Brak

  Nije me primjetila Kada sam ušao u našu spavaću sobu Nije me osjetila Kada sam legao pored nje u naš bračni krevet     Krenula mi je ruka Prema njenom ramenu i Ostala još dugo da visi u zraku

Igralište

Osjeti su nešto skupi ovih dana, Na vrhu tobogana Adrenalin vrišti!   Dolje, u pijesku, to kao, Mama te čeka? Jutrom mlijeko da svari? Dva života pred ogledalom jaranski se tješe Niz kičmu kad mi noktima pređeš i Razguliš na posljednji autobus za periferiju.

Pravo vrijeme

Plakali smo u svojim smiješnim odijelima Pred ogledalom i sa strane, Kao da nismo znali odveć da Vile rijetko zalaze među betone Antene, žice i kondome.   Plakali smo s nogama u svježem klasju Na nekim stepenicama neke veže, Ne birajući sredstva da Još jednom se kresnemo pred zoru Na podu, stolu ili prozoru.     Plakali smo samo zato jer nam se može Danima i noćima, ispod i iznad, Kao da smo zapravo htjeli pohađati Samo onaj jedan, pravi kurs – Jer izgubismo usput i poentu i, Jebeni diskurs…

Jesenji odvodi

  Sve su želje svakako U vode zemaljske otekle. Naše sluzi i naše zadovoljštine Ispraće zemlja, dobra i revnosna Kao dan.     I sve su suze svakako U vode zemaljske otekle. Naše boli i naše nemire Upiće zemlja, dobra i revnosna Kao noć.

Tabu

  Olovni vojnik objesio se noćas sa srebrene stolice. Psi i mačke, smjernu su počasnu stražu izdržali do jutra Ispod prozora. Nakon svečanog ručka, pokoja kost i za njih će se naći.     On će svakako biti pretopljen. U puščano zrno ili gusjenicu tenka. Neće zaručnički prsten postati Sasvim sigurno.

IGRALIŠTE

Osjeti su nešto skupi ovih dana, Na vrhu tobogana Adrenalin vrišti!     Dolje, u pijesku, to kao, Mama te čeka? Jutrom mlijeko da svari? Dva života pred ogledalom jaranski se tješe Niz kičmu kad mi noktima pređeš i Razguliš na posljednji autobus za periferiju.