oproštaj

ni najljepši zalazak sunca mjeriti se ne može sa osmijehom tvojim kad mi je bilo najteže bila si uz mene kad ti je bilo najteže bio sam uz tebe a gdje smo sad moja mala princezo? gdje je nestala ona beskrajna ljubav naša koju sam imao kao zadnju trunku spasa što god da se dogodi u vremenu što je ispred nas gdje god da puti nas odnesu uvijek ću pamtiti tvoga srca adresu jer ti ćeš živjeti bez mene i nastaviti dalje a ja ću zauvijek ostati u onom snu…

princeza

sa suzom u oku i trnom u srcu krenuo sam da ti napišem za neke samo tek još jednu u nizu ali za mene najvažniju od svih želim ti bar još jednom reći da te volim više od nesretnika tih zbog kojih nikad mira nemamo zbog kojih duše nam umiru osjećam da polako gubim te u noći nestaješ u dalekoj zabludi a ja kao i prvog dana želim za tobom poći i sto vjekova da prođe ljeta i zime u bezdan da odu i tad ću čekati tvoje srce da…

princeza I

toliko tužnih pjesama mnoštvo stihova bez nade nigdje sreće na vidiku… svatko sanja o ljubavi koja mu je suđena svatko želi imati nekog tko ga voli svatko vjeruje iako nekad smisla više nema i kad već na izmaku snaga,bez trunke sreće pomisliš da te nitko ljubiti neće pokušaj još jednom pruži svoje ruke u bezdan i zavapi „gdje se skrivaš moja princezo“ tad će na nebu zasjati zvijezda sa tvojim imenom u sebi i poslati ti anđela koji je oduvijek gledao sa neba i čekao dan kad ćeš ga pozvati…

kraj

u trenutku kad sam izgubio sve o čemu sam sanjao i ostao sam bez tebe i bez srca svog preostaje mi samo da se oprostim od svijeta tog svijeta koji me bez imalo žaljenja bacio na koljena i osudio na tugu volio sam te i voljet ću te uvijek a ti nađi sreću s nekim drugim koji će biti bliže srcu tvom kao sada ja zapisanom putu svom ne preostaje mi ništa drugo nego zakoračiti i krenuti putem koji je određen za ovu nesretnu dušu putem kojim su mnogi već…

Samo još jedna tužna priča…

sve oko mene obavijeno tugom borim se da preživim još jedan novi dan sa spoznajom da ću zauvijek ostati sam srce koje je nekoć kucalo za nju i vjerovalo da ga nikad raniti neće netko tko ga je volio bez imalo prkosa i inata osjećam se kao da si me izdala i bacila vukovima bez imalo žaljenja za onim što smo nekad zajedno sanjali da se borim sa raljama besmislenoga svijeta toga? zašto? sada kad sam shvatio kako je u mom životu sve bilo samo farsa i tužna bajka da…

Sudbina

netko je jednom rekao čuda se događaju ako vjeruješ u njih… ali kako vjerovati kad ti svaku i najmanju nadu svaki put ljubomorni lopovi ukradu kako pobjeći od beskrajne tuge koja kao magla siva oko moga srca biva gdje da se sklonim i sakrijem od pogleda tih zbog kojih sam i počeo da ti posvećujem stih kad sam već izgubio i zadnju misao o sretnoj ljubavi tad se ti kao najljepši anđeo sa neba pojaviš u mom snu osmijehom bi rastopila i najledeniju dušu a kako nećeš onda ovu nesretnu…

Oproštaj

gdje su nestale iskrene ljubavi gdje su nestali dani ti kad su zaljubljeni mogli voljeti zar uopće još postoji ono što se nekad zvalo ljubav ima li negdje anđeo koji vjeruje da bi čak i ja mogao jednom biti njen da imam razloga za sreću i da se i dalje mogu naivno nadati kako ću osvojiti srce one koju sam volio, koju sam poštivao kao kraljicu života mog već su i stihovi iščeznuli iz ove samrtne duše nema više ničeg što bih ti rekao nema više razloga da se trudim…

Anđeo

sanjao sam da me zoveš,da mi kažeš riječi dvje’ sanjao sam da me ljubiš i kažeš volim te u čudu te promatrao bez ijedne izrečene riječi tvoja me prisutnost dovela na prag sreći i svake noći iznova dolaziš u san govoriš mi te iste riječi i poljubac daš ali kad se probudim i shvatim da već su godine prošle otkad te nema otkad si napustila ovaj svijet i nestala tiho poput jutarnje rose najradije bih otišao tvojim putem jednom ćemo se opet sresti na dalekim poljima gdje snovi postaju java…

Ana

samo reci da ćeš uvijek biti kraj mene evo nudim ti i srce na dlanu moja ljubavi nesuđena postojim samo kako bih tebe ljubio evo nudim i dušu ako vrijedi ti išta reci te riječi za koje živim da ih čujem fotografiju mi barem pokloni iako u mislima je duboko urezan tvoj lik daj mi neki razlog da bar na tren vjerujem u nas evo dajem ti sve što imam za kap lijeka što se zove ljubav i života bih se odrekao samo kad bih znao da ćeš u raju…

Nada

nova ljubav izgubljena u noćima što su između nas nova tama obavijena oko ranjene ove duše koja polako gubi volju za životom kako naći smisao u bespućima tuge što su pokraj mene što da radim kad svaka koju volim ne osjeća ono što i ja pa gdje se sakrila moja srodna duša kad nikako ne mogu do nje dal i ona čeka nekog tko će biti taj koji će je stazom ljubavi odvesti u raj…

Prva ljubav

prva ljubav ne zaboravlja se lako iako su prošle već godine dvije u mojim mislima si još uvijek tu kao da se ništa promijenilo nije ona se još ponekad meni nasmije sve ovo vrijeme volio sam te kao i prvog trenutka kad sam te ugledao kako zaboravit taj blistavi osmijeh te biserne plave oči život bez tebe je kao slomljena čaša borim se sa tugom, nema mi spasa bezglavo lutam prostranstvima dalekim i sanjam o izgubljenoj ženi toj koju sam volio i više nego život svoj…

Marijeta

tko ti podari tu nebesku ljepotu kad me od prvog susreta držiš na životu svake noći mi dolaziš u san pogledaš me očima plavim i pitaš kako sam a ja bi ti rekao sve što mi je na duši i što me uvijek iznova rastuži ali kako biti tužan kad čuješ prekrasno ime to poput nekog proljetnog cvijeta pa ona je anđeo zvan Marijeta u najcrnjoj noći ti obasjavaš mi pute i kad mi je teško obavijaš u svoje skute za tebe bih dao sa ovog svijeta sve samo da…