Volim te (odlomak iz knjige)

Milioniti put, ah, pokušavao sam ljubav izjaviti joj, ali muškost onda kada treba izdade me ko neprijatelj a očima krvav nek se zemlja trese nek iz vedrog neba munja sevne, nek se natopi zemlja krvi smakom svijeta ispraćena ova potreba kad ljubav ću joj kazat za ovaj put prvi to rješenje pandorine kutije neka sada svjetlost sunca vidi nek se zemlja smrvi teško je breme što po duši mojoj pada najveća ljubav pa svemirskih razmjera ali nikad nije izjavljena jer da nastrada mogla bi, al sad dušom mojom je vjera…

Kad ne bude mene

pitas se odkud ja u zivotu tvome mislis da pjesme pisat nisam imao kome? nismo se ja i ti slucajno sreli jer bozja ruka svima sudbinu dijeli ali razloga ima u tome svemu mi se dvoje naljutit ne mozemo njemu on za sve ima bozanstveni sluh od tad nam postade iskonski duh ti si tu da me potsjetis cesto da sve moje misli budu na mjesto da djavolju ruku sa mene sklonis da od svega toga mene zaklonis a ja sam poslat zadatkom posebnim mozda ne sa alatom potrebnim poslat…

Korak

i kad te nema ti si kraj mene ti to najbolje radis samo ti znas kako da do mene svratis a onda pocne ludorija o tebi krenu sva razmisljanja moja nekad pomislim sta bi svijet bez tebe povezem te sa stvarima sitnim ali u ovom trenutku vrlo bitnim lishce shushti, a na svijetu nje ima trava nestaje, a sta radi Nina? u svakom dijelu naseg svijeta tvoja lijepa sushtina cveta sve je sa tvojim likom povezano a bez tebe bi sve ostalo prazno trava na kojoj nisi zavidi onoj tamo…

Susret (odlomak iz knjige)

………………. a na vrhu brježuljka kad bio sam, tada ugledah je dolje pa shvatih da to sija ljubav moja pa brijeg taj bio čak I nada svijetu iza jer prejaka je svjetlost ubija sve za sobom oslijepi ali zjene čiste moje bile za njom ta mi svjetlost prija ja ne sijam sjajem al njene bjehu iste oči lijepe pa me pogleda gdje stojim ne trepnu ni jednom zjene joj bistre dal je mašta il java ovo gdje ja stojim pa griznuh prst sred takve mi nezgode osjetih najljepšu bol od…

San

kad sve prodje i kad svi te napuste kad nebo pozove oblake crne i guste ni sunce tada do tebe stizati nece a u dusi tvojoj izblijedece proljece u cvijetu mladosti a na ovoj zemlji onda kada te izda prijatelj posljednji kad od tebe odu one vesele ptice okruzena samo ljudima iz porodice kad ni travi tvoj korak ne bude mio tiho vazduh tvoje sobe te napustio tvoja dusa samo tuzni jecaj progovara zbog usamljenosti i bolnih prevara plac na tvom licu bude pojava cesta kad tuga daviti tvoje srce…