Sivilo – državi umjesto ljubavi

Sivi snijeg prekriva sive površine Sivoga grada dok se siva magla zavlačili u sivilo srca pojedinaca dajući im posebni sivkasti sjaj Siva je dominatna boja, osorna i rasistička, Malo komunistička,no više antinacional-socijalistička Nosi masku demokracije, a osmjeh ateizacije Emanencija siva drži sivu ekonomiju, Čak i sivi slonovi i bikovi sivonje mogu razaznati nijasne sive U ovoj sivoj državi nesvakidašnjeg spektra boja Čudni su ti sivi ljudi, sa svojim sivim strankama tvrde da su u raznim šarenim bojama, No kada su ti krajne bijelosiva i crnosiva kada se okreneš na jednu ili…

Samom sebi

Drznuh se napisati pjesmu. Umjesto nje napisah nešto, što tek kroz prste nalikuje na poeziju, Tragah za  mislima i dubokim riječima, pokušah iskonski smisao utkati u kitice, a uspjelo mi je samo da uprljam papir; da nasumičnim i stihovima bez rime, opišem još jedan pokušaj nijemog pjesnika 5.1.2011. Tomislavgrad

U plavetnoj noći

Mariji Gašpar Bacih drski pogled k Nebu u plavetnoj noći, ne sluteći Lice skriveno među zvijezdama, što trepere kao jesenje zlatno lišće na Suncu; ovdje je više i od vjetra i od SuncaLice oca skrivenog iza svjetlosti razlivene po Nebeskom plaštu očima mjesečine prati me neprimjetno dok u mojoj glavi pitanja zuje kao roj pčela što se s berbe vraćaju; očima slađim od meda Mjesec mi nježno uputi naklon, a Venera zatrperi snažno, ubode mi oči i vidjeh; tiho poteknu suza i zasja u ovoj plavetnoj noći 29.7.2010. Tomislavgrad,

Smrt na dopustu

Smrt šušti kao trava na savanskom vjetru, Bezobrazno lišće na mjesečini, Pod oblacima umiru sjene, bježe hijene, skrivaju se pred licem Nepoznatog Smrt je samo oruđe Smrt se šulja nesmotreno kroz polja ljudi, I oni šušte kao trava, suhi, mrtvi izgorjeli, na mjesečini; tužno je oruđe, smrt, kupi hodajuće leševe… 7.11.2010. Split

Djevojka u džepu

Posebnoj djevojci Neki bi rekli da je ona čudna djevojka – Većina bi rekla. No iza tri armiranobetonska zida, jedne šume, rijeke i jednog Kraljevska, u jednom dvorcu divovskog Čovjeka na Istočnom Nebu prebiva njeno srce: nije usamljeno, ne, ne Kao Adam Evu, ja je spoznah Nije mi dugo trebalo, odlučih joj praviti društvo, kao da se društvo može napraviti Ali ipak sam tu pred ulazom u njene svjetove, čekam i čekam i čekam I vidjeh gdje stanuje: u gornjem lijevom džepu košulje Čovjeka zvanog Bog koji spašava 11.8.2010. Tomislavgrad

Balončić od sapuna u svemiru

Poput balončića od sapuna ovija me tvoja ljubav Sneno plovim u svjetlu zvijezda svemira, do svoga odredišta, polazišta, tvog krila,odakle i dođoh, među svoje, tvoje, naše I moram oprezan biti, svaki krivi pokret je krivi, pad u rupu bezdana bez dna. No, tvoja probodena ruka me uvijek hvata, milostivi Bože. 13.11.2010., Split

Grijeh iz prošlosti

U bezazlenoj priči o moljcima što se uzdržavaju madracima, prepoznao sam zaboravljenog sebe, vidio sam svoj grijeh: krađa, laž, strast, požuda u nedozvoljenim mračnim sobama kraljevskih kreveta, laž, laž, laž na tren pretvorih se u duha, prašinu i s tihim propuhom uzmaknuh s vidika pripovijedalaca, ljuti stid, zajedljivi sram stjerali me u kutak mojih odaja, i odupirah se davnim i tamnim mislima, hitro grabeći milost s Nebesa ne bi li ljaga s mene što prije spala Bijedna li mene 30.7.2010. Tomislavgrad

Pucketanje prstiju

Dani se gube u Sunčevim zalascima, i ponove se nalaze u njegovim izlascima, vrijeme poput potoka prolazi i gubi se u daljini, tmurni oblaci prikrivaju sjećanja utisnuta u prostor Negdje u krošnjama svemira čuje se šum prošlosti, nejasni zvuci o počecima Početka, poput nekog praska, pucketanja prstiju Nekoga domišljatoga, tajanstvenoga skrivenoga iza zastora zvijezda, svjetla i tame I sve titra, titra… 18.8.2010. Tomislavgrad, Te akademske godine imao sam kolegij kvantnu fiziku i duboko iskustvo katoličke vjere….