Jutarnja molitva

Hvala ti za sunčeve zrake što Si nam ih poslao sa istoka, i što tamna noć nije vječno ovladala našim nebom; i našim staništima divnim… A u tome toplome danu, hvala ti za plavi cvijet; cvijet štono šapatom spominje riječi ljubavne u lice meni nedostojnome. Cvijet štono osmijehom kiti našu ulicu; našu mahalu, našu medresu […]

Ej dovale

Čardak stari pored rijeke, zrikavci su pirovali, šaputalo zlatno klasje, njihao ga vjetrić mali. U smiraju čudni svati, Sjevernjača mjesec vodi preko neba, a u vodi Žutooke zadrijemale. Zagrli me, nježni cvijete, isprosi me, poljubi me dok ne svane, Ej dovale. Visinama bubanj tuče. Vrtio se derviš ludi, ne može se naslušati alas s rijeke […]

Odlazak bićâ

Tebe Bog nije načinio od moga rebra, već je načinio mene od tvoga srca − prozbori bolni Šejh, a lijepa Hišmaella mu tada odgovori: Minuše dani naše tjelesne ljubavi, i užitaka svake vrste. Ostadoše nama dani uspomena na sreću što se imadosmo u punini naših duša. I što se onoliko izljubismo i što se izgrlismo […]

Šamija

Učini mi se od mladoga mjeseca tvoja lijepa šamija izvezena zlatnim nitima, protkana suzom. Tvoje oči, tvoje oči kao da mi znake daju kad zvijezde zgasnuše daleke; učini mi se od mladoga mjeseca tvoja malešna šamija, draga, draga. Učini mi se zoveš me na cvjetnim livadama; mašeš zlatnom šamijom, povijaš se na vjetru… širiš ruke, […]

Plava zvijezda

Hazur! Hazur kićeni svatovi, podigli se maglicama a bubnjevi teški tuku po zvjezdanim ravnicama. Hazur mlada, cvijet svemirski, hazur mjesec, hazur noći, hazur božji talambasi. Ah, ljepoto sa istoka, Kal-El-Hana, zvijezdo mala, Kuda nebom uplakana; bez ženika, bez prstena, visinama pustim hodiš? Zalud nebu hrle ruke i molitve, i pokore. Zalud vapaj na usnama, zalud […]

U Lopači

Trideset ljeta evo minu od kad su me zatočili; I proljeća. I jeseni. Sve zbog šare u mom oku, malo lila, malo bijele; mjerim tugu preduboku, po mome zidu plešu sjene. Procvalo je po mom dvoru tvoje cvijeće od miline… Sve šafrani, i jaglaci, tepisima razasuti… Njihali se u mom oku od sabaha do smiraja. […]

Biće

Zabrinuto je gledao u njeno lepršavo biće; odveć nježno, odveć ranjivo. A možda njeno biće ima jednu malešnu korpicu? A ako je i nema, možda ima izatkanu torbicu? Ako nema ni torbicu možda za pojasom drži bočicu plavoga mehlema za njegovu isprepadanu dušu; u samoći je prebirao… Ako i nema mehlema, ima prste. A što […]

Nova poezija

Svuda zavladala neplakana i nepjevana pjesma. Starom slovu nema nigdje mjesta. Livade necvjetane. Nebesa nezvjezdana. Ljubavi nemilovane. Čežnje su sad bruka i sramota… Mili Bože, mili Bože… Jezera presušena. Rijeke potonile. Planine i doline poravnate. Ljubavi nesanjane. Pjesme izokrenute, potrgane nȋti na tri mjesta. Fakiri se uzjogunili. Ljudi bez riječi, plač bez suze i naricanja […]

Tako nježno

Da li sunce zapadu sve dane moje nosi ili noćni leptir na cvijet pada tako nježno, tako nježno. Da li moja mila sitna koraka hodi ili trava livadom niče tako tiho, tako tiho. Zaželjele se oči tihe ljepote, zaželjela se duša tiha uzdaha, tiha uzdaha. Da li rosa tiše pada ili usna tiše zbori, ili […]

Srce u kaputu

Ja se zagledah u njene oči, da vidim luči kako se pale. A ona suzicom obraze skvasi, u njedra da skrije zvjezdice male. Ja je na grudi privukoh bliže, da joj opčinim biće u noći. A ona šapuće najljepše pjesme mojoj sljepoći. Ja joj raskopčah vezice puste, da srce ne vene u kaputu. A ona […]

Ljubavne brigade

Onda kad je njegova duša jurišala njenoj, mogla je odabrati barem malo manji logor…možda oči, možda kose. Možda njena stopala, ili je dlanove mogla zauzeti, nježne, njegova duša možda… Možda bi onda u pohodu ljubavi njegova vojska bila pobjednica nad njenim vjernim brigadama… Ali je njegova duša zavoljela baš njenu zelenu tuniku na ljame, sve […]

Draga mama

Blizu Boga sam i budan te noćas sanjam dok vjetar svira kroz jelovo granje uspavanku za ostavljene. Isto tako titraju strune moga srca , bude mi dušu, pa kao da titrajem prizivaju same anđele da dođu noćas iz planine tješiti tvoje siroče, mama moja. Ja te opet trebam da me uspavaš svojom umilnom pjesmom, baš […]

Makarenko

Pod starom trešnjom puca zora probudi sunce malešno biće ono se proteže u svojoj sobi pozdravlja ljetni dan što sviće. Sofija majka ime mu dala Makarenko neka se zove sklekove radi cvrčak mali i stalno smišlja vježbe nove. Svoj ležaj prostire brzo vani da se na prvom suncu suši s latica cvjetnih pije rosu slađani […]

Kosci

Vihor je nekad davno oborio visoku jelu. Sada je to samo stari panj što leži u ravnici na početku šume. Na velikoj livadi u najljepšoj planinskoj nošnji mirovala je trava, gusta i sočna, protkana divnim cvjetovima, puna jutarnje rose i svježine. Oštar zvižduk kose zadnji će je put baš danas posložiti u otkose. Oko panja […]

U katunu

Hladan jutarnji povjetarac nosio je omanje pramenove magle uz katun. S istoka se rumenila zora. Sunčeve su zrake prvo obasjale božje pašnjake, pa se počeše gasiti zvjezdani grozdovi na nebesima. Potom se Humski Katuni u daljini rodiše iz noćne koprene, pa planuše ucrveno. Sitne kolibe u Starom Katunu pokrivene šindrom kao đerdani su se nizali […]

U mlinu

Prve sunčeve zrake toga jutra Perun baci s neba na vodu. Zaigraše bisernim sjajem rosne kapljice i niske. Probudi se usnuli jaz i promeškolji, obradova se majskom suncu pa voda veselo krenu u pohode; mili bože, kroz lopoče, kroz lopoče. Bljesnu u svojoj ljepoti stari mlin, vrbe, odvažne johe i jablanovi. Brze pastrve šmugnuše u […]