Poezija.Online

Ih, da je opet susresti biće što kaldrmom hodi, a sve k’o da lebdi… i krila k’o da ima i čar oka što mene mami i ostale grešnike popadale po putu. Ah, da joj barem malo u travi molitvu, proučim skrušen – u behutu… i da joj s neba odlomim sunce, da vidi melek koliko […]

Hvala ti za sunčeve zrake što Si nam ih poslao sa istoka, i što tamna noć nije vječno ovladala našim nebom; i našim staništima divnim… A u tome toplome danu, hvala ti za plavi cvijet; cvijet štono šapatom spominje riječi ljubavne u lice meni nedostojnome. Cvijet štono osmijehom kiti našu ulicu; našu mahalu, našu medresu […]

Čardak stari pored rijeke, zrikavci su pirovali, šaputalo zlatno klasje, njihao ga vjetrić mali. U smiraju čudni svati, Sjevernjača mjesec vodi preko neba, a u vodi Žutooke zadrijemale. Zagrli me, nježni cvijete, isprosi me, poljubi me dok ne svane, Ej dovale. Visinama bubanj tuče. Vrtio se derviš ludi, ne može se naslušati alas s rijeke […]

Tebe Bog nije načinio od moga rebra, već je načinio mene od tvoga srca − prozbori bolni Šejh, a lijepa Hišmaella mu tada odgovori: Minuše dani naše tjelesne ljubavi, i užitaka svake vrste. Ostadoše nama dani uspomena na sreću što se imadosmo u punini naših duša. I što se onoliko izljubismo i što se izgrlismo […]

Ne snubite livadom cvjetnom, ne pohodite mirisnih lijeha! Mogao bi vam lovac lud, ili možda s Kolovratskih Stijena – zločesti vuk, začas pokupiti mlade – ne dao Bog. Ne izlazite, tamne se sjenke pletu po lugu. Držite se javorove šume i staništa starog! I shvatite mili moji: zlu čovjeku premalo je i dobar čovjek, a […]

Učini mi se od mladoga mjeseca tvoja lijepa šamija izvezena zlatnim nitima, protkana suzom. Tvoje oči, tvoje oči kao da mi znake daju kad zvijezde zgasnuše daleke; učini mi se od mladoga mjeseca tvoja malešna šamija, draga, draga. Učini mi se zoveš me na cvjetnim livadama; mašeš zlatnom šamijom, povijaš se na vjetru… širiš ruke, […]

Hazur! Hazur kićeni svatovi, podigli se maglicama a bubnjevi teški tuku po zvjezdanim ravnicama. Hazur mlada, cvijet svemirski, hazur mjesec, hazur noći, hazur božji talambasi. Ah, ljepoto sa istoka, Kal-El-Hana, zvijezdo mala, Kuda nebom uplakana; bez ženika, bez prstena, visinama pustim hodiš? Zalud nebu hrle ruke i molitve, i pokore. Zalud vapaj na usnama, zalud […]

Trideset ljeta evo minu od kad su me zatočili; I proljeća. I jeseni. Sve zbog šare u mom oku, malo lila, malo bijele; mjerim tugu preduboku, po mome zidu plešu sjene. Procvalo je po mom dvoru tvoje cvijeće od miline… Sve šafrani, i jaglaci, tepisima razasuti… Njihali se u mom oku od sabaha do smiraja. […]

Nećemo više po mjesečini ljubiti lica za neba vedra; danju mi smijavice ispruži dvije, da bljesnu čini – da šenu njedra. Milje se ljubavno pretače dušom, a oči blješte – ko biseri davnina, po mjesečini nećemo više; dan je zakletva, dan je milina! Nećemo više po mjesečini dok zvijezde poje lomiti krila; moglo bi srce […]

Zabrinuto je gledao u njeno lepršavo biće; odveć nježno, odveć ranjivo. A možda njeno biće ima jednu malešnu korpicu? A ako je i nema, možda ima izatkanu torbicu? Ako nema ni torbicu možda za pojasom drži bočicu plavoga mehlema za njegovu isprepadanu dušu; u samoći je prebirao… Ako i nema mehlema, ima prste. A što […]

Kad dođe dan da nas ne bude više ovdje, kad te jednom budu čitali u gimnazijama… Sjeti se tada nas, kaži im da smo mi nekad bili tu, jedna brigada školovanih, ali i samoniklih pjesnika, i samim činom naše dobrote mi pisasmo dobru poeziju. Da se uhvate za ruke naši stihovi lijepo bi to kolo […]

Moja je pjesma tek malo od prave pjesme, moja je tuga tek malo od prave tuge neke, moja je duša tek stari znamen, a moje oči straža vječna što zvijezde provodi nebom u spomen na dane davne i daleke. Moja se ljubav ne broji u ljubavi prave, moja se draga ne broji kao drage druge, […]

Svuda zavladala neplakana i nepjevana pjesma. Starom slovu nema nigdje mjesta. Livade necvjetane. Nebesa nezvjezdana. Ljubavi nemilovane. Čežnje su sad bruka i sramota… Mili Bože, mili Bože… Jezera presušena. Rijeke potonile. Planine i doline poravnate. Ljubavi nesanjane. Pjesme izokrenute, potrgane nȋti na tri mjesta. Fakiri se uzjogunili. Ljudi bez riječi, plač bez suze i naricanja […]

Da li sunce zapadu sve dane moje nosi ili noćni leptir na cvijet pada tako nježno, tako nježno. Da li moja mila sitna koraka hodi ili trava livadom niče tako tiho, tako tiho. Zaželjele se oči tihe ljepote, zaželjela se duša tiha uzdaha, tiha uzdaha. Da li rosa tiše pada ili usna tiše zbori, ili […]

Da barem to što jesi budeš samo meni. Samo ja da se u tebe zaklinjem. Da si barem jednu pobjedu izborila, da ga više ne tražiš uzalud. Jednu toplu zimu i rano proljeće da s tobom sirotan oslonih usne. Da si barem meni to što si njemu, moj plavi cvijete.

Ja se zagledah u njene oči, da vidim luči kako se pale. A ona suzicom obraze skvasi, u njedra da skrije zvjezdice male. Ja je na grudi privukoh bliže, da joj opčinim biće u noći. A ona šapuće najljepše pjesme mojoj sljepoći. Ja joj raskopčah vezice puste, da srce ne vene u kaputu. A ona […]

Sa stanovišta mrava i rose i pogleda odozdo, iz trave, u te…, sa bolovališta lica i duše, ne može da mi se spasi biće. Uvojci zlatni i smijavice i spomen što huči hukom davnine… sa milovališta i bljeska oka sreća mi dolinom aška prođe, kao kad magla uz goru mine.

Onda kad je njegova duša jurišala njenoj, mogla je odabrati barem malo manji logor…možda oči, možda kose. Možda njena stopala, ili je dlanove mogla zauzeti, nježne, njegova duša možda… Možda bi onda u pohodu ljubavi njegova vojska bila pobjednica nad njenim vjernim brigadama… Ali je njegova duša zavoljela baš njenu zelenu tuniku na ljame, sve […]

Blizu Boga sam i budan te noćas sanjam dok vjetar svira kroz jelovo granje uspavanku za ostavljene. Isto tako titraju strune moga srca , bude mi dušu, pa kao da titrajem prizivaju same anđele da dođu noćas iz planine tješiti tvoje siroče, mama moja. Ja te opet trebam da me uspavaš svojom umilnom pjesmom, baš […]