Smiraj
U maglama jesenjim snivaju polja, smiraj se spušta po rasutoj zemlji u brazdi. Muk uranja u tamu popodnevnu... kao ti u moje tijelo...
U maglama jesenjim snivaju polja, smiraj se spušta po rasutoj zemlji u brazdi. Muk uranja u tamu popodnevnu... kao ti u moje tijelo...
Pod raširenim pogledom mjesečine... riječima nerečenim izrekosmo žudnju, svu dragost uzdahom, ugušismo strast dodirom, utažismo glad i žeđ i ta dva gola tijela spojismo u jedno. I ova naša dva životna puta dokotrljasmo u pukotinu ....