Moj cvjetak mali…

Cvijetiću,što treperiš na vjetru reci mi, odkud tolika ljepota? Da li je tajna u kapima kiše ili suncu što te grije? Vidim da prkosiš i vjetru dok ti uokolo latice rasipa, dok te nježnu,namjerno savija. Stani,vjetre, ne puši više, ne kvari ovu ljepotu nemoj nježnu da je slamaš. Rastjeraj,samo oblake sive…

Livada sna

Okiti mi vjenčićem kosu pusti da budem vila na proplanku, u haljinici mekoj,tanašnoj uz povjetarac da plešem. Uresi mi nožice bose bojom,poljskoga cvijeća, obasjaj me,sunčevim zrakama i dozvoli toplini,tijelom da se razlije. Rastjeraj, molim te,oblake sive i ne dozvoli kiši da se po licu razlije.. 🙂

Pupoljak

Sjemenom prekrivena zemlja tvrda, zemlja crna plod je dala. Taj plod bijaše, ruža mala. Pupoljak tek iz tvrde zemlje raste okreće se suncu, a,obilaze je i prijateljice laste. Mirisom svojim, pupoljak mami njenu ljepotu, svak slavi. Ponosito stoji na zemlji tvrdoj, ponosito stoji i poglede broji. Otvorio se pupoljak jednog kišnog dana, nema više lasta, tek jedna crna vrana. Pupoljak tako gledi u vranu, koja joj u duši stvara preveliku ranu. Ali i vrana iznenada svojim putem pođe, putem nekim,dalekim pupoljku nepoznatim. Ni trag za sobom,ostavila nije, samo gorki osjećaj,…