Tek gdjegdje pokoja osoba

Tek gdjegdje pokoja osoba s lakoćom život udiše. Ja čujem, a ne čujem. Ja vidim, a ne vidim. Zatvaram oči i stavljam masku. Da ne vidim ja, da ne vide oni kako jedva dišem i gubim razum. Padam s litice života i osjećam kako gubim dah. Utapam se, a nitko ne dolazi. Uglavnom svi čujemo, a ne čujemo. Uglavnom svi vidimo, a ne vidimo. Zatvaramo oči i stavljamo maske da ne vidimo onog tko se utapa i nestaje. Lakše je kad ne znamo… jer gdjegdje pokoja osoba s lakoćom život…

Nama

Uvrijedila si me i povrijedila me Gazila si me i blatila me Ostavila masnice i ožiljke. ostavila si gorak okus i ružne uspomene. Stavila si okove i gledala kako se gasim. Još me nisi ugasila… Zatočena jesam, ali nisi me ugasila. Svakim tvojim udarcem padnem sve niže, ali svaki put ustanem. Te rešetke koje si postavila služe nam kao ring. Borim se protiv same sebe, ustvari… Jednom ću te pobijediti… Jednom ćeš mi reći da me voliš. Pogledat ćeš u mene s ponosom što sam tvoja Zagrlit ćeš me i…

1

Sve me boli… Iznutra… U tijelu imam demone nikad nisu bili normalni Srce mi je slomljeno ili ga nikada nisam ni imala i progutam knedlu dok niz obraz iz oka klizi mi suza A jesam, budala sam ne zanimaju te moje riječi ni mene ne zanimaju ili…? Ma nije tišina toliko strašna, ne grize tišina, ne grize mrak… grizu demoni kojima tišina godi. I riječi. Ovo je ta kutijica koja te toliko zanima. Kutijica za riječi, zapišeš i staviš unutra. To je ko Pandorina kutija… opasne su, pazi da ih…

Jesam li te zaslijepila?

Treba mi netko tko će mi instalirati mjesec u sobu. Mjesec koji će mi obasjati put… Jer izgubila sam se. Svjetlo sam nakratko uključila, ali ugasio ga je. Baš kad sam zasjala, malčice… svjetlom blagim kao krijesnica on mi ga je ugasio, moje svjetlo… On živi u mraku pa moram i ja. Opet… On ne zna naći svoje svjetlo, pa je sakrio i moj prekidač. Gdje će ti duša čovječe? Zašto ti je smetala moja svjetlost? Je li te zaslijepila?

Jedva čekam

Jedva čekam. Jedva čekam onaj trenutak kada ću ugledati taj vlak. Ono ruglo od vlaka kojim uvijek dolaziš, ali dolaziš. I nije ti teško 3 sata sjediti u smrdljivom kupeu.Dobro, tu je i pivo. Ali činiš to za nas. Za mene. Pa nitko sretniji od mene. I tako ja ležim sada,isčekujem tvoju poruku i pitam se zašto mi, pobogu, ne odgovaraš. I taj krevet,jao, krevet je tako topao i… i prazan…i jedva čekam sutra,znaš. Jedva čekam da se stisneš uz mene nevino i bezobrazno. Jedva čekam osjetiti tvoju toplinu, osjetiti…

Kada ti se za dušu zalijepi ljeto i tuga

Lipanj. Bez oblačka, sunčan. Plavetnilo neba i njezina koža okupana suncem. Vruća i mirisna. Kokos. Bila je psihički iscrpljena, ali smiješila se i govorila kako obožava ljetne vrućine. Dalekog, vanvremenskog pogleda. Bože, bila mi je tako uzbudljiva, jedva sam se suzdržavao da ju ne svucem. Ali istovremeno…samo sam ju htio zaštititi. Nije voljela ćoriti pored mene iako joj je odgovarala moja toplina u kombinaciji s onom ljetnom. Trčao sam za njom kroz polja jagoda. Za njom i njenom ljetnom haljinom. Tada je sretna. Kada je prljava i prašnjava. Ljepljiva i…

Maloljetnica

Umjesto krvi, žilama mi kola umor. Sveopća iscrpljenost i tuga svijeta na mojim leđima, u mome tijelu. Još uvijek mi nije jasno…kako to da u ovo doba godine toliki gavrani umiru? Ulična lampa i glupi komarci. Ima li uopće smisla…napastovati maloljetnicu u dubokoj ljetnoj noći? Slušati njene vapaje i molbe…i uživati u tome? Sama si je kriva jer je glupa kuja. Još k tome i debela. Iako mi to dolazi na naplatu, ne žalim. Gnusne stvari…za jednu maloljetnicu je činila. Plakala je dok sam ju čupao pokušavajući ju natjerati da…

Djevica nimfa ljetnih stopala

Djevica nimfa ljetnih stopala. Šuma i ogledalce jezero. Ona odlazi spavati u probavnoj agoniji. Valjda jer se opet najela prijateljica leptirica Plešu joj po želucu, Utrobi joj baš i ne laskaju. Opet je vodila imaginarne razgovore boje lavande. A to su oni najgori razgovori. O pokvarenom mlijeku i pokvarenim snovima. To su one rumunjske rujanske krijesnice. Njihovo alkoholno čudo poodmaklog roka trajanja ova nimfa nimalo ne voli. A misli si perverzni faun što bi to bilo – Slatko,mokro i vruće… Hm, pokvareno oko pokvareno vidi. Perverzija teška. Ali to je…

Kiša

Umjesto kiše pada med. Grad se lijepi i naša srca su ispunjena šećernom vatom. Slatka groznica. Sklupčajmo se jedno pored drugog, priljubimo te mekane kože na većoj površini. Vrijeme je. Ti i ja. Pušit ćemo da se malo opustimo. Oblak ljubavi u sobi boje lavande, Javier i ljepotica Višnja. Razmjena dima u misionarskoj pozi ljubavi.

Bizarna otkrića

Bizarno otkriće broj jedan. Nismo aktivirali svjetleće snove. A toliko smo željeli sanjati o malenim djevicama nimfama. Sve što prvom prilikom ne zalaje, ne valja. Pa zašto biste se brinuli gospon Javier? Zamislite zemlju bez Sunca i Mjeseca. Bez ptica i cvijeća. Bez zujanja malenih pčelica i njihovih prijateljica leptirica. Povukli biste se? Zašutjeli i umirili se? Ma zamisli ti to. Bizarno otkriće broj dva. Tulipani ne mirišu. Život upravo više nema smisla. A slatka malena djevica nimfa vas upravo čeka. Da, da. Baš vas, istinu govorim. Slatko crvenokoso zlato,…

Djevojka

Sjećam se jedne djevojke. Imala je zmiju oko srca, žuto zeleno lice i plavičaste podočnjake. Voljela je svirati. O, da! Svirala je gitaru. Nježni zvuci otkrivali su njezinu ljepotu. Ali zaista, bila je lijepa. Voljela je bolnice. Valjda zato što joj je duša bila pokvarena. Usmrdila se i bila je ustajala. Nije ona bila zla. Bila je sama. Okružena ljudima.

Život

Nosila je biserne nausnice i aureolu izbad glave. Sjajna muha joj je upropastila ritual ispijanja čaja. Logika bez imalo logike, pomislila je. Besmisao i kontradikcija ispod cvijeta višnje. Gogolj, njegova Kabanica i smijeh kroz suze. Život, nasmijala se kroz suze. Neprilagodljiv i ružan. Serijski ubojica i silovatelj malenih djevica.

Buđenje

Travanj. Vodopad raspjevanih ptica. Ona uživa i u svoju kožu upija kišovito sunce. Obojena u žuto ušla je u trgovinu prvih riječi. Nije našla riječ koju je tražila, ali, čudno, zatekla je kubanskog trgovca osmjesima. Imao je tople oči. Dan se pretvorio u noć, a renesansna glazba proljeća natjerala je groteskni mjesec i razgolićene zvijezde da vode ljubav. Ljepotica Višnja i nasmiješeni trgovac za šankom. Svirali su, stvarali melodiju pogledom. A whiskeyja u čaši nikada nije nedostajalo.

Ivan

Motor i kožnjak. Pasja vrućina. Vino i pivo, glazba i smijeh – sreća . Ili privid sreće? Ne, sreća. Zadar i njegova famozna Kalelarga. Ti i ja k’o manijaci grakčemo pred zapanjenim turistima. Jedemo sladoled pa još pokoju pivu. Sjećaš se kada smo onako turistički,ti i ja, lizali zvonik Sv. Stošije?

Cvijet

Ona je cvijet. Pupa i otvara se. Nježna je i krhka, lako je ubiti ju. Ona ja proljeće i oluja. Ali, donosi mir. Ostani! Ona je mali pauk, prostorno biće i imaginarna linija oko koje se organiziraju volumeni. Tako je stvarna i mirisna. Opojna. Želudac mi je u ustima, a srce u peti. Tresem se, a možda i ne bih…da me ne gleda tako.

Nisi spreman

Ne trivijaliziraj problem moje potrage. Ti znaš da sam ja nomadskog duha. I nomadskog duha ću i ostati. Imam srce pripitomljene vučice i tako ću te i voljeti. Odvažno i lojalno. Borbeno i strastveno. Samo, ti nisi spreman prihvatiti moju ljubav, Takvu borbenu i lutajuću. Valjda jer bi se uvijek pitao.

Pozdrav

Oči prate vatru tu moć rata. U ledenoj noći laž ti ispunjuje osjetila. Gola duša kao stabla vani. Lagani trzaji tijela. Ustanova. bjelilo. led. Samo si budala, nemoj tražiti svjetlo. Dan ti započinje tamo. Previše je izgovorenih riječi pune su licemjerja i zla. Ti si samoća, srce koje boli. Kraj se nazire,ali svijet ostaje besmrtno zao. Ukorijenjeni, iskorijenjeni ljudi. Prepun. U samoći zatraži smirenje u glazbi i zapitaj se ispod glasa: Kamo pobjeći? Mogu li izbrisati trag usamljenosti sa usana?

Beskraj

Odlučila sam otići i tako je teško. Odlučila sam otići, a tako je lako. Nedostaju mi mirisi, okusi i boje. Volim. Odlučila sam otići. U beskraj. more i plavetnilo miris soli u zraku bude mi nove nade. Sjedim na rivi i gledam na pučinu. Beskraj. Nove nade. Duboki udah za slobodu.

Pjesnik

Sjedim kod prozora, kad odjednom kiša. Sjetim se tebe. Pa ti mrziš nositi kišobran. Prelazim pogledom po svojim starim dnevnicima. Osjetim mirise, vratila sam se u djetinjstvo. Osjetim okuse i ponovno proživljavam slamanje srca, razočaranja i strahove. Ostali su isti, a ti i dalje ne nosiš kišobran. I da, pizza, pivo, ekipa. Ali, nedostaje osmijeh koji liječi. Pravi si pjesnik kada to najmanje očekuješ.

Uzdah

Duboka noć pljusak. Nisam nikada čula ni vidjela da toliko može pljuštati. Valjda je to zato što sam s kopna tamo su pljuskovi ljepši. Uzdah. Duboka noć još jedna besana noć. Ne znam koliko će to trajati, ali traje, traje, traje. Mislim da traje već godinama. Čujem samoću u mračnoj sobi punoj misli i neostvarenih planova. Uvijek nešto čekam. Ili nekoga…tko zna. Uzdah.

Pišem kako mislim

Pišem kako mislim. Upravo mi je stigao sms, od tebe Volim kako se izgubim u mislima dok mi lagani povjetarac mrsi kosu i rashlađuje grudi Ljetni mjeseci vrući su baš kao moje srce. Volim. Teško je pisati kada si sretan. Ili je to samo meni? Čujem razne stvari o nama. Ni jedna nije lijepa, ali ne zamaram se. Nama je toplo oko srca.

Starac koji se stalno smiješio

Starac koji se stalno smiješio. Ime mu bijaše Javier. Mladolik naime starac, baš pravi zavodnički jarac. Crne oči poput sna, zavarale tisuće mladih srdaca. Bio je on starac koji se stalno smiješio. K’o pokošene djeve bi padale pred redom najbjeljih labudova rijeke Orljave. Izazivao je tako mlada srca, ali njegov osmijeh i njegovo srce pripadaše samo jednoj djevi. Djevi koja se nikada nije smiješila.

Početak kraja

Nudiš mi radost Obećaješ toplinu. Tvoje oči i njihova tama nude mi ljubav i obećaju ljepotu. Ta zlatna polja i njihova prostranstva znače opasnost! Tvoj osmjeh nudi mi tugu i odustajanje. Obećaje oboje. Naš prvi susret, početak bitke. Rat bijelih konja i crnih demona. Razarajuća energija koja ne jenjava. Osjećaš li smrad raspadnutih obećanja i trulih iščekivanja?

Put

Bila je mlada i neukrotiva. Hladnih očiju i vrućeg srca. Puna gorljive čežnje, ledenim pogledom pokosila bi nevine duše. Znala je, vrijeme je za promjenu. Krenula je na put. S gavranom na ramenu i kantom punom dijamantne vode. Put je bio dug i trnovit. Nije to znala. Na toj stazi srela je mnogo naoko izgubljenih duša. Svakoj od njih dala bi gutljaj dijamantne vode. Bile su to okoristive i lažljive duše. Ostala je još samo kapljica. A krenula je na put s gavranom na ramenu i kantom punom Dijamantne vode.…