nasmij se sa mnom

osmjeh kada pokuca i sreća se nasmije zaraza žrtvu pogleda pa joj misli opsjedne sitničavost izblijedi rutina posustane nasjedneš na igru i nasmiješiš se počnu igrati domišljato udare a ti se i ne okreneš pokušaju ponovno cjenkaju bolom na ponos zalupe kao na šalu se osmjehneš otvore priručnik svrha udarca: neznatna otpornost na udarac: apsolutna lijek protiv udarca: osmijeh

država

Istrošen formular Ostavljen na novom stolu Već izrečen govor S novim asocijacijama Savršeno odjelo Za novu ulogu Novi film S poznatim akterima Utjecaj višega Za odluku nižega Predstava gledateljima Za podršku glumcima Nespretan redatelj Ispravlja pogreške Uz opomene scenarista I on dolazi odgledati film Uz zanimljivo društvo Pažnju mu je lako skrenuti Ali na kraju zna svoju zadaću: Pohvaliti fim tako da svi čuju Uz izjave glumaca Ostale su nepotrebne Jer iovako gledatelji Imaju materijala za komičarski nastup No scenarist mora još pokoju Pametnu nam podvaliti Samouvjereni Okreću se i…

nebeski amater

anđeo dok spava, vrag mu se prikrade… vrata otvori, pa ko po nalogu uvijek meni pokuca… a ja, naivna vrata otvorena ostavljam… oko mene počne vrckati pa mi misli čitati… promijenio bi mnogo toga, al zadatak mu nedohvatljiv… tek je majci od krila se odviknuo… zaigrao bi, neznajući kako… prečesto me nasmije, da mi glas ukrade… shvati da majci kasni pa nespretno potrči… kraj anđela pokuša da se ušulja… iskusni anđeo sve je isplanirao… malom vražićku krila je stavio, pa ga ljepšim igrama naučio…

na pogreškama učim

tiha kao najtiša tišina sama kao najveća pustinja povrijeđena kao tama pred svitanje ni pokušaj glasa ni pokušaj utjehe samo ruka na ramenu i tvoje otresito „zbogom“ ostavljena kao leptir u vodi izvrjeđana kao prosjak na ulici uvrijeđena kao bol na samrti nadolazeći jecaj ni pogled ne dodiruje smrvljeni osmjeh samo sjena smiruje zaboravljene sate godine će vratiti a bolne tišine vrijeme će sakriti.. nebo zemlju neće dotaknuti crno u bijelo neće se stopiti ali ime tvoje podsmjeh će izazvati zbog tvojeg zadnjeg „zbogom“ srce će te goniti moja sreća…

tko?tata?

Nisam ostavljena jer vraćaš se. Nisam sama jer imam te. Život pružiš pa mu dah oduzmeš. U srcu mjesto zauzmeš pa mu leđa okreneš. Nisam sretna jer osmjeh ne poznaješ. Nisam iskrena jer usamljenom činiš me. Približiti se pokušavaš, ali srce tamu sluti. Zadnji izdisaj poželim a vjetrom i to odneseš. Nisam leđa okrenula, krv mi je u žilama. Nisam pogled spustila, jer suzu sam ti vidjela. Drhtala sam kao prut, ali odgovore nisi davao. Emocijama pokušala sam, ali priče si se držao. Nisam te u blizini željela, ali sam…

shvatit će vrijeme

Samo još jedna suza, koja rijeku čini, ništa ovom svijetu neće da znači. Samo još jedna ptica, slomljenih krila, tihi cvrkut beznačajnih nota. Samo još jedna stepenica, na kuli do neba, mali problem koji ni imena nema. Skrivene boli, neželjena saznanja, i na kraju ostaju samo besmislena kajanja.

vrijeme

sjećaš li se našeg prvog pogleda… priznaj da već tada si znao… da prepoznao si sudbinu… ljubavi u lice pogledao… sjećaš li se prvog dodira… priznaj da neprimjetan je bio… da već tada puno je značio… trnce probudio… sjećaš li se prvog poljupca… priznaj da kao dječji nevin je bio… da nas je samima na svijetu učinio… drugim poljupcima vodio… sjećaš li se prvog zagrljaja… priznaj da već tada si me voljeo… da si mi srce prisvojio… u sudbinsku knjigu pečat stavio… sjećaš li se zadnjeg pogleda… priznaj da te…

božićna noć

Zažmiri… Napusti sve što tereti misli… Prepusti se… Zanos melodija novu pjesmu piše… Očekuj neviđene boje i Pronevjeru preosjetljivih zvukova… A sada zamisli… Pahulju što u dlanu ti pleše… Čuješ li smijeh iznad sebe? Igru nadolazećih kapljica omotanih blagošću… Osjetiš li kako ruža doček priređuje? Širi latice i boje im lašti… Pogledaj kako trn uvlači… Vidiš li u krošnjama skrivenu lastavicu? Znaš li da ne žali što je od puta odustala? Sada otvori oči… I ne otkrivaj nikome da si upoznao Čaroliju božićne noći…