Ne volim, baš ne volim

Ne volim jutarnja buđenja, Kada shvatim da pored mene Leži grozna prijateljica tišina I odzvanjaju suze što bezobrazno teku. Ne volim večernje šetnje, Kada gledam kako pored mene Samo prazna lica prolaze, A na njima samo one iste oči vidim. Ne volim stihove pisati, Kada čujem da pored mene Gorka sjećanja pjevaju pjesmu. Staru pjesmu davno pjevanu, a zagubljenu. Ne volim klupe stare, Kada tamo pored mene Sjedi samo hladna samoća Trgajući s mene zadnje niti radosti. Ne volim bajke prekrasne, Kada me podsjete, uz sjetu, Kako naša ljubav nesuđena…