Puti

To samo ožiljci stare od poneke suhe rane i par sve ludjih žellja u meni svake godine od te što se krije moje skitnice od prije pa se puti skrate u moje misli svake ideje su uvjek nove čak i ona od prije ne stari , već zrije

Povečerje

Zaigraj oko večeras i ne naslućuj ponor horizonta svoga boje staroga zlata ambis ko dom što vuče svokog izgnanika onom svojom tamnom stranom zjenice….. Zaiskri dušo okamenjena u oklopu od školjki i kreča još koji put ukoči na nizbrdici kaldrmice od suvih zvijezda pa nek se tare ono što ju krije da ju ljubav više ne pomiluje i nek sve što umije da se raduje u njoj pršti u okrilje i zagrljaj nebu

Sahara

Nema tih ljetnih oluja koje bi moj zeleni glečer sjete utopile u ove oblake crne što prijete danas iznad nas….. Tek kad starost kao Sahara sve u meni skrši i pohara trebaće mi ta oaza emocija i koja kap njena žala za izgubljenim prijateljima , poneki leptir iz mraka zarobljen u ledu naših pogleda Sahara

Rovovi sjete

Nestaješ iza nevidljivih granica vida i onaj kristal nevinosti iz tvoga oka se ukopao u dubini zadnjih rovova naših linija odbrane ko tane bez sjaja pronaći ću te u jesenjim sjetama kad sve u meni – vene ,sanja i jenjava a tuga ko rijeka zlu krv nosi i divlja pa potopi dušu i ko suhu vlat trave dok kroz srce teče lomi i savija

U duše seobi

Zaognjilo se iz prikrajka neba a meni garež sipi iz oka i pod notkima ječi od borbe sa licima svim mojim – poražena Razmahala se zora batrljcima goljužavim a ja samo želim da k’ šljaštilu pohrlim kroz blato zle kobi dok crne za sobom ostavljam tragove ovako čadjav i mnogoličan sav kao polupan lampaš ostavljen na mjesečini u duše seobi iz noći u dan

ČERGAŠICA

Večeras cvile kraj rijeke psi – budim se slijep u lokvi (oblaka i jalovog žara) crnoj od pepela sna Večeras cvile kraj rijeke psi srce je moje na žaru skončalo skršilo grudi ,izvirile kosti da bi se rebro u rebro utisnulo da bi sve žedno u vatri napojilo Večeras cvile čergaški psi moju su dušu odveli na lancu umjesto njih

Zavij nebo u crno

Zamisli…. Pauci dugonogiplešu na rijeci Plutaju mravina lista splavi. Strepš li ? Zvijezde su zagrizleod dva alasa udice,zategnimo strunenek nebo zaškumućei pati do nestanka … Ljutimo bogoveneka bace na nas crnih vreća rogovešćućuri se u menijer prilazi cunamimostovi će noćass naših obala pasti pod naletom talasaod dva pauka bosasrma se s mjesecaodjednom zamračilana nebo se usudhrabro nameračiladok ono ne skončana riječnome dnua zvijezde sa udicapadnu u vodui obale će se spojiti naše

Zvuči poznato

Zvuči poznato….onaj sjaj prohujalih vremenaekranizacija smionih željau iskri slobode suvarka srcaljudi pišu životne romane kad razvukusvoju štrucu jave poslije odgledanih sijaset repriza crtanih filmovasa super herojima za svoje kržljave emocijeZvuči poznato…..Sve što se preboljeti možetek je pusta iluzija od ljubavi……bljuzgavica od teškog snijegau lokvama zemlje snova…..bezbolnije je ljubiti u mislimajer ispred streljačkog voda budnihpovedeš sa sobom bez pitanja koga poželis Tebe će smrt dotaći samo po tabanimada zapelca i ukorijeni u zemljuono bezvrijedno i zemaljsko od tebei kao što iz trulog korjiena ne niče biljkani ti nećeš više hodati zemljom– besmrtna…

Opelo za trule

Dan se javlja iz prikrajka S dna kolone, iz dubineJarka zovka razgaljujeS dna te naše sudnje grabeStara moćna svedjedovskaIz milion glasnih žica Bez grkljana presječenaSvaku dušu ko opelo Za sve vijeke liječi svirka I sve hrli iz prikrajkaKo proljeće trule sklanja S naših grana , pa pupavaSveta zora iz prikrajkaIz jazbine kotičnjakaPokajničkih snova

Univerzumu

Šta ja imam da ti damu iskanomsjedinjenju našem?Ne dam dušu – a ti gromiprijekim sudomcrnom sudbomduše ne dam niti zerkabeskonačnaklopko javičas mračnačas prozračnasem krijes vjereda ti dadnemi drač nevjerkaKad zaćutim– smijeh djeteta,drage , majkeglas krvnika zov ratnikakrik smrtnika muk samoćemožda bi se probudio– da ti jedno uho damNe dam dušu– rake su te crne rupe,galaksije – mrtve arkehladno bi mi bilo dušiu toj grudi i mrakušiod prostrane iluzije radije bih neuparens kodom zvijezdagluvario dušom sam

Iz danjega mraka

Napolju bije neka oluja teška vjetar kljunom klapara vratimaočaran sjajem njenih baglamagore pri vrhu duša doma ,kupolak’o da taj gavran iz nekog merakasamo za golubove otvara ta vratada saviju gnijezda u olujne daneu zvoniku tornja na pragu do nebaa dolje , gle – nikog da otvori dveriza nas beskrilaše iz danjega mrakada uda’nemo tamjan taj behar dušikao da nas stiglo vrijeme još nijeza pričest duha mira, dok vjetar još bijeprevisoko je gore pod pragom do nebatiho , mirno, sveto i najčistijeu zvoniku za ubunu svetise golubovi od srebra gnijezdedolje skloniše traže…

Zmajevi sumnje

Koliko zvijezda večeras u očima nekim zaminea noć se crna prolijevasa vedroga neba tminetek poneka želja preletikupolom ludila htijenjakao žedna smola tišinebukne od vatre zmajevai ugasi tu čekajuću srećuna obodu nada u nevjereokeanu pri kraju strpljenja

Bujad

Ja bi te razlio po ovoj rdjavoj gvožđuriji bijelo zlato moje pa te nijedan ciganin u duši ne bi imao osim mene koji se ne plaši čopora, zbjega i tuđine zacigančen u svom kućerku od lima i kartona u bujadi misli šume

San

Probudio sam se u pet sati– po ponoćiSoba je bila prazna….Moje je ime od tri slovakao sveto trojstvokao nagrada i kazna Soba je bila hladna…… Na prozoru mali ram od crnog somotaoko somota jeftina jelovinasa razbijenim staklombez fotografijeJa sam Sam i produđen,I ne znam gdje je odlutaoonaj koji me stvorio Nastao sam u pet sati po ponoćiiz žiške ljubavija feutus plodne duše jednog vagabunda Soba je bila prazna….. Plafon je oslikan kao Pravoslavni hramObasjan licima svetaca i krilima andjelaali gdje je moj stvoritelj medju njima?Bio sam mu i čedo i…

Ludila sladi

Posipaš me simfoniom proljeća s behara grana ti sitna kalašturo i besrama sreće mrvo hljebna iz nektara opojnih bokala ludila osveštenog sladu ranih rušteva i jorgovana pčelo moja , mi ćemo skupa kada ti pričepe godine cunjanja – krila i kad ti preostane samo ubod da im zadaš

Ne pitam

Ne pitam, kako ti jedal’ sipaju šakom Bozisveto svjetlo na te’ svojeil’ ti čekaš luči svijećeda zaliječe tame raneNe pitaj me ,srce mi jezavarilo trnjem usnepa pipaju prsti stazedo usnule moje ružeda me opet rodiš matiza sretanje ,hrlim tebida me milost majke sjatikad joj čedo podje u sne