SRODNE DUŠE

POZNAJULI  SE SRODNE DUŠE, ILI SU, POPUT OBALA ISTE RIJEKE,VJEČITO ZAJEDNO, NO NIKAD SE NE DOTAKNU, NITI SPOJE. TOK IH RAZDVAJA U GROMOGLASNOM JEKU BUJICE, NOSI U ŠIROKA PROSTRANSTVA. NA UŠĆU IH SKORO SPOJI, AL NE! UŠĆE SE RAŠIRI I PONOVO OBALE RAZDVOJI. DUŠA,BEZ OBZIRA,GDJE JE I SKIM JE U PARU, LUTA, NEMIRNA,DOK NE SRETNE SEBI SLIČNU,SRODNU DUŠU. POKLON SUDBINE U SKROMNOM DARU. PROLAZEĆI KROZ PUKOTINE ŽIVOTA, KOJIM ORKANSKI PJETROVI PUŠU. OSJETIŠ LI JE? MOŽDA NEHOTICE, ISPUŠTENI PREDMET NESIGURNE RUKE, PRIJE PADA UHVAĆEN UZ DODIR, DRUGE SIGURNIJE RUKE, NEZNANCA. SUSRETA…

Mladosti

Mladosti,ti ostala si u prošlosti. U nekom kutu zakopana, u ovitku od sreće i tuge zamotana. Na vrhovima visoke mi planine, u granama hrasta i lješnjaka, s vrskom radosti. Trčiš bosonoga,po blatnjavom putu, tek pokošenoj travi,drage mi doline. Udišeš mirise bijelog bagrema, pomatrajući život s kućnog trijema. Tako mi je trebalo malo, sve bi u čašu čežnje i ljubavi stalo. Dok ljubih, mlada kao jutarnja rosa, pored mene, život je poput vulkana vreo. Dodir je bio ,tek pomilovana kosa, ni za ruku me uzeti nisi smjeo. Zagrljaj čežnja,zvijezda s neba,…

Jesen

Puca pogled na beskrajno modro nebo. Sunčevi zraci,obasjavaju vrhove planina, ostavljajući žućkasto zlaćani odsjaj, još zelenu listu. Još se ne sluti kraj. Još čuje se pjev ptica. Još je samo dah od vjetra. Još dolinom treperi vreli sjaj. Osjaća se uzavrela mladost, razdragana srca. A onda, kao magičnom kretnjom, sunce se za oblak skrije. Rosa u rano jutro,poput suze doline mije. Siva maglica,kišna jutra,blatnjave ceste. Miris pecaka i pečeni kesten,najaviše jesen. Zlaćana puna sjaja, žutim zlatom sve oko sebe osu. Pokida niti,lišće sa grana prosu. Pogled zadivljen,zaustavi se ,na uvelu…

Umorna

Ne,nemogu ni pisati ,već duže vremena, moja je duša gola,isušena. Ostarjela suha grana,što strepi da pukne, već pri laganom udaru neštašnog vjetra. Oči bez sjaja,poput potoka mutne, nabujalog poslije obilne kiše. Ne, niti suza nemam više. Lebdim u prostoru brez kraja, ko ugasnuta zvijezda potamnjela bez sjaja. Prepolovljena cjelina što se uzalud spaja. Tumaram u nekom meni poznatom mraku, posrćem i padam na prepreku svaku. Ljubav mi kroz prste iscurila,vjetrom odnešena. u plastu sijena ruža pokošena,sasušena. Grabim poslednje sunčeve zrake, da zagrijem kao zmija hladno tijelo, proljetno sam cvijeće, već…

Psica Lana

Na zelenom travniku ispred našeg stana, igraju se naša djeca,među njima  psica Lana. Za noge ih vuče skače, salta pravi, valja se po travi. Kroz zelene krošnje smijeh, po cijeli dan se čuje, ovdje smo ,sretni smo!!! Jeka poručuje.. Vesela je psica Lana,s njom su prijatelji mali, čas ko tornado jure,pa bi u hipu stali. Visoko joj štap bace,brižno je paze, vragolije svake vrste,samo da je maze. Jednog dana psica Lana, na travniku je samo stala,tužno ih pogledala. Začuđeni oni bješe ,,pa zašto se igrati neće? U hladovinu samo leže…

Anđele ovozemaljski….

Kamo letiš ovozemaljski Anđele? Kamo sa potkresanim krilima? Kamo te let vodi,u koji ponor padaš? Bijelo ti lice tuge izblijedile, nevine oči bolom ispile. Dušu ostavile na zelenimm poljima. Ti svoga cilja nemaš,bezglavo, s košmarom u glavi u smrt se spremaš. Neka jača sila ,put ti poremetila, te neda ti oči k nebu dignuti, u prekrasnu dugu pogledati. Tamo gdje se boje u svjetlost spajaju, tamu sile razdvajaju. Duša i tijelo ljubavlju napajaju. Al ti si skršen,otrovom zatrovan, ne vidiš ti duge sjaj. Ne vidiš ti igru mjesečeve sjene. Ti……

Ljubavi..izdala si me..

Ljubavi!Nisam ti više prijateljica. nisam tvoj čuvar,a ti moja gospodarica. Ne!Ne dajem ti više,mjesto na tronu, niti imaš glas,koji sliči ljubavnom zvonu. Topiš mi se,ko na dlanu kocka leda. Ispariš mi kao jutarnja rosa. nemam više moći,više mi se neda, da borim se za tebe,dok me tuge žanje kosa.   Ljubavi rekla si mi zbogom i projurila, nisam te stigla,ni rukom taknuti. Prah zlatne kočije ostade za tobom. Neznam kome si u naručje žurila? Neznam,a ni stalo mi nije. Ne želim otkriti, što mi srce krije. Znam,da to nisu Amorove…

Pozovimo ljubav…

Pozovimo ljubav,dok još kasno nije, dok nam tama oči ne pokrije. Srca ne okuje led. Tople oči,pošalju ledeni pogled. Ljubav… Jedino ona može spasiti ovaj svijet. Korov pretvoriti u cvijet. Poslušajmo njene korake, lagane kroz bijele oblake. Šalje nam zlatnu prašinu, da razbije nijemu tišinu. Kad ljubav korača ona nosi srca u očima, gdje pogled zaustavi tu srce ostavi. Projurila svemirom, zablistale zvjezdice,njene saveznice. Zapuhala pustinjom, zrna pijeska zelenilom osvježila, pukotinu bistrom vodom napunila. Zašaputala ogoljelim granama, pupuljcima ih nabubrila, od malenih srca ukrase ostavila. Počešljala prerije i savane,darovala osmijeh,…

Kuda ovo vodi….

Ne razumijem prvo sebe,nit razumijem ovaj svijet. Ove ljude ,kakvu to dušu imaju? Gnusnu,zločinačku,pobunjeničku,gladnu krvi, bola i patnje…. Hrana im   OČAJ, bijeda i jad. Krvave masnice,užas u očima,bolno privijanje tijela, dok ga noga nepoznatog šuta. Čime je vođena?Razumom zlikovca,ili samo kukavica? Sluga đavla ili ko zna koga..? Što se tijelo više svija ,to krvniku srce udara jače. Žila kukavica na vratu skače. Krik očajnika,njegov gromoglasni smijeh, što odbija se od zidove pomućena mozga. Ako ga ima??? Hrani mu žile i potiče na još,još više zla. Kakav je to um čime…

Poslednji put

Kad poslednji put poljubim usne tvoje, potamniće sunce i mjesec, a sve na svijetu izgubiće boje. A ja plakaću bez ljubavi tvoje. kad pogled se moj ne bude, topio u očima zelenim,srce će tužno skrivati samoću ,pogledom malenim. kad zagrljaj tvoj postane,samo sjećanje, a poljubac i dodir nadanje. Noći naše mjesecom obasjane, samo sretne uspomene. Kad šaputanja na jastuku prestanu, a sretna jutra ne osvanu. tad prestaće kucati i srce moje. Poslednji dodir,šuštanje svile, te nježne ruke što su me ovile, položiće plavu ružu  zaborava, tamo gdje tvoja ljubav spava. Na…

Bilo je lako….

Sve je bilo lako… Dok ti si imao “ono”. Dok ja sam imala “ovo”. Dok su zvijezde s neba, svakom posebno milovale lice. I dok tvoje srce, nije grijalo moje srce. Što će sada biti? Kada nebo,ne gledam bez tebe. Kada sunce ne grije, nego zebe. Što će sada biti? Kada dođe zima,kada mi pogled, sjetno okrzne vrh Sljemena, a ne osjetim tvoju ruku oko ramena. Što će sada biti ? Uz Maksimirsku zimu, bez topline tvog poljubca. Kad svaki kutak ovog grada, nosi dio tebe,gdje dala sam ti sebe. Što…

Srce

ja sa svojim srcem , načisto nikad nisam. Jedno želi,drugo uzima, jedno poklanja drugo odbija. Voli jedno a želi drugo, danas je sretno, sutra je s tugom. Za njega sve je ,nestvarno, neiskreno i ludo. sav život oko njega , što se umorno odvija, pokvarena mašta , što se u glavi stvara. čovjek što srce otvara. za njega je samoća,melem lijek, muzika mu otvara tek. Srce ludo sasvim ludo, i bez sreće ,spontano,razigrano, na momente vrlo čudno.

Zima je.

Zima je. Na tvoje vene inje je  palo, sledilo toplu krv,pa ga grize sumnje crv. Zima je. nema ljubavi da srce grije, ništa više nije kao prije. Zima je. Oko srca ledena šaka stegla prste, hladno je, poznajem hladnoću i bol svake vrste, al kao ovu još ne. Nije ista kao ni jedna prije. Živim a srce mi živo nije. Zima je. Sledila srce u grudima tvojim, stranca grlim rukama svojim. Zima je. Strijele ledene u santu te pretvaraju, tvoje odaje ljubavi vrata zatvaraju. Nemoćna da išta promijenim, ostaje samo…

Svađalica

Za tebe sam žena glupa,nisam nitko i ništa. Rođena bez odgoja,iz tko zna kakvog soja. pričam bez veze,riječi drugom nedam, sveznalica tvrdoglava,al ubiti ništa neznam. Nezna gdje joj glava,lijepo ponašanje, samo glumiti zna. A dal je kulturna,to je samo kao u bajkama. Svađalica vatrena,koja ne staje ni trena. Samo servira svađu i prkos, a nezna si obrisati nos. To joj je u venama,promijeniti se nezna, sve i da bi htjela,neda joj priroda. Sve crno sam u očima tvojim, pa se pitam,zašto trpiš,da pored tebe stojim?

Vatra oko srca

Gledam nebo,nema kraja, tu liniju pogleda gdje nebo sa zemljom spaja. Zelenu travu,more ,oceane, sve što mi u pogled stane. Sve je to vječnost besmrtna. A onda gledam svoje srce,nema dna, gdje bi se završila ljubav moja, koja spaja naša srca dva. Veća je od neba,zemlje i oceana, čak je jača od mjesečeva sjaja. A stopi se od poljubaca bezbroj, kako zvjezdica na nebu roj. To je čini velikom i toplom poput sunca, i najjačom   vatrom što grije oko srca. Taj plam što zapali ljubav iskrena, ugasiti je nemože ni…

Zašto

Što je to  ljubav zašto me muči? Zbog čega ova praznina u duši? Zbog čega,crv sumnje rovi, slaže tugu,a radost ruši. Zašto ljubav? Sjaj sunca ne obasja moje lice, toplinom zagrije ledeno mi  srce.. Zašto tražim tišinu bol? Zašto? O Svevišnji reci mi,bilo bi mi lakše. Nemoguće.Uzalud odgovor pitanja trže. Nemogu naći,srebro u mjesecu, niti zlato u žarkom suncu, a ni čistu ljubav u svome srcu. Zar neznam voljeti bez bola? Zar ljubav nebi trebala biti sreća. Zar mi je život,vrpcom zatvorena vreća. Kad u nju ruku stavim prste opečem, kao…

101 na dan

Da sam ih imala 101 na dan, sada sam s tobom i tvoja sam. Nemoj da te boli,što nisi čuo, što nisi vidio. Neka te boli ,ono , što si u srcu osjetio. Jesam li hladna ovog proljeća? Toplog ljeta ili kišne jeseni? O reci mi ! Dal u srcu mi je ovo nježno proljeće, ili ga biju hladni zimski vjetrovi? Ne pitaj u prošlosti,kakva sam bila? Umjesto toga poljubi me , podari mi ljubavna krila. Ja ću ti pokloniti  ovo srce moje, Pa kakvo god da je ,ono je sada…

Biser

Pada snijeg,lagane pahuljice otplešu ples, te umorno se spuste na tvoju crnu kosu,u tren  istope se. Snijeg i dalje pada,kroz tu zavjesu moje oči sjaje kao krijesnice, gledaju u tebe zaljubljeno.Ispod gustih trepavica nijemo govore. Ovo moje srce je  zauvijek  zarobljeno. U srcu si! Jači nego bilo koja stijena,od krvi i mesa si,i  nisi blijeda sjena, od davnih uspomena. Ti si budućnost i kraj,ti si poslednji sudbine zagrljaj. Da ovaj život smisla ima,vjerovala sam u to, pa me nije uništilo niti jedno zlo.Kao biser na dnu mora,bio si skriven ti.…

Dvoboj

Stol u kuhinji na kojem pijemo kavu,naše je bojno polje, pješčano dvorište trošne kuće i dva susjeda što se oko nje bore. Trošimo posljednje snage izdržljivosti svoje,kopamo po bunaru, već izrečenih riječi,razgrćemo mulje na dnu  bezdana,pronalazimo zakopano zlo,pa umjesto zaljubljenih pogleda,cvrkutavih riječi, serviramo ih na sto.Postajući pravi junaci zaboravljenih filmova, koji se pripremaju na dvoboj.U prašini stoje raširenih nogu,gledajući se u oči, vrebajući najmanji mig protivnika ,da bi prvi potegli.Ko potegne prvi, taj preživi,ostavljajući drugog  njemoj tišini.pucamo iz sebe riječi nemilice, gazimo sve lijepo što smo zasijali.Tapkamo  nemilosrdno, za zatremo…

San iz kojeg se ne budim

Sanjala sam,da sam ti u naručju zaspala, milujući tvoju kosu sneno te gledala. Ti oslonjen na ruku gledaš me,al me ne dodiruješ. Bojiš se da me ne probudiš. Ti ne svaćaš koliko te ljubim! Da ležeći ovako, iz ovog sna, nebi da se budim. Danas kad zatvorim oči još mi ta slika pred očima mojim. Ti naslonjen a ja spavam.I uvijek nanovo,radost mi vrati, srce napaja.Kao neka djevojčica,dok se slutkicama igrala, o svojoj ljubavi sanjala,posijala sjeme da klije,i čekala da proklije. Posijala želju,plitko je zakopala,i opet čekala,da kad odraste, te snove…

Riznica

Mnogi su mi rekli,da čovjek kad pogleda duboko u sebe,tamo negdje gdje je skrivena riznica sjećanja.Izgovorenih riječi,želja ,obećanja.Kad u  toj riznici prepozna,bolnu mrlju i potegne je na vrh,pa stavi ispred sebe,da se tada čuda dese.Sve se ospe,raspe se po tlu,a ona mrlja zjapi prilijepljena na srce i peče,dok se neko ne sjeti da je izliječi.Imala sam tamnu mrlju ,bolnu mrlju i kroz cijeli je život izvlačila van.Nikada nisam imala sreće da joj nađem lijeka.Tako se ona ponovo vraćala,u onu ritnicu i ostala tamo pokopana,ispod tisuću  drugih stvari.Uvijak nanovo rovarila, boljela i…

Težak dan

Težak mi ovaj dan,tromo koračam. Pod nogama sitni kamen pršti, gore na nebu ,nesta sunca, oblak se namršti. Pade prva kap kiše, kao da gore neko svati. Teško mi je, srce mi pati. Nastavljam,gledam stare krošnje kestena. Poneki pupuljak,na još ogoljelim granama, bez radosti,njihovi pogledi kao da gledaju mene. Kad vjetar zapiri,bezvoljno se zanjišu. Tražim pogledom,nešto lijepo, što bi bilo melem mojim ranama. Da otjera ovu strepnju. Bojim se vremena i onoga što uspomene pišu. Poželjeh da sam, kao ovaj kesten stari, što uporno vremenu prkosi. Poželjeh tebe,kad mi tijelo…

Znatiželja

Gledam te preko stola,proučavam ti svaki dio. Dok to radim,pitam se ,gdje li si do sada bio? pokušavam zamisliti tvoje usne,kako me ljube. Ravnodušnost  ili buru,što li mi nude.? Što bi radili tvoji prsti,isprepleteni u mojoj kosi? Bože! Što li mi dodir s tobom donosi? Žarka želja na usnama gori,da to probam, želja se sa razumom bori. Mučim se sa pitanjima,odgovore neznam, tako malo te poznam. U sebi šapućem,misli ti šaljem, o kad bi mi odgovor mogao dati. Ko olovo put je težak do saznanja, a tako kratak do mog…

Stiže nam zima

Vaoo,jutros kroz prozor pogleda, ma sve se bijeli od snijega. Drveće je bijelim cvijetom procvalo, sve zeleno bijelim postalo. Grabim čizme,kaput,kapu šal,van jurim veselo. Noge mi gaze bijeli sag, taj meki pokrivač tako drag. Gledam,vrapci se pod pokrovlja šćućurili, psi na lancu u kućice zatvorili. Žubor vode,ne čuje se iz potoka, ledena kora stisla pola njegova toka. Sve osim mene miruje. Hladni prsti stisli,hladnoća me dodiruje. Ni zubato sunce ne pokazuje nos, pod prozorom ne skakuće crni kos. Veselja li ,svi bježe toploj peći, vani čuje se vriska,djeca snješka prave,…

Pun mjesec

Noć je punog mjeseca,to mi srce osjeca. Puni se čarolijom ,ludo postaje,kroz prozor mjesec zove,nevidljive ruke pruža. Osjećam val ljubavi ,cijelu me preplavi, treperavom niti što se zemlji spušta. A oči mi san ne napušta,ili sanjam ili je to java? Vidim ga ispred sebe ,na krovu zgrade je . Tako rumen, boje naranče. U srce mi se uvukla čarolija svemira, te dahće i obraz mi dira. Ljubav se budi i žmarci tog slatkog nemira. Čeznja za tobom,dodirima tvojim. O kad bi mogla mjesec dotaknuti, njegovu srebrnu prašinu svojim dahom udahnuti. Poljubcem…