Sjećanje na nju

U snovima mojim, ti mi stojiš blizu Ruke tvoje oko mog su vrata Lice moje u njedrima tvojim I sada tvoj dah osjetim na vratu Kao nekad… Nitko drugi, osim dvoje nas Ptičice cvrkuću, ili smo to mi? Ponovno ljubav, meka i vječna Osjećam opet, da živjeti vrijedi Poljubim usne, predivne tvoje Poljubac tvoj mi izmakne uvijek, Umjesto njega, jutro je sivo Iako suncem je okupan dan.

Zimska noć

Po ulicama tužnim, u kraljevstvu tišine, zapitah se o istini u tom moru tmine.   Zar istina je svjetlost što na putu mi je nema, jer ulična je svjetiljka ljubomorno čuva.   Zar jedina je istina uzak taj puteljak, jer u okolnoj bjelini moj jedini je spas.   Koliko često čovjek čuje samog sebe, ukorih sebe svjestan buke svojih misli.   Zagledah se tada u staklenu vječnost, gdje razlike nema između pahulja i zvijezda.   Tad istinu sam čuo jer izmami mi osmijeh, u ledenome vjetru jasan zov samoće…

Ego

Ja protiv njih, Oni protiv mene, Mi zajedno, protiv njih A opet, Jedni protiv drugih. Oni mene, pa ja njih Zaboravu mjesta nema. Vječna borba, sveta bitka Ponos, čast i škrgut zubi Krugovi života, zadah smrti Kroz prastara, crna vrata Dva ratnika, bez milosti Zar Ja, protiv sebe?