Nastavi

Zrak se pretvorio u dva tijela spojena plamenim peharima nikada punim   Ispijas pozudu iz kristalne case i nepresusnog izvora vreline dok prsti pricaju vlastite prljavo slatke price   Duboko unutra sada ti odredujes ritam snaznim ugrizima radoznalim sladostrascem   Nudim ekstremitete na pladnju cuvam ih za tebe ne stedi barsun moje koze slobodno ozljedi me   Ostao je pecat na prkosnim grudima i nedovrsen stih koji ceka na tvoje dlanove   Sada kada kusao si… Nastavi!

LJepotica i Zvijer

Oznojni dlanovi na zamahu Tek rođenog leptira Kradu nježni dječji prah Iz olabavljenih rebara   Strah ispunjava aortu Šalje suzama signale Da ne izgube svoj sjaj Zbog drskosti grubijana   No ranjena nevinost, otkidano krilo Ne mogu potkupiti slatke riječi Niti ruke lagane hipnoze   Oslabljeno tijelo, zamućene oči Sudbina je sada na plakatima Skuplja prašinu i psovke trnja

Igra sjena

Opet me prate Već umorne sjenke Što tužnim glasom sjećaju Na one zvijezde što ih sada kriju oblaci Udahnem li osmjeh One već su tu Spremne da sakriju Sve moje vidljive zube Mada prst polažem na usne U meni još teče Ona duboka rijeka, Rijeka onog što mogli smo biti Tik uz nogu Pletu se suze Neumornim vriskom Mole da nije kraj.

Ruke

Neke prljave ruke Drže konce iznad naših glava Neke prljave ruke Ulaze u tvoje oči Bacajući maglu. U drvene kipove Guram trepavice Tražim ostatke poderane plahte Naoružana iglom i koncem. Neke prljave ruke Drže konce iznad naših glava Neke prljave rue Ulaze u tvoje oči Soleći more. Utišavam zjenicu Nudeći joj jabuku Odlazim dalje Prekrivena bijelom plahtom.

Kroz visoke trave

Dok hodamo Kroz visoke trave Ne vidimo sve Što trebali bi. Budi blag Kada gledaš kojim Zapetljanim trnjem idu oni; Njihova stopala su bosa. Sami biramo svoj put Na njemu sami padamo; Nijemim usnama proteže se Vrisak pun boli. Pognutih glava tražimo Cvjetove oštre istine; Neznamo da prljavih ruku Svaki cvijet razorno boli. Dok hodamo Kroz visoke trave Ne vidimo sve Što trebali bi.

Najtamnija noć

Tisuće očiju vrebaju iz mraka Čekaju kazaljku da otkuca ponoć Najtamniju noć bez hostije … Sakrij suzu među kose Progutaj ponos … Bosih nogu i dignutih sidra Režu snove Miluju tamu svinutog repa Trgajući nadu iz srca … Pusti zube neka škripju Mlađak već spakirao je kofere

Sama

Na kazališnim daskama Držim srce na dlanu. Sama… Kad žamor utihne Prazni pogledi padaju Na moje golo tijelo. Bila sam sutra A sada samo slijepa želja Na putu za jučer. Sama… Čudovišta se pokreću Spremajući glave u torbe Ubrzano se krećući ka rutini. Na kazališnim daskama Držim srce na dlanu. Zaista sama; Opraštam se od usamljenosti.

Lutalica

Kradem dah iz njenih pluća Trebam dom za svoje misli Pluća su mi premala A sav taj svijet čeka na moju bitku Tek poneki stari ožiljak na licu zemlje Tjera mi pogled kroz krošnje ka nebu Samo dva koraka do beskraja Svije su to vječnosti svijesti Sada kada nemam prste da kradem zrak Brišem granice i bacam se u vodu Ona ispire tamne sjene Bori se za dubinu u kapi kišne lokve