Brojanje ovaca

U odlomku vremena kad sve spi u neki mali noćni sat riječi pod pero stanu navirat i započne bitka, započne rat Stihovi se za te biju, dok sve spi pa i ti Lahko zaspim poslije, kad je gotov čin brojim tek do dva, tri, il’ pola četir Al’ dok traje pušu svakojaki vjetrovi odnesu sve, badava pokušavaju prići sni A tamo i ti i sve spi Donesu vjetrovi oblake i kapi kiše gusta izmaglica prekrije vid i plameni jezici oboje lišće A samoća doziva, ječi i ište riječi i lice…

Jesenji blues

Odavno te nema u snove da mi dođeš da prošetamo zajednom alejom skršenih nadanja Tiho, bez riječi, da slušamo pločnik pod nogama i da mi onako, kako ti to samo znaš, dah ukradeš Nekako s prvim jesenjim maglama stignu me tvoje oči boje kestena A predugo već nema ozeblih obraza pa se i ne sjećam okusa promrzlih usana Nakupi se ponekad, pa te u pjesmi spomenem zaluta do srca poneko slatko bolno sjećanje Nađem neku uličnu svjetiljku da pod njom kisnem Ove starke su mi mila, pune kiše jesenje

Oženiti sjećanje

Sjećaš li se prigušenog svjetla fenjera što ostavim ga ispred kapije Pa ko lopov šunjam se avlijom pod pendžere tvoje A ti uvijek kao da ne znaš da ja sam pitaš ko je Samo da čuješ riječi mi, da si dilber duše moje, da si sunce, dunjaluk, sve moje Ja se često pak sjetim pletenice koju na prsa prebaciš i mjesečine kad prosija kroz kaftan lagani te obris tijela nazrem, opijen ko da pušim hašiš ko da šejtani prokletnici me dodirnuli I oprezno motrim na sve sitnice, osluškujući svaki šum…

Znam da nećeš

Onda kada sunce jače zasja Kada nestane sivih pokrivača oblaka Kada život nanovo probudi se iz sna Hoćeš li biti samnom ili sam da budem ja Onda kada klupe namame mlade Kada vrapci pjesmom svojom već dosade Hoće li biti naših pjesama ili će da stoji gitara, da se raštima Kad u blage zore budem budan Kada tišini noći budem odan Hoće li moja i tvoja stopala rosna trava nježno da umiva Kada potoci jače zahuče Kada nebo kišnu zavjesu navuče Kad mi kiša skvasi lice i ramena Hoće li…

Jedna mala ispovijest

Umorilo me čekanje na neke ljepše dane I istrošio se haman sjaj svih onih krupnih riječi Nema tih praznih utjeha koje bi služile svojoj svrhi Kad u sitne sate noći zavapi srce, kad dijete u čovjeku zaječi Jel potrebno reći da medicina ne zasustavlja srčano krvarenje To što nas uče, lažu nas, pa nek bacaju na me drvlje, stijene i kamenje I šta reći dijetetu kad zaplače u tebi, naizgled odjednom u po noći Uzet antiobiotik onda kad cio si jaukom ispunjen, žalim drug, neće moći Čudno je to kad…

Zna ljubav, ma zna ona

Zna se ljubav uvući kroz blago odškrinute prozore Sa proljetnim zrakama u sobu ući, i podsjetit na lijepe prizore Zna se ljubav i sakriti u očima boje kestena Pa zapalit iskre pogledima bez nade da će ikad zgasnuti Zna se ljubav nastaniti u usne okusa ranih trešanja Dodir čiji ostavlja bez pameti, pijanstvo od kojeg nema triježnjenja Zna se ljubav i zasijati u zlatnom odsjaju kose U dašku vjetra što ih miluje nježno poput dodira kapljica rose Al zna se ljubav i prerušiti u duge noći bez sna Sve račune…

Čovjek

Život pokušaš proživjeti nevino, kao dijete A kad počnu pogreške da ti se svete i kad ulizica svoju zamku isplete, shvatis da su mnogi samo duše proklete Postane ti jasno, mada možda malo kasno da ljudi ne sude po ćudi, da su ljudi samo ljudi – naprosto ludi, i padnes u očaj, i bude ti žalosno Kako nešto tako lijepo, tako sveto od svih bića izdvojeno i odabrano, savršeno smišljeno i savršeno stvoreno može biti tako suštinski prokleto Padneš u očaj i razočarenje Pokušaš da pojmiš i nađeš Čovjeka Tad…

Sjeti se

Upamti i sjećaj se Zadnjeg u Novembru U noći kad snijega ne bi Da kvari mjesečevu igru Pamti i ne zaboravljaj Zrake mjesečine na zidu Misli koje lutaše umom Put što ne znaju kojim idu Pažljivo vrati u sjećanje Želju srca i žudnju Povrati sliku o njoj U naručju svome voljenu Zamisli njenu kosu Tanane niti zlata Vlažne otiske usana Omču ruku oko vrata Sjeti se osmjeha njenog Radosti zaljubljena srca Nevinosti snenog pogleda Blaženstva njenog lica Božiju odredbu ne zaboravi Stvaranje para za sve I ljubavi koju On spušta…

Fale mi tvoje oči večeras

Fale mi tvoje oči večeras I osmijeh tvoj mali čarobni Što ljupkošću plijeni i mami I uvijek me iznova zarobi Fale mi tvoje ruke večeras I dodir tvoj nježni naivni Što lagano klizi po meni Pa mi tijelo uvijek zadrhti Fale mi tvoje usne večeras I oni poljupci tvoji lagani Što ovlaš spoje nam usne Te se sve u glavi zavrti Fališ mi mila večeras Fali mi dah tvoje ljubavi Bježi mi san večeras Pamet mi mila zamuti

Ne vjeruj

Ne vjeruj mi kad kažem da idem da se nikad vratit neću Noćima tišinu kradem Trošim uzalud još jednu svijeću Ne vjeruj da moje tijelo sito biješe zagrljaja Ne vjeruj da ruke moje site bijehu milovanja Ne vjeruj da pogled blijedi gubi slast, ljepotu svoju Strasti su nam uzrok bijedi Pogled traži ljepšu boju Ne vjeruj da pjesme nema gitara da nijema truhne Slađa mi tišina njena nego buka tužne strune Ne vjeruj da ne dotiče me hladan čovjek mrtvom liči Nisu lahke sve dileme imaš primjer u našoj priči…

Nacrtaj mi ljubav

Osjećaš li kapljice kiše što nježno na lice se spustiše Čuješ li priču njihovu koju govore lagano milujući ti lice Ili si samo pokisla do kosti, glupe vremenske nepogodnosti Kad ćeš bona da osjetiš više, da svaka kap na mene miriše  Čuješ li simfoniju koju proljeće ti priređuje Vjetar u pozadini a oluk punim glasom odjekuje Stiže li do tebe tanani eho imena tvog Koje na kiši kroz noć dozivam, sam i ubog  Jel’ ti jasna pjesma usnulog behara Mirisne note kojim komponuje on djela O veličanju Života, veličanju Ljubavi…

San

Sanjam te sinoć, kao došla si mi nepozvana Dugo te nije bilo i lagao bih kad bi rek’o da te nisam prizivao, da nisi poželjena da te zaboravih i da te nisam ček’o Ova noć je isuviše mlada i još uvijek mi teško pada da zatvorim oči  i upravim dušu ka carstvu snova a da ne naiđem kao sinoć na tvoje lice iznenada i ne čujem neke davno zaboravljenje riječi umiljatih tonova Ne nailazim više na ljubavi istog kova poput ove naše gdje čežnja i želja ne poznaju mjeru ni…

Đurđevdan je

I opet ću se naći kako u mraku noći pokušavam pronaći tvoj lik I u onom stanju kada ne znaš jesi li na javi ili snu, pored usana tik Osjetit ću toplinu daha tvog, proći će me jeza opet, i ove noći I razbudit ću se, neće pomoći. Neće svrhe imati ni ubjeđivanje sebe Nije lahko iz srca izaći, nekog otjerati, nit je lahko ružu ubrati a da te trn ne ogrebe Kad osjećanja prerastu granice potrebe, i sudbinu kad čovjeku odrede, lako ostaviti sve to biti neće Tražit ću…

Hvala ti

Prvi put sam je vidio na stanici kod Mejdana. Tu noć prvi put sam uživo slušao Gibbonija. Odmah se upisala u libar mojih želja, nadanja, te napunila koncertnu dvoranu srca mi ehom svoga imena. Sve na njoj imalo je poseban miris, dah i auru. Kušao sam okus njen, okus nečeg uzbudljivo novog. Uvela je u ljubav moju strast, čežnju i ljubomoru, a i preobratila me u redovnog putnika GIPS-ovog. Sa njom “nešto” nije više bilo samo “nešto”, parkovi su primili nove boje, i klupe nisu bile kao prije, nebo je…

Ti

Tama, mrkla noc. Srce nada se tebi doc. Ovako lutam, gubim moc. A valja mi samom, za sad, bez tebe, nekud poc. Za sad. Februarska tmurna noc. Druga moja samoca prati me. Srce tuguje, srece zeljano je. Pahulje na nebu ispisuju tvoje ime, ime ove moje zapecatcene sudbine. Dusa gori, tebe zeljna je, za tobom tuguje, traguje, nada se. Zelje moje pomahnitale kao snjezne pahulje. Sa sobom borim se gubim se, i dalje trazim te. Tvoje oci, moje nade, tvoje rijeci, pjesme naslade. Svaki trenutak sna ti mi ukrade, ne…

Kad te nema

Kad te nema sve mi tvoje lijepo je; Kad te nema poželim tvoje hirove; Kad te nema daljina strašno boli me, i osjetim da cijelim bićem volim te. Kad te nema prisjećam se tvojih osmijeha; Kad te nema od čežnje ostajem bez daha; Kad te nema gase mi se boje dana, i tužna muzika u glavi mi svira tiha. Kad te nema sve mi tvoje lijepo je, poželim da milujem tvoje dlanove. Kad te nema daljina strašno boli me, teško mi je draga bez tebe. Kad te nema volim te,…

Pjesma za Iman

Svima nam je poznat trenutak u kojem zuji tišina; Kada umoran si, sve je mračno, a sna na oči nema, tišina koncert otpočne i zuji, bruji, sve jače, ili prigušeno slušaš pokrete kazaljki što ječe. Tu tišinu slušam ove noći tek nastale jeseni, sa muklom tamom i prazninom drugujem dok još je zeleno vani; I tražim putokaze za put tuge i boli već dobro utabani, dok srce i kazaljka ne nađu zajednički ritam i sve sebe pitam: Zašto ljudi ne znaju volit kako treba, a ne samo radi reda? Kako…

Za moju “Elizu”

Plesali smo bečki valcer u parku, pored ceste, blizu. Rekao sam da fali muzika pa da se trenutak usavrši. Pitala me zar ne čujem, muzika svira načuli uši, jel’ mislila na zvuk kamiona ili ritam srca koji je otkucavao za Elizu? Ne znam, samo sam se prepustio Betovenovim tonovima. Nisam znao ni da mi srce ima imalo muzikalnosti. Izdajica, kad treba šta napisati, odsvirati neće, tad ne koristi, a sad, radi samo par dodira djevojačkih ne prestaje svirat danima. Kada sam je pitao hoće li ona biti ta, moja djevojka,…

San u ulici 25. Novembra

Znao sam da sam izgubio. Konačan pokazatelj i znak bio je onaj hodnik tijesan i uzak u ulici dvadesetpetog studenog. Našla si put do mog srca i mojih snova, ali i dugo prije toga, prije mnogo čega slutnja je postojala, ugnjijezdila se u nutrini ega. Tako sad moram sve ispočetka, sve isponova. Ponovo će noći duge biti nasuprot plitkom i kratkom snu. Opet osjetit ću ljubav i čežnju. Ponovo ću vino ljubavi piti, i zamagljena uma i svijesti, zvijezde krasti i nekog nježno voliti.

Pjesma o jednoj “Terci”

Kada progovoriš čujem terce hurijskog avaza, i prije osjećah ovo, ali ne znam što ne kazah. Pogled u tvoje oči nudi mi putovanje do Azurnog mora, nudi mi trans, blaženstvo, poslušnost bez pogovora. Razapet sam na tvoje pažnje gorko – slatkom križu, na muci, na milosti, i evo vizije me već polako stižu. Osmijehni se tim nevinim osmijehom djeteta i učini da moj svijet ponovno olista i ocvjeta. Dah bića tvog odiše ljupkošću i svježinom a ipak me veže i pritišće svojom težinom. Ili ćeš biti moja ili ću od…

Ispovijest jednog uvjerenja

Oslobodite me okova materijalističkog svijeta, pokidajte kapitalizma perde što su mi na očima. Pustite me da miran kušam mirise cvijeta, ostavite me da uživam u mirnim bosanskim noćima. Ne želim te vaše nasilne stavove prihvatiti, ne želim se svoj na svome ikoga od vas bojati. Bit ću slobodan, slobodom ću odisati, nju voljeti, stat ću vam na mejdan, nikada se neću povući. Dosta mi je gluposti i ideologija, previše je bilo mržnje i zvijerstva. Neću više da me drži nostalgija, dosta je bilo zavisti i krivovjerstva. I da me otjerate,…

Čežnja

Možda kad noć umiješa svoje prste, kad su moguće priče svake vrste, kad su isti koji uče i koji se krste, kad  su crvene staze srca prostrte; Možda onda kada sat razuma stane pokažu se istine duše duboko skrivane. Možda tada ćeš mi mila reći ono što osjećaš, što će peći, ili što će voditi me sreći; Od čeg ću u zemlju propast ili biti veći. Mila ja odavno brojim dane, čežnjom protkane, kad će lanac srca da spadne; Kad će okovi biti pokidani, zastori nepoznatog pocijepani. Mila odgovori, otkrio…

Moja mala

Moja mala zna sve tajne svijeta. Moja mala zna i volit preko neta. Moja mala zna sve, baš sve, samo onaj glupi njemački ne. Zna se ona smijat i u tami. Zna i meni osmijeh da izmami. Zna se ljutit i na mene da galami, a opet, fali mi lik njen nasmijani. I uvijek scene mora da pravi kad se nova pjesma o njoj pojavi. Mada, znam da voli to u stvari, kažu mi to pogled, osmijeh i komentari. Ustvari moja mala je velika, nikakva štikla nije joj potrebna, uvijek…

Varka u mraku

Otkad sam upoznao te, ono veče izgubljen sam, ništa više isto nije. Od tada svaka nova pjesma hoće, mada ovoj ne dam, da nosi tvoje ime. Ovog hladnog jutra ka Ilinčici idem, znam da snivaš negdje u toj mahali. I u miru zaspali svoj grad gledam, čekam, ne bi li se kao slučajno sreli. Bože, ovo, mjesto odiše njenom aurom. Pod hrastom sam izgleda udario na sihire, ili su  me i ovaj put, opet, još jednom ophrvale one slatke zaljubljeničke brige. Ostala mi je samo uspomena na tebe kako se…

Dah gitare

Sviraj mi nešto iz A dura molim te druže uhvati bare. Nek ti srce moje bude tablatura i ne daj da me noćas tuga tare. Neka ritam bude malo brži, 7/8 bi trebao da odgovara. Nemoj da večeras pjesma srce prži pusti nek svira veselo gitara stara. Hvataj žice s osjećajem unesi u glas svoje biće, stapaj početak pjesme s krajem, dok ne dođe jutro i svanuće. Neka kroz noć zvuk gitare ori, nek se troše tanke trzalice, nek gitara u transu progovori da čujem šta govore nježne žice. Sviraj,…