ČEŽNJA SRCA

Negdje u meni gori buktinja beskrajnog plama, u čarobnom cvijetu života što ga vjetrovi raznose, po bezvremenim obalama dalekih mora i sjaje sjajnim sjajem milostiva srca. Ćutim vale što se ruše u modrini moje duše, vatrena ruža diše žarom sretnog mene, negdje u meni ljubavlju stopljena živi žena kao svijet cvijeća, mirisnih boja i sreće. Kako da istrgnem ljubavnu čežnju iz grudiju mojih, od starosti lomne su kosti, kosa sijedi, zanijekati ne mogu sebe i žudnju srca dok ruka ispisuje nove riječi poeziju ruža…

BEZGRANIČNA LJUBAV

Kad bih mogao zaustaviti tajnoviti izvor postojanja na rubu iskre zlatnog prstena života, sav život na mom dlanu bi stao u jednoj božanskoj suzi mikrosvijeta. Sjećam se svojih djetinjastih sanjarenja, rađala se sudbonosna ljubav u rosnoj kapi jednog ranog proljeća na latici procvalog cvijeća, u njoj je sve moje postojanje mirisalo na ljubav. Svi zakoni života svemira u knjigama pohranjeni ruše se pred vratima mojih sanjarenja, čitav život u jednoj su suzi sazdani, pulsiraju iskrom unutar prostora i vremena. Kao san, ja vidjeh božansku suzu, sav život u njoj, poništena…

Ta tvoj rođendan

Nek ti proljeće puhne miris cvjetni, nek put kojim hodiš uvijek bude laticama nježnim ruža prostrt, kraljice poezije Alba Istrijanko… Ti sjajiš kristalima sjajnim, poezija tvoja mom uhu ugodna, stvorena u bisernoj školjci od sedefa, nek vječno svijetli svijećom neugaslom, nek duša tvoja pjesme tka još mnogo, mnogo godina svih tvojih… ROĐENDANA

BALERINA KAKO JE VIDIM DOK RIŠEM

Tišina je bila jedini odušak njenoj duši uzdrhtalo tijelo otkrilo je njenu krhkost, njenu nagost, i ranjivost vitkog tijela, dok se spremala na svoj prvi baletni nastup u dvorani prepunoj ljubitelja baleta. Spremna da iziđe iz sjene baršunastog zastora, ovlaš dodirnu posebno uređenu punđicu u kojoj je iskrila kruna ukrašena bijelim biserima, osjetila je duboku zahvalnost svom vrhunskom frizeru dok je nježno ispravila nabor na lepršavoj haljini. Znala je da je kazalište jedna velika iluzija, treba se u najljepšem izdanju gledateljima prikazati, ljepotom, šminkom, gracioznom kretnjom, tu kazališnu iluziju koja…

Čežnja za tobom

Još me prati sjena tame, još u meni čežnja tinja, nepovratnih sanjarenja mojih, za ljepotom duše tvoje, srce izgara k’o tuga u oku galeba ranjenih krila, ja ne živim bez tvog daha, mirisa i tebe same, ostali su moji nedosanjani snovi, i sve pjesme moje, skrivene u vrtu proljetnih ruža, ostale su prazne riječi bez mirisa i boja. U mraku, lude žudnjom odbačene riječi, vezale se tananim nitima ne zaborava, tamo gdje moje oči kroz zamagljene suze vide tebe, dok ispruženih ruku, k’o rijeka, dotičem tvoje lice, ja stojim čvrsto…

ISKRENJE MORA

Gledam obalu u proljetnom jutrenju, more se ljeska na vratima sna, osjećam harmoniju prirodnog postojanja… U zjenicama moje duše izranjaju iskrice po magličastom moru, kao rijeka bez povratka, stizale su nove iskrice sve ljepše i blještavije… U zračku probuđenog sunca svitanjem jutra, svjesno osjećam, nestati će sva ta ljepota kad sunce zenitom uroni u more… Tajnovite su staze morskih iskrenja satkanih od kapljica na vrhovima vala sjajnih kristala od soli mirisnog mora… Osjećam mir, svjetlucavu beskrajnu pučinu, svu tu igru sjajnih zvjezdica na površini mora, svjetlost dotače dubinu mojih misli……

BUĐENJE NOVIH PJESAMA

I kad pomislih da sam sve riječi u pjesmama iscrpio, i da su sve teme u mojoj svijesti uproštene, inspiracije nestaje, pisanju pjesama dolazi kraj, i dok pokušavam ne misliti niti slušati govor duše, zaiskrile bezbrojne kapljice slova na papiru, misli zaplovile bespućem obojenog sjećanja… Izronile misli prosutih snova mojih snoviđenja poput morskih hridi u huku morskih vala, zovu me na sjećanje ljepote buđenja srebrnog mjeseca, i tog divnog mora u zlaćanom ruhu sunčevih zraka, mirišu oleandri, šušte iglice na grani tamarisa, ja osjećam treptaje svog srca u buđenju života……

UMORNE MI OČI ZA TOBOM

Omamljen ljepotom čulnosti Tvog lika vidjeh siluetu Tvoje duše u osmjehu želja, zaželjeh dotaknuti Tvoje misli u njoj se skriti, u nedosanjanoj iluziji skrilo se stisnuto srce… Kristalna tišina što krijes života vjetru šapuće poigrava se Tvojim likom u zrcalu sudbine, jesenska kiša romori nedosanjanom čežnjom a ja ne mogoh dotaknuti kapi Tvoje ljubavi… U bezgraničnoj želji ispisujem poeziju srca, u krošnjama starih slika zapleteni snovi dišu, u ruševinama života izranja Tvoj sudbinski lik, nosiš mi dušu na obronke orkanskih visova… Osjećam da ništa nije ljepše do osmjeha srca, duboka…

Žubori pjesmo moja

Ponekad poželim da sam olujni vjetar, da iznjedrim snagu vihora koja u meni spi, da urlikom morskog vala moja pjesma vrisne a kad se umori da u tihi san pođe. Nek veličanstveni lahor vjetra pjesmu nosi, lakoćom leptirova leta nježnim dahom dirne, kut opojnih usana najdraže moje, pa nek nitko i ne razumije pjesmu moju. Proisteklu iz krvi mog srca, stvarale se riječi iz izvora mog postojanja, to je ljubav, vladarica srca, svećenica neba koju budan sanjam u mislima spava. Svjetlo mog unutarnjeg bića tamu ruši, na valovima sreće naći…

Jesenska elegija

Kad raznježi se u tišini duša u sjećanju uvelo cvijeće zamiriše, rađa se vjetar čudnovatih misli što za otkucaje vremena ne zna. Usahla jabuka na grani jesenskoj zviždukom reskim burom šibana moli violončelo da tiho svira, gudalo u ruci neznana svirača drhti. Zadržah se u trenutku bezvremena kao kakav rastanak u prostranstvu, samo su uveli vjetrovi sjećanja dok palim luč u očima da ne lutam. Kojeg proljeća je cvala jabukova grana ukrašena ružičasto bijelim laticama, gdje se krije vrijeme snoviđenja, leta šarenih leptira i sretnih uzdaha. Jedan ples, jedan tango,…

Ako me jednom ne vidiš

Ako me jednom ne vidiš u svojim očima dok tražiš jednom davno izgubljeni pogled u noćima, ako me orkani mora odnesu na put bez povratka i bace na obalu nekog nepoznatog mora, ostat ću tamo sanjati nedosanjani san, pustiti moru da me zapljuskuje, da me vali bisernom pjenom dodiruju.   Ako mi duši tišinom vječnosti u noćima punog mjeseca donese tebe, tad nek me nose vjetrovi dolinom naših nemira, i zaiskre želje vjetrovima naše sreće, pustit ću da mi okupaš tijelo svojim mekim dodirima, i vrate sva sjećanja na predvečerja,…

JESENSKA ČAROLIJA BOJA

Stiže jesen, toplom bojom lišće kiti, ja poželjeh beskrajne milje preći, vidjeti to divno šarenilo mojih želja, osjetiti pulsiranje života u mom srcu, grliti to rumeno nebo u odsjaju mora… Po utabanim tragovima obalnog žala, ja tražim tragove ljubavi poput leptira, sreća me plavi, sunce mi dušu grije, ja sanjam snoviđenje mojih želja, i čekam novo svitanje jesenskih boja… U toplini jesenskog jutra ja poželjeh Tebe, otvorena srca, proljetnom te ružom zvati, zauvijek pamtiti taj trenutak buđenja, u dolini mojih nemira, Tebe, boginjo ljubavi, smiruješ uzbuđene valove moje žudnje… Smiraj…

NA PUČINI MORA

Tražio sam te na pučini mora prohujali noći jesenskih kiša, život je žuborio čarolijom sreće, na dlanu mi sjećanje tvojih dodira, u zagrljaju neba između sna i jave. Još čujem smijeh i pjesmu morskog vala, širile nam nosnice mirisi mora i oleandra, nježni lahor donosio šuštanje lišća, duša je disala simfoniju naših srca, beskrajno sretnih naših zagrljaja, budilo začuđenost strasti u nama. Morske su orgulje svirale sonete svih naših snova ljubavi i života, taj čudesni splet nebeske sreće, šaptala su naša uzdrhtala srca, cvijeće je mirisalo himnu ljubavnu. Tražio sam…

VOLIM POEZIJU

Volim poeziju, eseje i novele, one priče što izviru iz duše, riječi koje ritmom morskih vala skladaju srcu sanjive balade, i kad vjetar svira po strunama gitare čarobnu melodiju vječnih šansonjera … Dok mi oči plove obalama mora, misli romore pjesmu nad pjesmama, iz starih knjiga na tamjan mirišu požutjelih listova iz drevnih vremena, osluškujem riječi anđeoskog sjaja duši mojoj tajnovito znamenje… Nebo mi podarilo riječi od biserja, skladam pjesmu od ružičastih slova, razigranih slika iz moje mladosti, skriveni u srcu tajnovitih riznica, osjećam svu ljepotu ljubavne poezije, ja plovim…

ODNESI ME DO ZVIJEZDA TVOJIH

Oh´tako bih volio da me odneseš u tvoj djelić sna do zvijezda tvojih, vječnošću treperavih dodira tvojih, moje srce žudi za tvojom ljubavlju … Odnesi me u tišinu tvog smiraja kad tihana noć srebrnog mjeseca prekrije nebo plavim satenom, usreći mi dušu u proljetnoj noći… Slijedim tvoj pogled u noći zvijezda, svitanjem razabirem sve bore tvoje, postajem skitnica tvojih nemira, jedno zrnce tvoje zvijezde sjajne… Uberi ruže iz dubine moje duše, da tvoja ljubav nikad ne nestane kao što vali nestaju na žalu zaborava, ja ću zauvijek biti sedef tvojih…

PJESMA U SLICI

Zasjala iskra mog nadahnuća, zastala na obali mojih snova, dolutala do štafelaja, donoseći u krošnjama zvjezdanu prašinu koloritnih boja… Zaigrale dugine boje na vrhovima moje kičice, dotakle bijelo platno, razlile se na slici srebrnog mjeseca… Razdragao se mjesec na platnu, otresao srebrnu prašinu, posuo bezbroj srebrnih iskrica po modrom moru, na platnu moje slike… Zadrhtala moje duša, usne tiho tkaju poeziju, o slici srebrnog mjeseca, kao san, osluškujem melodiju u paperju jedinstva slike i poezije, u jedinstven krajolik svjetla, u čudesnoj kompoziciji svjetla, slike i poezije, kao panorama istkana iz…

NEDOSANJANI SNOVI

Još čeznem nedosanjanim snovima poeziju tkati, na štafelaju duginim bojama crtati proljetno mirisno cvijeće, onu ljepotu duše koju mašta stvara božanskim žarom, poeziju cvjetnu, to je oduvijek bio moj san davnih želja, što se rađala vremenom, sazrijevanjem mojih misli, i buđenjem u bljesku nemirnih snova, u kojem je satkana oda strasti cijelog mog bića, jer zavoljeh to stanje, taj san, koji je na trenutak stvaran, onakav kakav bi morao biti, u kovitlacu sveviđenja ljepote što okružuje mene i tebe voljeno moje… vodi me taj san u apsolutnu ljepotu ljubavi, na…

BURA U MOJOJ VALI

U mojoj vali fijuče bura u krošnji stabla, povija grane tamarisa, ječi tonovima nebeskih zvižduka, od urlika poludjelog vjetra… U rascjepu hridi bura jeca, žesti se na vale morske, a vali žubore, vrište i propinju se, vjetar ih goni, teku kao rijeka, i nestaju u plavičastoj maglici daleke pučine… Sunce sja jesenskim bojama, titraju zrake na morskim valovima, hladan vjetar do kosti ulazi usamljenom beskućniku na obali, k’o stablo bez krošnji stoji, pogrbljen, pokleknut će odnijet će ga bura… Oči mu plave, boje sna, orošen morem, slane kapljice na licu,…

TRAGOVI JESENI

Još tragovi jesenskog lišća na mom dlanu zrače šarenim bojama, ugnijezdilo se bezvremeno, duboko u meni, onako toplo, drhtavo i suho, osjećam da želi proljećem prolistati… Hladna je zima prekrila jesenske boje aleju kestenja u mojoj susjednoj ulici snježnim pahuljama bijelim, a ja sam crtao sliku pastelnim bojama žuto jesensko lišće sa mog dlana… Pišem vremensku poeziju jeseni tog žutog lišća nacrtane slike, u duši mi zrcali proljeće sreće, ružičasta boja plavi moje misli, srce rastače slova poezije moje… Pogledom kružim put zvjezdanog neba što gasnu pod svitanjem zore, zima…

MORE, MORE

Žubore bijeli morski vali, miluju kamene morske hridi, u srce dira, volim te more… More k’a mater u haljini modroj meku mi postelju svoju daje, uspavanku poje, ziba tijelo moje… I nek me nosi u dubine, i nek me baci u ponore, ja ne znam more ne voljeti… Kad bih mogao vratit mladost moru bi opet svu ljubav dao, nek sam star, u srcu sam mlad… Mirišem more slušam zvuke, muzika morska srcu godi, dodirujem kapljice morske soli… Čudesne snove vječnog mora ja snivam poeziju romansijera, more me nosi u…

RUŽIČASTI SNOVI

Raznježili me ružičasti snovi u jutrenju zamrznutog sunca, ove zime, dok čekam proljeće, ono vrijeme što svitanjem donosi miris plamenih šarenih boja, sjedinjenih snoviđenjem u mom oku… Duboko u mojoj nutrini postoji jedno meni drago biće, kao zvijezda sjajna, na nebu meni znana, u dubini srca mog leži, kao uspavana ljepotica snježna, na nebu blješti najsjajnijem sjajem, treperavo i sneno, budi u meni poeziju snova… Zavoljeh je jedne besane noći, na putovanju naše sudbine dok su nas tračnice razdvajale ritmičkim udaranjem jurećeg vlaka, ostalo je njeno lice urezano u dubini…

U BESANIM NOĆIMA

U besanim noćima ove hladne zime kad prostrte zrake tihe mjesečine srebrni tvoje meni drago lice ja te gledam sanjivu, u postelji toploj, i nježno milujem tvoja draga leđa, dal osluškuješ šum kucaja mog srca dok plovi stazama tvojih snova, da nađe onaj dio mene u tebi koje ti voliš u meni… Kad jutrenjem osluškujemo tišinu, ptičji cvrkuti zamiru u zraku, a ti čuješ titraje nebeske strune i misliš da si budna u snovima, znaj da to moje srce kuca k’o uzburkano more, dok plovi put sreće i osjeća tebe,…

ČAROLIJA RIJEČI

Riječi nose moć svih naših trenutaka, dodira naših usana, osmjeha ruža, snoviđenje u vihoru poezije, u oluji srca… U tajanstvenom moru ljubavi sklada se poezija od sedefastih slova u bisernoj školjci modrih dubina… Satkani od bijelih bisera i kapljica mora plove slova na pahuljama morske pjene, postaju slike i razumne riječi… Riječi k’o kaplja rose šapuće vjetru, zapletena u krošnji morskog vala žubori pjesmu vjetrom maestrala… Osjetih riječi kao glazbu u grudima, galebovi utihnuli, ne žubore morski vali, utihnula zvona sa kamenih zvonika… Čaroliju riječi iznjedrih iz mog srca, među…

MORE MOJE, MORE

Sva snaga orkanskih bura ne rastače poeziju moju što je snagom srca pišem za moje more, o moru… Na obroncima moje duše riječi su zrcalile prve stihove iznjedrene čežnjom srca o moru, dragom moru… Osjećam snagu piščeva izričaja u svakom djeliću mog uma otkucava nokturno trenutka pjesme o ljepoti mora… Crpim kapljice moje nutrine slikam kičicom more, oh ljepote, unutarnje nebo moje duše šapuće čežnju za morem… Stani buro, ne huči orkansko jugo ne dižite vale do nebeskih visina tiha bonaca mojoj duši godi ja čuvam more od vaših nemira…

SNOVI MOJE MLADOSTI

Čudnovate su niti sudbine koje se me nosile po obroncima života, tamo sam tražio tebe, u skrovitim krošnjama sna, ulazio u svijet beskraja snovitih pejzaža, da tebe nađem jedina moja… I kad sam na obali mora gledao plavetnilo neba, a galeb kružio začarani krug, tad se u meni stvarao tvoj lik… Zalepršala tvoja bijela haljina, raširila si krila, i poletjela put dalekih zvijezda, kao jeka stizala je melodija tvojih tragova… Tih davnih sanja moje mladosti, u meni se otvarala nova bezvremenska prostranstva, u traganju srodne duše… I sad u starosti,…