Sjećanja

Na podu sobe pod prozorom gledam kako odlaziš i čekam zadnji pogled ali ti se ne osvrćeš Tvoje stope u snijegu polako nestaju sa pahuljama što ih nebo nosi ali one ne mogu sakriti srcu da si ovdje bio Suze te zovu sve glasnije ali odziva nema i srce ludo plače jer te otjeralo Zaželih da potonem na dno mora i samnom sva moja osjećanja i nestanu ova bolna sjećanja

Dižem sidro

Kopam po ostatcima sjećanja da te možda sretnem u mene zaljubljenog Lutam po nebu tvojih dodira još u njima živim i radujem nepovratnom I svuda je tvoj lik u svakoj knjizi i svakom filmu Na krilima beskraja plovim noćima koje su nekada bile naše a sada su samo moje Blizu je moje blago ma koliko ono daleko bilo jer ja ga nosim u sebi Još tisuću noći da ti pišem one neće vratiti tvoj osmjeh i utišati moju bol Prekasno dižem sidro bačeno u tvoje srce

Dolaziš prekasno

I sad kad mi dolaziš nakon toliko dugo vremena ti više ne vidiš vatru u mojim očima da se griješ njome kao šibicama Sve dodire tvoje kao da su isprale kiše A suza više nema one su davno prestale teći Moja ljubav je odšetala onaj dan kad si odšetao s drugom i više ju ni Bog vratiti ne može I sad kad mi dolaziš nakon toliko dugo vremena i želiš reći davno ne izrečene riječi Vjeruj mi kad ti kažem kao da te voljela nisam

Bježiš

U tvom glasu su iskre bijega Dali bježiš od mene ili od samoga sebe Mirisi na tebi su tuđi Dali si pao na putu jer ti nisu dali krila pa se vraćaš Bježiš pod plahte tuđih žena Dali bježiš od mene ili bježiš od samoga sebe Umorna od čekanja i svih izgubljenih noći odlazim jer su tvoje riječi prekasne a dodiri suvišni

Kad si otišao

Samoća u srcu a u duši praznina sve je to ostalo poslije tebe Zvijezde koje si zapalio i  vatru u očima koju sam dugo nosila sve si ugasio Kad bi bar iskrsuo od negdje da ne bude ovako pusto bez tebe I kad bi mi došao u noći bar na kratko i samoći dao prijatelja i ljubio rane na srcu i svio gnijezdo u mom naručju Ali tama koja je ostala u meni gubi posljednju nadu da će jednom biti svijetlost i čuje korake kojima odlaziš

Lipanj

Bojim se da možda previše želim da ovo potraje i da mi želja odnese sve i da sreća odjednom nestane Da bar zauvijek potraje ova zora dok´ te gledam dok´ spavaš dok´ ti nježno ljubim lice da te ne probudim Da bar zauvijek mirišu ove lipe pred kućom kad otvorim prozor i tvoje lijeno buđenje i pogledi puni ljubavi i dok´me pitaš što to lijepo miriše a ja šutim i razmišljam i želim da te ljubim

Sanjam

Ne otvaraj još jednu bolnu ranu jer i ova perviše boli Suze su moje kao potoci i kiše Dugo ću noćas razmišljati ponovo o svemu što je moglo biti a nije I ovaj krug u kojem se vrtim začaran je začarao si ga ti svojim nježnostima Dišem a tako me boli što nisi tu i ne dišeš kraj mene ovaj tren al´ samo ovaj tren Ne želim tražiti više jer znam da bi to zauvijek ostala želja zato sanjam sanjam tebe i sebe iako će i taj san nestati

U sjećanju

Vidjeh te na peronu broj 6 stajao si sam i zamišljeno gledao u daljinu Pahulje bijele kvasih ti kosu i lice poželih da se topim s njima po tebi Vjetar zapuše snažno Pomislih kako je hladno a ipak tako toplo oko srca Poljubih ti usne u mislima i oči krupne i crne Tvojim likom sam dugo noći kratila a dane čekajući na peronu Nikad više te nisam vidjela al sjećanje na tebe ostalo je vječno

Studeni

Rekli su mi da odlaziš negdje dok me nema da odlaziš čim zatvorim vrata Rekli su mi da više ne pričaš o meni i da suze kriješ Rekli su mi da te kadkad vide izgubljenog u mislima i da ti usne podrhtavaju Sanjala sam da se jednom nisi vratio kući i da odlaziš s drugom na mjesto koje je nekada bilo samo naše Osjetila sam da mi nešto želiš reći ali da ne možeš od boli Vidjela sam da ponekad noću odeš do prozora i gledaš u mrak Kao da…

Ako se bojiš

Ako se bojiš da ću te ostaviti sjeti se koliko puta sam ti rekla da te volim! Ako uspješ prebrojati, ostavit ću te! Ako se bojiš da ću te prevariti sjeti se koliko si ti meni puta reko da me voliš! Ako ti samo na jedno nisam odvratila prevarit ću te! Ali, ako se bojiš da ću umrijeti ne brini ti ćeš prije mene! 😛

Kao leptir

U srcu tražim neku sitnu sreću i srcem znam da je pronaći neću Nešto me vuče tom sjaju u tvojim očima kao leptira svjetlost sto mami Kao čarolija Začaran krug Obećam sebi da neću više ka usnama tvojim niti ikad više bilo kojim Da ću sreću pronaći u magičnom jutru dok´sve još drijema kao leptir što traži najljepši cvijet I dišem a kao da sam mrtva I sanjam al snova više nema kao leptir tek´sprženih krila I umirem bez tebe opijena još mirisom i sjajemu tvojoj kosi kao leptir imam…