Kineska kutija

KINESKA KUTIJA Zavešće te smijeh smionih djevojaka U haljama bjelosnježnim Zvonki odjeci njihovih osmjeha Odvešće te do zapečaćenih dveri Otvorićeš te dveri neiskazanom riječju Naklonivši se dvorištu do same zemlje Željezni zupčanici ce zaškripati A ti ćeš  tad  zaći u gusti sumrak Dvora satkanih od žada zelenih konja Proćićeš kroz hodnike koji su zarasli u šiblje Kročićeš po opiljcima obakrenog lišća Tvoji koraci pod njima tupo će odzvanjati U lišću ćes naći kutiju koja pjeva I rasklopiti je  na četiri strane svijeta Tako ćeš osloboditi Plamenu Pticu Iz tvrdih rešetki…

Bonacca # 2

Bonnaca 2 Stojim na obali. Zavlačim ruku u desni džep kaputa, Otvaram papir, na kom slovima krupnim piše: ” Čovjek je poput  broda, kada tone svi ga napuštaju.” Gužvam papir i bacam ga u stranu. Prinosim diktafon ustima i šapućem: ” Ljudi su kao lađe, treba ih pustiti da plove.” Vraćam diktafon u lijevi džep kaputa Ispred sebe vidim brod što odlazi.

Bonnaca

Bonnaca More večeras ne miriše na so. Kamenčići ne škripe kao jutros, pod mojim cipalama. Zvijezde su napravile drugačije crteže za nas, večeras. Tvoja koža se obmotana čvrsto opasanim mantilom za kišu. Sada, ja sam stranac bez lozinke i ovog trena ti si tvrđava U koju nemam više pravo zakoračiti. Reci samo jednu riječ, i tas  na vagi će odrediti Na koju će se stranu okrenuti naša lica.

Iskradi se

ISKRADI SE Iskradi se, Hodajući po zrakastim vlasima tek probuđenog sunca, I koračaj tiho, da bi mogla čuti šta ti ono želi sada reći. Ponesi samo nanužnije stvari za nećujan bijeg Iz tišine što dočekuje ples bijesnih talasa… Iskradi se, Ostavi pečete svojih stopala na prašnjavoj ulici. Nježno polij njeno izranjavano lice krtim batom svojih tabana, Ukradi od zla, svakog jutra, ako možeš tek pokoji tuđi osmijeh, Uvij ga u sebe, stavi ga pod mišku i pobjegni mu pred očima snevnim… Iskradi se, Da ne bi trkom probudila buku svakodnevlja,…

Odlazak u jutro

ODLAZAK U JUTRO Šest linija se U obzorje niže, Put prav, odmoran Od prošlih zagaza. Hodim po tlu, Dok pod stopama Osjećam šib vjetra I dah nakupljene prašine Na sapima mladih konja. Pod kožom spava Mek stisak ruke, I jedan plavetan pogled Propratio je svaki dalji korak, Dok sam se spuštao U srce orošene doline.

Tvoj duh je otišao

TVOJ DUH JE OTIŠAO Tvoj duh je otišao, Tresući se u razjebanom taksiju, Prolazeći pored kućica postrojenih Poput šticenika od kojih će pukovnici napraviti pokojnike, Dok je kroz nebo iznad Trnskog prošišalo straobalno jato pingvina, Iza vrata podzemnih voda gledali su te kurvini sinovi, Gladeci oči uplašene Emilije i pred dolazak razuzdanih moćnika. Tvoj duh je otišao, Odbacujući njene okove, Ostavivši gluperde da i dalje lutaju daleko, I sve one gracije koje počinju svoj život običnog tempa, Ili ljubavnice onih sablasnih ubica na našim cestama. Tvoj duh je otišao Na…

Tour de l’Inde

Tour de l’Inde Plovimo kroz Indiju, Ljudi su podijeljeni U  jednobojne  kolone, Žive u davno Izgradjenim spratovima, Čekaju ulazak U krugove nove. Plovimo kroz  Indiju, Nadute lešine životinja Plutaju Gangom, Pepeo dvaput-rodjenih Pronosi se vodenim tokom, Niskiji od niskih rublje I  dalje peru golim rukama. Plovimo kroz  Indiju, Dok starci daleko kuća Zure u obrise Praznine, I dok na licima skrivenih Djevojakacvjeta trulež, Mladići zure u nas Kao u povrce i voće nagomilano pored ceste. Plovimo kroz  Indiju, Opori miris soli bramuje nad Okanom, O svemu se dobrano ćuti, Iako…