Tanka crta

Uzalud ti sve mise koje si platila da budem bolji, tebi po volji. I kojem si se to Bogu molila kad nisi shvatila da te volim, baš volim….   A sad, ako tebe zamrzim, koga ću voljeti, tko će me boljeti, kome ću snove poklanjati i čije greške nabrajati, Ako tebe zamrzim, tko će mi nogu podmetati, mojim svemirom vladati, po cijeloj koži me grebati, s kim ću se dizati i padati? Ako tebe zamrzim !   Molim te, prestani mise plaćati.

Obečanje

Znam tu priču kao da je moja, zajedno smo odrastali,kopali kanale, ganjali cure,i nema koju nismo izredali temu, u tom svemu. Jednom me iznenadio kad je spomenuo ‘slatke batine’. Pa koje to batine mogu bit slatke? ‘Tatine,prijatelju,tatine. Kad je pogodio mene, znam da je promašio mamu’. Pogledao sam u stranu i poželio da to nisam čuo, ali jesam. I još pamtim što je tada obečao.   Prošle su godine,bolest ga je uzela, i Bog mu je skratio muku. A obečanje je ispunio – na svoju ženu i djecu nikad nije…

Neuspio pokušaj ljubavnog oporavka

Molim te draga vrati se kući od sinoć ja nisam više onaj stari, neću te više psovat i tuči od sutra ću biti baš onaj pravi. Vidiš da patim i teško mi je, već dvije noći ne mogu spavat, i baš smo jadni, svijet nam se smije, ajde se vrati, nemoj zajebavat.   Vrati se draga nemoj mi srat puno je veša treba ga prat kad pođeš kući pivo ponesi a ja te čekam na staroj adresi.   A ona kaže Ljubavi moja,najdraži vole ja sam kod mame i dobro…

Ima dana

Ima dana kad sam sretan kao malo dijete, ne znam razlog tome i nije me briga, tek, poganjam ptice da u zrak polete.   Ima dana kad ogledalo me boli, jer mogao sam bolje i drugačije, al’ sigurno me netko i ovakvog voli.   Što mi pravi problem? Ma jednostavna stvar. Nije kamen u cipeli, i nisu drugi ljudi, već, moji mozak i srce baš nisu skladan par.    

Moj prika

Moj je prika bio slika i prilika, onomad. Radio je, niš’ ne pito, pred curama u pod gled’o naivan i mlad.   Kuće zid’o, svinje klao, i korpe je znao plesti, poslije posla isto znao popit,pjevat i pojesti.   Moj je prika znao svašta, svima dav’o dio sebe, prošla ljeta,sam je ost’o, a u samoći nije dobro, brzo stariš, srce zebe.   Moj je prika i sad slika i prilika, dobra duša, samo više on ne pjeva, sada tužne pjesme sluša.   Ljubio bi nema koga, sve je dao a…

Ja cijenim čovjeka

Ja cijenim i pijance i nihovu misao. Dosta sam od njih naučio, a nikada o njima pisao.   To su ljudi bolji od mnogih drugih, ne svi,al puno ih znam(o njima pišem), pametniji od pametnih, a ustvari ludih.   Samo se život poigrao s njima, karte im krivo pale, okrenuli im leđa, do jučer prijatelji sad ih drže za budale.   On se ne ‘grebe’,ne mulja i ne moli, ja takove poznajem, s njima i popijem, a poneki mi se i pojada što ga boli.   A boli ga isto…

Da imam muda

Da imam muda prišao bih ti, rekao sve, sve što me muči i koliko dugo, i sve što bi bio tvoj odgovor-samo bih cigaretu pljugo, i ne bi vidjela, NE, da mi je stalo, i dalje bih mangupa glumio, ispod oka te snimao. Jer, ne mogu zamisliti takvog idiota, tako izgubiti sve što je imao,gordog,ponosnog, na kraju slomljenog, željnog ljubavi a uvijek voljenog, slijepog,tvrdog srca i tvrdih stavova, kao jak, jači od obitelji lavova, a jadan i slab, ustvari sebičan i pun sebe. Najjače mi bilo ‘ko te jebe, Sad…

Priča mi prijatelj

Reče mi doktor neki dan kako imam neki poremećaj, i ako ne pripazim malo da bi mi organizam mogao otići u stečaj.   Kakav poremećaj,kakav stečaj doktore moj mili? ma dobro ajde,nije još strašno, ne cvili.   Al’ jesi rekao da popiješ rakiju, da i vino voliš, a nije ti strano ni pivo, pa ako tako nastaviš, piti ćeš sve živo.   A šta ima doktore još a da vrijedi, pijem ja i mlijeko i vodu, al’ od toga mi lice samo blijedi.   A rakija mi regulira tlak, vino…

Cro Man

Jebo vas Spiderman i Batman, zaboravite sve što do sad znate, veličate neke holivudske izmišljotine, a ne znate za Hrvate.   Hrvatski superjunak normalno je kulturan, piša uz vjetar,laže u lice, ima više no što mu treba i ne boji se ni zemlje ni neba.   Hrvatski superjunak ima vozni park, ima i dvorac, obiteljsku sliku(ulje na platnu) i boli ga klinac za tamo neki novac.   Hrvatski superjunak ima lice al nema obraz, i ima ekipu superpomagača, koji ubjeđuju narod da je on Djed Mraz, dok ih ovaj anestezira…

Prosvjetljenje

Ove ti stihove nježne pišem u tuzi, dok misli svoje sabirem sneno, kako sam nekad po tvojoj guzi bubnjeve svirao, ti prokleta ženo.   Sjećaš se, rekla si ne želiš me mijenjati, da znaš s kim se ‘vataš u kolo…… a onda si počela i na prazno stenjati i kandže zabijati u moje tijelo golo.   U gomili nebuloza pokušah naći sebe, ne potrošiti se baš do kraja, udaljih se malo da bolje vidim, i prosvjetljenje mi dođe k’o udarac u jaja.   Pa, jebo te život,ako ne valjam tebi,…

San

Na letečem ćilimu gledam Slavoniju, moj Osijek, i u njemu, eno, baš prelazi prugu, vidjeh moju davno prevarenu tugu.   Duh mi iz lampe bježi ne ostvarujuć želju ni jednu, već se smije grohotom u krošnji, ismijavajuć mi sudbu bijednu.   I Sezam je AliBabi otvorio vrata, sva čuda se dogodiše u jednom snu, al netko me protresao, s ćilima sam pao, nije mi žao zlata, žao mi što sam prespavao nju.  

Moderna glazba

Prije pedesetak godina(aaajmee) ide cigo ulicom i vodi medvjeda, i medo pleše kako cigo svira, okolo i roditelji i djeca, cigo dobije neku pinku i kaže hvala. A vidi sad koja smo hrpa budala. Sad nam sviraju domaća gospoda, mi plešemo, a oni nam siću udjele, koliko im se prohtije i koliko žele. I još ti kaže – ja sam na vlasti, ne može bit’ dobro i meni i tebi, ti si stoka sitnog zuba a ja nisam cigo – odjebi.

KONTROLA(kod psihića)

Ma znam da neće on sad stvarno otić i napast moju mater. On ju je samo onako, sočno opsovao. A ja sam stisnuo zube, progut’o knedlu i – odšutio,najbolje što sam znao.   Onda je počeo srati o ratu, kako smo svi papci a samo je on pravi, i opet nam svima kolektivno jebao mater, a meni se nešto stumbalo u glavi.   Kontam, bit će sranja, brojim do deset, u stranu gledam, on se razgoropadio, maše i prijeti, traži reakciju, a ja se baš ne dam.   I tad…

Pozitiva

Dok ne dođe moje vrijeme za oproštaj sa životom smijat ću se i pjevati častit’ ljude ću dobrotom.   Di god dođem bit će dobro prijatelja uvijek ima kome treba čvrsto rame novi vjetar u leđima.   Život dođe,život prođe uvijek neki vjetar puše mogu živjet ja bez svega samo nek sam čiste duše.

Optimizam jednog gada

Nemam ti što pokloniti niti imam ideju, pa ti evo poklanjam stihove ove. Volio bih da nam se otvore neki novi horizonti,da želimo i sanjamo opet iste snove.   Dugo smo bili razdvojeni kontinenti, šibale nas različite struje, ali iste smo zvijezde gledali i zato znam, jedno drugo zaboravu nismo predali.   Sada se ufam u čuda neka, ima toga još, svakoga dana, samo su ljudi nevjerni, ne obračaju pažnju, i ljubav je opet sve bliža i bliža, što bila je dugo nestvarno daleka.   Stat ću pred tebe iznenada,…

Sigurno i polako

Sinoć sam gledao Dnevnik, nebitno na kojem programu, bitno je znati da lažu, svatko za svoju stranu.   Pa sam pogledao i sjednicu Sabora, tu moraš imati i lavor pored sebe, tolika hrpa prenemaganja i još plaćamo-da nas se kroz ekran jebe.   Imati želudac za tolika sranja, cere nam se u lice i kažu – vjerujta nama.   A ljudi ko ljudi, zavarat ih lako, obećaj im brda, ionako slabo pamte. Nakon izbora il’ bi se smij’o ili bi plak’o, i oni nas opet jebu, sigurno i polako.

Neće ići

Kad god sam u nekom totalnom bedu, želim pisati pozitivne stihove, ne prepustiti se vrazima što lebde oko mene, već poslat u klinac sve planove njihove.   Tako i sada kad znam što me čeka sutra, neće mi vrazi krojiti odijelo, ne moram spavat,borim se s njima, al jutro će svanuti sunčano i bijelo.   Nisu jači, i nije im to prvi puta pokušaj, da zaigram u njihovu kolu, neće ići crne sjene, ja samo jačam u svome bolu.

Subota u jutro, iz pekare miriše, baš u tom dijelu ni drveta nema, tek, prodaje se plac, a na tarabi mobitel piše i fiksni broj sa strane, miris kruha u zraku zove u ljepše dane.   Znam, kada uđem, šanse su pola-pola da ću nju vidjeti, i još da će me poslužit’. Nije to ljubav,nema tu ni sreće ni bola, samo bih jednu naročito sličnu njoj, e nju bih htio ljubit.   I još smo si i dobri, radili smo skupa, i još je lijepa i smijat’ se voli, nema…

Ljudi

Sami sebi često dokažemo kako krivo mislimo i krivo radimo. Ali to nas ne prijeći da iznova pravimo gluposti,pakosti, pa i zlo. Ljudskost je teško dostići u punom smislu, a i čemu se truditi, kad te oni drugi puno lakše bace na pod. I tako živimo tješeći se, kako smo bolji od mnogih, i to je kao dobro, i svi kao sretni, I život je mjerljiv, i zdravlje, i ljubav, i sreća i patnja, sve ima cijenu.   I tako je to, a tako će i biti, Ni On to…

Ima ih još

Jučer,u autobusu, jedan mladić izvadi slušalice iz ušiju i pita me ‘hoćete sjesti?’ Htio mi je prepustiti sjedalo. ‘Ne,hvala momak, ali lijepo od tebe’. Pola autobusa ga je gledalo.