S tulipanima, s tulipanima žutim; O, Hišmaelo iz zemlje mostova: S vjetrenjačama, s vjetrenjačama starim…, nasmiješi mi se, uzdahni bar jednom, ime ti zazivam daljinama. Želio bih da me se prisjetiš, ako si me posve ....

Ah, kako su medne tvoje usne draga, a dodiri topli, i vlažni u noći; Ah, kako je sretno moje biće ludo, i sva moja ljubav bludna, u sljepoći. Svu noć daruješ, cvijete, milovanje; Venem. venem, ....

Najdraža je meni ona i najljepša na cijelome svijetu; ona zvijezda, što iziđe o Božiću, moj sjajni Sirijus, moja radost duše, štono joj nema ravne. Najdraža je meni ona kojoj lice blista jednako – noću ....

Okreće planet plavi, pa bludi, pronosi daljinama bića iz trave…, šume i gradove, rijeke i ljude; i mora duboka, ptice i mrave, Raznosi vrijeme mirisno cvijeće, prolaze zore poput nebeske straže…, a rađaju se proljeća ....

Kad ona ode, ne pjevajte po krčmi pjesme sjetne, donesite mi ljutu rakiju – što dušu i tijelo grije; i donesite mi najljepše stihove, što ih napisa Turkinja stara, s jaranima ću utopiti grešnu tugu, ....

Zidovi bijeli sad kunu tulipane… što tijelu mome ne donose lijeka; Doktore! Zemlja jedna mala divna i daleka, moj sav svijet skriva i sve nade moje. Sjajnije je sunce, tamo ona gdje je; gdje vjetar ....

Mnogi su ljubili, puno. Ja ljubih, malo. Mnogi su ljubili – mnoge. Ja ljubih samo – jedne. Mnogi ljubiše, koji im pod ruku dopadoše. Odabran i ljubljen, ja sam ljubio anđela. Malo dana. I malo ....

„Jer kad kroz rešetke pogledam zlatne, niz polje, kad mi se samo pogledati dadne…, i kad vidim pramen tame nad našim svjetovima – nad nejakim. Moje srce bi zaplakalo, ali kod spavača suza nema; moje ....

Ne umjedoh joj dugo gledati divno lice, zaboravih disati, zaspah ispod njenih dalekih bagremova… opijen mirisom i dodirom… Eto, zaboravih ostati budan. Zaboravih obljubiti nju..., rasplinu joj se biće po mojoj slabosti pa ne znadoh ....

Kaži mi, možeš li iz tih svojih velikih daljina barem malo utješiti moje biće? Možeš li barem malo slast svoga lica pretakati po mojim njedrima; i možeš li svojim toplim dlanovima poklopiti moje brbljive usne? ....

Ah, Dođe velika ljepota i zarobi mi dušu. Dođe pjesma i zarobi mi dušu. Dođe ljubav i zarobi mi dušu. Što ću jadan – kud ću. Tri velike sile zarobiše moju dušu.

Nikada ja neću zaboraviti moju Leillu, i dane što bijahu srećom izatkani. Ima li Allah milosti opet nas spojiti u zagrljaj? Ako nam ne može spojiti tijela – neka meni barem malo pomuti pamet; da ....

Nikad nemoj zaboraviti drhtaj šatora svoga, u tichreenu – kad si živa bila; i ne nudi utjehu nekim pjesnicima drugim. Ne mogu otići od tebe neranjena duha; ja sam Hazret Inayat, sin bumbareva tkanja, i ....

(Žito) U prve dane postanka su se nad prostranim njivama mladoga ječma igrale lastavice. I pirio je lagani vjetrić iz gore, sve nježno mrseći naše tek isklasalo žito. Ničim izazvano, žito bi se poput oceanskog ....

Tebe koja si zora plavoga dana, pamti davninom moje biće. Ispjevala si mi pjesmu o budnosti, onu koja je postala moj najdublji san. Ti koja svoj ponos nosiš na alkan čelu, ti, ljepša od svih ....

Kad se danas spustih niz Kolovratske Stijene, kamen mi ledeni prste nagrdio bijaše. Nemajući drugoga spasa, iz jazavčeve pećinice pod stijenom, krao sam suhu planinsku travu da ugrijem ruke. Ali se na prozoru pojavi majka ....

Nećemo više po mjesečini ljubiti lica dok rosa pada; danju mi smijavice ispruži dvije, da bljesnu čini – da šenu njedra. . Milje se ljubavno pretače dušom, a oči blješte – ko biseri davnina; po ....

To što Vas volim i što ne mogu da zaboravljam Vaš nježni lik, to nije tuga – to je sreća – od Vašeg oka, ranjenik. . I što po nebu tražim znake: gdje ste sad ....

Tebe Bog nije načinio od moga rebra, već je načinio mene od tvoga srca; prozbori bolni Šejh – a lijepa Hišmaella mu tada odgovori: Minuše dani naše tjelesne ljubavi, i užitaka svake vrste. Ostadoše nama ....

Ja sam samo iskra štono vrcne kad kresivo kresne o čakmak. Ti si veliko svjetlo božjega dana štono se ljudima u oči nastanilo. Ja sam mali kozmos, moji su trenuci rijetki i oku nedostižni. Tisuće ....

Ovo ti pismo šalje nebom onaj koji tuguje za tvojim licem. . Ne primam već dugo tvoje riječi ljubavne, ne raduješ se mome biću. . Drugi gledaju tvoje lijepe oči i slušaju tvoje pametne riječi. ....

Pogledajte to zlaćano sunce, pa zar ono i poslije jacije namaza, još Gornjom Mahalom hodi. Pogledajte kako je sa svojim prijateljicama savez napravila; san je to – ili se na mene smiješe hurije umotane u ....

Suđenice mome biću; voljena, ti zavodiš mene, ubijaš me tom ljepotom, i činima ljubavnijem. Pa ne mogu ni da hodim mehlem tražiti pustom gorom – smorila me čama kradom; tvoja pisma iz daljine, prelila mi ....

Naša se rijeka zove Oteša, ona što s pjesmom i igrom od Paleža hodi; beskrajne šume na svome putu grli, životinje i ljudska biće napoji za žege – a u njenim virovima ogledaju se s ....

Što sretni bijasmo kad su nam se oči Kresnule pod Lovćenom U zelenom raju; I mišljah, Anđeo se s neba stisnuo uzame Kad je dočekah u tihu jecaju. I da je sotona posle nje mi ....

Onda kada se malešni zračak spustio s neba, da malo posvijetli niz vrelo grešno, duša se moja hirovita pridignula bješe pojilu njenom, na čari bajne, na Zem-Zem vrelo. Ponese mi je večernji dašak, tako u ....

S Kapele je vjetar valjao hladan oblak ravno na Pempere, zapinjao za visoke jele, za Malu Goru, za Ričičko Bilo, sve nestaje kud on prođe. Prvo je progutao sve visoke vrhove, pa onda klance i ....