tamo negdje čeka pristanište, Svjetionik, časovnik i neki novi svijet. Ne umijem da preskačem valove kao Kolumbo, Svoju sreću tražiću u nekom malom potočiću, I od maltera naše ljubavi već ću napraviti neki zid.* Na vrhu našeg lista povući ću šarenu liniju kista, Kraj tvog nasmijanog lika biće naša zajednička slika, I neka imitacija ljubavi, čežnje i ka sreći težnje. Mora će nekad znam potopiti naše male ravnice, Pijana tama će uništiti sva ljudska gnijezda, A ja u džepu za…

Kraj ili ulazak u raj?

Zazvonio je sat, Kažu vrijeme je da se pođe, Đavo naše kosti glođe, Tuga zadaje šah-mat. Moja mama često kaže Sine uzdaj se u svoje lađe, Izbjegni valove i beznađe, Bar dok naše srce ne istraže. Život je noćna mora s puno bora, Ni roman, ni ep nit’ ona Troja, Već samo jedna jako ružna boja, Što se rađa ispod nivoa mora. Prođem niz ulicu svojeg dječarstva, Ona je već odavno prazna, Jer djeca su sad bez cvijeća vazna, Umornih lica, izgubljenog djetinjstva. Majka mi dalje poruku šalje Pazi se…

Super moći

Nisam Supermen i nemam super moći, Ne izlazim iza ponoći da spašavam ti noći, Ali još uvijek umijem da ukradem ti osmijeh, I da tajno trpim tvoj silni podsmijeh. Nisam Supermen i nemam super moći, Pa po cijeli dan smišljam kako ti prići, Da li do kraja ići ili s planete otići, Razum nikad ne uspijeva srce sustići. Nisam Supermen i nemam super moći, Pa ću ti ovako iz daleka glasno reći, Volio bih s tobom zagrljen ulicom proći, Pa tražim prave riječi da ti kažem Dođi. Ti si dugme…

Apsurd

Pometen prvim vjetrom, Kao list pod jakim naletom, Bez kompasa, u beznađu bez spasa, S generacijom bez glasa, U stalnoj stisci s vremenom, Na srcu otisci od potrage za snom. Kad mi zatreba ja skinem zvijezde s neba, Čuvam ih u džepu za neku djevojku lijepu, Za neku zvijezdu što spava u nebeskom gnijezdu. Jer moji snovi su već zreli i uz tebe su odrastali Nose tvoj trag koji mi je posebno drag. Paučina se već odavno uhvatila na našoj svijesti, Na dnevniku puštaju uvijek iste loše vijesti, Đavo mijesi…

Dvije hiljade i jedanaesta

Već je dvije hiljade i jedanaesta, A mi kao da se nismo pomjerili s mjesta, I dalje nježnog dječijeg lica, Raspjevani kao ptica, Na leđima nam još školska torba, U mislima neka nova borba. Djevojčice već postale su cure, Samo jako vole da se dure, Naš pogled leti u nedogled, Nosimo sad sa sobom i veliki dvogled. One sa smiješkom prolaze kraj nas, A mi svi ćutimo uglas. Nepoznati momčići vrzmaju se oko njih, A mi tugujemo zbog djevojaka tih. Nju vidim tek s vremena na vrijeme, I sve je…

U tmini ulice

Kiša je noćas klepetala po mom kišobranu, Mikrogranule skrile su se u te nanule kiše, Naše šetalište sad je klizalište zaboravljenim sjenama, Nas nema, mi smo svoje korake davno ispucali, Prebrojali pa se oko njihovog broja prepirali I najzad jedno od drugog udaljili. Tako je , valjda, moralo biti ili možda nije, Hrast na kome smo urezali svoja imena sad je sam, Samo još ova kiša ispunjava brazdicu na onom srcu, I ispire uspomene na naše smiješne dogodovštine Od nekog vremena proteklog kad smo se još sretali. Krišom bi se…

Ispovijest

Dođe tako teških dana i novih rana, Znam da je nam fali svijest, to je stara vijest, Mladići brinu kako će u kladionicu stići, Djevojke kako će popraviti svoje uvojke, Kazan pun zla počinje da se kuha, Progresija maloumnosti uzela je maha, Teško čovjek dolazi do daha. Na vijestima slušamo priče o mediokritetima, Svakog dana shvatamo da živimo međ’ zvijerima, I svi bi htjeli da uđemo u taj maleni okrugli doboš, Da nas centrifuga zatalasa i da se povinemo sistemu, Pa nam nude jeftino napisane, bajke al’ to su varke,…

Venecija

Zamišljam nas u maju, u Veneciji, Stisnuti u gondoli promatramo oblake, Žubor vode ne dopušta mi da čujem tvoje srce, Ali ipak vjerovaću ako kažeš da je dobro. Oko podne ćemo na Trgu Svetog Marka Uz odsjaj sunca na betonskim pločnicima, Promatrati golubove i diviti se njihovom broju, Gledati kako ponosno odlijeću nebu u zagrljaj. Tada ćeš ti poletjeti u moj zagrljaj, A ja ću biti veliko, plavo i beskrajno nebo, I oboje ćemo se izgubiti u beskonačnoj ljubavi, I niko više neće moći da nas pronađe. Predveče ćemo zagrljeni…

Ludnica u ogledalu

Ovaj svijet je tek pretrpana ludnica Nekog drugog svijeta tamo daleko, I ja se često gubim, ja sam lutalica, Ali bih volio ići tamo negdje preko. Neko je davno umetnuo sivu fioku, U njoj su bile poredane marionete, ljudi, Pa danas dok svima drže pridiku, I dalje ne kontaju da su tu jer su ludi. Ljudi koje znam su otpad na reciklaži, Pa neko će biti staklena flaša lomljiva, Neko će bit papir pa izgubit na kilaži, Rijetko je koja osoba danas živa. U mom je gradu izgubljena civilizacija, Neki…

Miljenik mase

Danas je najvažnije biti miljenik mase, Pa čak im dopustit i da te hapse, I da ti cigaru na goloj ruci gase, Nikad takvi neće da te spase, Ali nebitno je sve dok si miljenik mase. Sad ispasti ću glup, ponekad i tup, Reći će da sam prolupala budala, Smijaće se i mojom glupošću zabavljaće, Jer svi su oni nebeskom oštricom tesani, Ma nije ni bitno, sve dok sam miljenik mase. Ja u svemu pokušavam da slijedim trend, Ne volim svirat ali htio bih imat bend. Ja bojim kosu u…

Pjesma za nju

Pišem pjesme već nekoliko mjeseci, Ali nijednu ne posvetih njoj, Riječi niz misli tek kao potoci i, Sad već pomalo znam Koju od njih da pošaljem djevojci toj. Najljepše od svih riječi na planeti, Stih po stih će tebi teći, Samo nemoj plakati , jer Uz mene ti suze neće trebati. Najljepši će stih iz pjesama tih Mene smjestit na listu onih Srcu najbližih. Kad god te iznenada vidim U zraku primijetim istu poruku I sve mi se onda čini nevažnim. Osim tebe..

Siječanj

Dugo smo se gledali, Jedno drugo već odavno željeli, Ali kad srce kaže DA, tu sve zanijemi, Samo još prilike kao zvijezde na nebu Ostanu da blijede na svjetlosti sadašnjosti. Sinoć sam te ponovo vidio, ne znaš ti to, Opet si sama koračala opasnim ulicama, A ja kroz zamagljeno staklo automobila Htjedoh ti iz daleka reći „Smiješ li sama“, Da li te strah ovih spodoba, kretena, betmena, Da li te strah samoće? Mene vidiš jest. Noći znaju biti jako opasne ako si sam. Ipak prođoh pored tebe sklonjen tamom, Sa…

Izvrnuta slika svijeta (I)

Ovaj je svijet izvrnuta slika u ogledalu, Preslika onog pravog, odbjeglog svijeta. I sve je u njemu već dugo naopako, I ljudi i zgrade i crvena ruža u ruci djevojke. Al’ kasno je sad za ispravljanje krivih stvari. Sigurno bi vjetrovi Haosa odnijeli moj svijet, Kad bi neko pokušao da dovede sve u ravnotežu, Brda i planine, srca i duše morali bismo okrenuti, I onda bi zemljom tekli lava, krv i bujice emocije. Sad bi došlo ljeto tamo gdje je dugo bila zima, Ljudi bi u kaputima u nevjerici buljili…

U dućanu želja (II)

Da sam ja sat neki mali U svom bih podsjetniku vodio evidenciju, Pisao bih koliko dana već te tražih, Koliko sati, minuta i sekundi, I pomislio bih tada na Švicarsku i neki Rolex, I shvatio da sam jedini sat na svijetu Koji umije ovoliko da te voli. Da sam ja neki digitron, Imao bih ugrađenu tipku sa tvojim imenom, Tu bih pohranio svoje uspjehe i poraze, Svoje pokušaje i beznačajne brojkice, Pomogla bi mi da pronađem sinus ili kosinus Ili neki savršeni broj  koga zovem imenom tvojim, I zajedno bismo…

U dućanu želja

Da sam ja košulja, Ti bi bila moj deterdžent, Čistio bih se tobom ponekad, I onda bih te tražio i tražio Po policama supermarketa, Na vrhovima velikih paketa. S tobom bih mirisao na lavandu I bio bih onako usput sniježno-bijel. Da sam ja svemir, Ti bi bila moj Veliki prasak, Od čestica dva srca nastalo bi sve, Sjedili bismo tako nasred Miliječnog puta I promatrali Sunce, meteore i neke zvijezde, Gledali bismo kako se planete gnijezde. Gore bismo se gušili u ugljendioksidu našeg daha I umirali bi od naše neizmjerne ljubavi.…

Novogodišnje dosjetke

Kad bih ja bio doktor, Imao bih svakakvih ljudi za proučit, Neke bih tako rado bacio kroz prozor, A neki bi ostali smrdljivi k’o tvor. Ma morao bih takve hitno liječit. Kad bih ja imao skalpel ili makaze, Odmah bi mi oni na operaciju otišli, Da iz mozgova odstanimo razne prikaze, Pa da ih pustimo na daleke životne staze, Idite u krkanluke odakle ste i došli! Eh, dalje, kad bih ja bio svemir ogromni, Zbacio bih s leđa parazite, debile i kretenčine, U Crne rupe pobacao sve nepodobne budaletine, Ah…

Od januara do januara

Uskoro će i prvi januar, Na konto života plus jedan dodaje, Čovjek na pijaci, polovno, prodaje, Jedan prašnjavi san, Tristošezdeset i neki dan. Moja ulica puna je novih lica, Sad šminka i sjaj skrivaju im jad, Kristalići leda tajno izazivaju pad, Ponori spremno čekaju na vas, Dno je izgleda najviši vrh za nas. Na polici kupujemo vještački snijeg, Plastični Djeda mrazovi dijele paketiće, To nam stranci uvaljuju svoje smeće, Okraćala nam odjeća, okraćala nam sreća, Sjedimo i čekamo noći kad će nebo po svoje doći. Sve dobro već odavno je…

Sokak

Niz padinu mog sokaka, Fudbala igra grupica dječaka, S prozora viruckaju curice-sramežljivice, Tajno šalju osmijeh sa mladih lica. Dole još kilometar ili dva pa slijeva, Radnik glasno psuje dok željezo kuje, Gore na cesti,čovjek  počinje krasti, Opet će stradati živci i novčanici. U komšijskoj sobi djevojka srce drobi, Zavjesa se spušta, ljubav se stropošta, Sad peku suze kao morske meduze, I sve je nevažno, sve je nebitno. Ptice lome ostarjele grančice, Jesen je prošla, ti si s njom i otišla, Pa sad lutam želeći tebe da iščeprkam, O drage jeseni…

Robovi apatije

Planine i rijeke brdovitog Balkana, Skrile su neka Slavenska plemena, Poglavica do poglavice -lopovsko lice A međ’ svijetom životari jad i bijeda. Da, to je njihova zasluga. Znaš, sjetim se riječi mrtvog poglavice, On mi reče kao kroz neke sličice: Rat nije  brat, Metak nije tetak, Mržnja nije bližnja, Sloboda je pobjeda. Historija je poznata opšta histerija, Puška je k’o sazrela kruška Na svakom stablu pronikla Dok mržnje lome  granje I iskren osmijeh postade grijeh. Cijela ova zemlja je krasna basna, Izgovor za glupost i ludilo, Narod izmišljen za hokuse…