Molitva sjaju

Tražio sam iskru svjetla iz studenca dubokog.Čamio po obrisima, kuta, tamnog, kamenog.Hvatajuć se za nit stiha, konca, tankog, svilenog.Razabirući svjetlo lica, toplog sjaja, uzvrelog. I blagi nemir, duše krhke, na koži se osjetio.Što no bješe, svjetlo dana, što me noću posjetilo.Što sad glavu na panj mećem, jer sam se dosjetio.I iz srca, pjesme ove, na tvoj glas nadmjestilo. Al znaj da tajna biti mora, osmjeh lica, ovog stvora.Ako odlučiš da djelo, mjesto riječi, bude dio dogovora.Uz tonove slatkih riječi, radost, muku, našeg čovra.Razmjenit na način neki, tajna je bez pogovora.…

Plavi sjaj

Oprosti mi svjetlosti, novog dana.Oprosti mi , što dušu hranim, tvojim bolom.U stihove ga pretakam, noć mi je besana.Dok mislima šetam, tužnim molom. Znam, nije fer, da u plavoj tvojoj boji, tražim spas.Al ipak ona mene vodi.Ka pjesmi srca, koja traži tvoj glas.Rasprsnuta u mašti, na prosjaka svodi. Koji moli, samo jedno, da ga se voli.Zlu slutnju kobnih ljudi, koji kroje sudbe naše.Otjerah iz puste mašte, pune boli.Samo osta, plavičasti sjaj, što tugu poznaše. Oprosti skromnom stihu, produktu uma.Što trznuo se na tvoj sjaj.Znam, priča tvoja , nije moja.Al ipak…

Kontra

Ma što da se vineš u besmisao kruti.Da komešaš emociju sa mozgom.Znam, da logika to traži.Al ona bol ne zna da ublaži. I kad razumu, sudbinu, ćeš da predaš.Onaj osjećaj isti, lukavo će da dođe.Samo nemoj u njega da gledaš.Jer on će opet pored tebe da prođe. Tad zastani na tren i pogledaj u sebe.Ne odupiri se silama sitnica .Nepoznati stih kao val će da krene.I pomjeri tugu do samih ivica. Tad uočit ćeš stvarnost.Tu tužnu, praznu, hartiju pjesme.Shvatit da vezanost takva, nije važnost.I da je on samo prevara, prolaznog…

Pjevaj

Beznačajni otisci tame.Hrle pred očima mojim.Kao u snu, u sred mraka. Svjetlo se nazire.To svjetlo budi uspavano srce. Sanjam da tebe volim.I riječi slatke, pjesmom opjevane. Nek u dubinu duše prodiru.Pjevaj, ko Boga te molim. Otjeraj tamu tu.Odagnaj, tužne misli. Opjevaj, kao u snu. U onom snu, gdje živiš ti.Tamo mene povedi.Da osjetim radost svjetla.Bar ga riječima dovedi.

Negdje daleko

Negdje daleko, tamo gdje zime tiho dolaze.Gdje, iz sveg glasa sam vik”o. Samo da uspomene ne prolaze.Ma koji je grad, ja više ne znam to.Al znam da u njemu tvoj topli je dom.U uglu sobička, tamo, kraj kamina.Ljubio sam nježno tvoj bijeli vrat.Rastrgan srećom, opijen vinom.Zavoljeh život, što posta san.Eh kad bi znala, da ovo je zadnja noć.Moja lijepa, zelenooka.Nikad se budila ne bi, iz mog zagrljaja.Al je prekasno, za snivati sreću.Kad sudbina tužna, ljubav je zaledila.I bilo je što mora biti i nema nas više.Tamo, negdje daleko, gdje zime…

Boca života

Ponekad noću, lutam mislima.Pitam sebe, zašto šećem.U strahu od dugog puta.Od života raspamećen. U kutu sopstvene mašte.Srećem umornog boema.Čovjeka, trošnog, punog poema.Kako pije iz boce života. Što to tjera, pjesnika starog ? Da život troši, na stihove tuge.Kad kapljica sreće.Niz grlo mu se lije. Al boem stari, suzom nakvašen.Odgovori tako prosto.Da krv srca, što pjesmu piše.Ne troši život, jer ga nema više.

U vinu je istina

Vjeruj i samo vjeruj da moguće je sve.Da čašu crnog vina do dna ispiješ.Na dnu čaše sebe pronađeš.U dušu svoju,nepoznatu, na tren zaviriš. Znam, teško je povjerovati.Do dna čašu ispiti.U dubini svoje duše kopati.A srce opet pitati. Ta zašto skitati ? Bolom sebe moriti.Iznova lice, suzama politi.I opet patiti. U začarani krug misli uvući.I tijelo do smrti umoriti.Na traženje nade, sebe koriti.I pitati se da li je vrijedilo ? Al znaj istinu gorku.Da život ne pokazuje sve karte.I sreća tvoja možda je na stolu.Zato, varaj i okreni ih prije kraja…

Trebaš mi ti

(Plavo_sunce, neizmjerno ti hvala na inspiraciji ) Tvoj mi glas treba, usitinu da me draži.Da mi srce, nadom snaži.Da čežnju moju, stalno bridi.U dubini duše, u dubini hridi. Tvoje oko da me nježno gleda.Da pjesmom suze, ljubav preda.U svijetu zlobe, miluje slatko.Da me voli kada nema tko. Što no svaka briga, uzdahe budi.Da na dodir usne tvoje, lijek mi nudi.Da nemire, medom blažim.U jeku zime, da njih, u noći tražim. I kad melek, po dušu, moju dođe.Kad zemljeni prah kroz srce prođe.I vječnoj tami ja se predam.Ti ćeš biti svjetlo…

SAMRA

Znam, mora tako, da jesen opustoši drveće.Da lišće uvene i donese miris zime.Al ne mora jesen ova, da odnese tvoje ime.Samra.Crnooka djevojko, što noćas šapćeš meni.Oprosti, prosto je bilo, ugledao sam oka tvoga sjaj. I to nisam više bio ja, u srcu se javi žar.Samra.Ne znam šta da radim sa sobom.Pišem noćas stihove, opijen ljepotom tvojom.Kradem od sna, dok duša čezne za spokojom.Samra.Ništa više isto nije, znaj, ne mogu da prevarim osjećaje.Koliko te silno volim, više se ne bojim.Ako treba, mrijet ću dušo, za tobom.Samra.

Moje malo djevojče

U dodiru sa hladom i mekanom travom, snovi su se redali.Pod vedrim nebom i ljetnim vrelom, duša je drijemala.Uz pjesmu ptica i huk povjetarca, laganog.Krčio sam brige mnoge, što prema hrliše. U blaženom opusu sna, čekao sam ja.Kad došla si ti, onako dražesna, baš poput anđela.Kojeg meni Bog posla, kao talas sreće što naiđe.Ma ni za godina trista, života ovdašnjeg, mjenjao te ne bi.Moje malo djevojče. I ništa više nije važno, ma ni cijeli svijet, kad svijet moj si ti.O Bože dragi, mnogo ti hvala, što baš nju meni da…

Ostani kraj mene

Po tragu mraka, kad tama obavije tijela.Užarene strasti uzburkale su sitne sate.Po usnama starih, uspomena.Klizale su naše nade. Al u trenu čudne slabosti.Što raspametila je naše snove.Prošaptala si tiho, nježno. Samo da nkad ne svane. Al zora se bliži i znam da tišti.Što rastanku se primičemo.To mora tako, znam nije lako.Al ovim putem krenuo je svako. Dodji i nigdje ne idi, ostani kraj mene.Nek muzika svira i samo me zagrli.Što pričaš tako, što odlaziš lako.Bar me ureži, u sjećanje tvoje, ma neka se boje.Naši dušmani. O draga moja ti ćeš…

Nepoznata djevojka

U neka doba, jedne noći.vidjeh tvoje oči, boje badema.I sve mi se činilo da ne postojim, na tren.Ko maljem odalamljen, zastao sam tad. Srce zaigralo je snažnoprošaputalo nježno.Ona je ta.Ma istina nije.To ne može biti.Da tako bane, kroz tanke niti.Noćnog nemira. Ma shvatio si krivo, to ti se snilo.Skreni pogled taj.Šaputao sam ja. Ma nastavi piti.U samoći se kriti.Samo je ne gledaj. Al džabe je bilo.Što pogled sam skrivo.Kad se začula, njena pjesmica. Ma nije ljubav samo igra, što igraju nevjerni.Ta ljubav je sila, koja je šila, srca nesretnih.U krivo…

Kad se zora naježi

Dok tama noći, sad će proći i sunce ljetno sprži san.Ptice male tiho zagrljene, dočekat će novi dan.Cvrkuti srca kroz grlo se bore, oni želi teći van.Rastanak ih tužno mori, težak je, ogavan. Nebo predrasuda sad im sudi, njihovu ljubav silno ruši.U duši, sve se guši, nestaju zrna radosti. Što ne pripadaše istom jatu, bijahu stare ludosti.Teške muke, zle ruke, dovele su ih do krajnosti. Pustiše za tren obećanje tuge što će doći.U gluhoći, zore, zadnji put se vole.I mole, da se jednog dana, u inat avetinjama, ponovo sretnu.Nametnuše nebu…

Prve strasti

Dok pahulje snijega napolju plešu.I kamin vatre užari san.Dodiri kože čvrsto se vežu.Njihovi su noć i dan. Dok stidljivi pogled, nevinog bića.Razbuktava, topli val.Mladost pastira želje skriva.Demoni strasti trče van. A mlada djeva, radost sprema.Uzdah je, tanka nit.rascvjetala se, mašta njena.Ispušta, slatki krik. Varnice spoja, žare tijelom.Opijeni, u ljubavi.Mladi pastir, djevu čuva.Oboje su tunjavi.

Stapanje

Besana noć, mukom natkrivena, bolom šišti od sna razvedena.Nedostižne usne te, polako me ubiše, gorka suza tugom pokrivena.Krhko srce, uzvrelu krv mi budi, dok se draga drugom nudi.Stapam tugu, stapam misli, gdje si draga, zašto sa mnom nisi ? Uspomene naše stare, sa hridima boli se pohrvaše.Lutanje kroz sjećanja, smutnje i radosti se otkriše.Nema naše ljubavi, kamen posta, od sjećanja tuga osta.Jecaj prska oči moje, vedrina nesta, nesta svjetla. Treptaj zvijezde, što na nebu sija, moja ljubav u dubini klija.Pusti me, idi od mene, mira nemam, samo snu se nadam.Voda…

MEDINA

Plemeniti sjaj bademovog oka, čist poput svetog grada.Radost srca, što sad kuca u njedrima se napaja.Krvna zrnca komešaju, mlado biće uzbuđuju.Slatka istina se budi, okus sreće sad se nudi. Medina ružo mirisna, nevinošću prekrivena.Ljubav podaj, srce predaj, nek sreća teče potocima.Medina, san je mašta, sedmo nebo sve oprašta.Sada strepim kao jagnje, što ne vidjeh tvoje rane. Nije sreća plašt dići, suze liti, ljubav kriti.Nije rana bolom tkana, prebolit je će mladost trajna.Nije sreća srce skrivat, o ljubavi vječno snivat.Kazna je, svjetlo gasit, što ga ljubav hoće spasit. Burna prošlost, neka…

Stara majka

Jauk boli, što se hori, kroz tamnu noć. To majka sina zove, moraš sine kući doć. Neću majko, kući doći, tamna je noć. A po tami, nikad neću, majko na put poć. Jadna majka suze roni, sina zove, Boga moli. Pusti dijete, da ga vidim, samo ovu noć. Bog uzvraća, nije zao, za ljubav majke sve bi dao. Samo tren, majko stara, sva vrata su zaključana. Zator diže, osam vrata, sve je tiše. Svjetlo jarko, sad je jako, vrijeme stade. Stara majka sad je bliže, svome sinu sada stiže. U…

Sjena smrti

Mrak je pao, hodam tiho, lagano, plašim san. Misli tajne, svete, rajske, paklene i žar. Noćas praštam, suza goni, bol me lomi. Srce šapće, praštaj, san će brzo, doć. Svrhe nema, duh posustaje, snu se predaje. Srce plače,  kuca jače, oprost traži, bol ga žari. Život nestaje, lagano se predaje, kucnuo je i taj čas. Istina je samo jedna, nedostižna i skrivena. Ljubio sam, voljen bio, ali tebe nisam smio. Kajanje me sada muči, odlazak sputava. Nisam znao,  mlad sam bio, a tebe sam mila htio. Tajno moja, ostani uz…

U ponoru duše

U ponoru duše, gdje tama čuči, mene slatki glas muči. U ponoru duše, tajna kleta, srce para, duši smeta. U ponoru duše, mraku tom, ljubavni leži dom. U ponoru duše glas se čuje i sve jače on me truje. Mira nemam, glas se čuje, dođi dragi, ljubav tu je. Bolne rane mene peku, za ljubav tajnu i daleku. Lijeka tražim glasu tom, vrela suza to je on. Suze teku, doći neću, samo čekam i umrijet ću. Bijelo lice sad me traži, ono će bol da ublaži. Dušu vadi, srce staje,…