Četkice za zube

  Dvije četkice za zube U kupatilu na polici uvjek ćube Ogledaju se u ogledalo U plastičnoj  čaši Dok traju dani naši A kad jednom odeš I svoju četkicu odneseš Ostat će samo moja četkica Sama kao istina Čekat će neku drugu četkicu za zube Da pred ogledalom cijeli dan ćube A ako ne nađem nikog i dočekan starost sam Onda će imati moje umjetne zube Pa nek pred ogledalom zajedno ćube

Vražja si

Vražja si Sva si vražja I slobodna kao skitnica Jedna ti je bijela a druga na šare čarapica Piješ pivu iz flaše i bacaš poglede ko’ pokajnik očenaše U tebi leži mali demon Cijelu te škalja Može ga istjerati samo vatrena baklja

Ona je sama

Ona je sama I priča sama sa sobom Kad je bila mlađa bila je sama Jer je bila prištava A i kad je našla nekog kom ne smetaju njeni prištići Pitala se što će reći tata i mama I opet osta sama Najgore su joj zime Tad pada u depru Ne pomaže joj ni savjet psihića Da se posveti nekom sportu Sjedi preko puta mene u vlaku Slučajno je srela frendicu iz osnovne Pa grabljaju po sjećanju Ta druga opet ima bolest svaku Ni ne sjeća se koje su je…

Kaljacica blues

Od nekih novaca sto si na sezoni zaradila, prve si si kaljacice kupila, bas onakve kakve dame nose sto si ih na netu gledala.Kad si se u nase malo selo u njima vratila i prvu listopadsku kisu gazila, selske bake su ti kazale da sezona kolinja jos nije pocela. A ti si sorom ko’ po modnoj pisti gazila, lokve na ispucaloj stazi ko’ i moje snove razbijala i vec tad si bila moja kaljacica blues, kaljacica blues. Cuvaju svoje tople ruke cuvaj svoj guz, nek te niko ne dira i…

Slavonka

 Ona je najtoplija zena svih krajeva.        Grijat ce te kao pec na drva, baturke il’ piljevinu.                                                        Topit ces se kao cvarak u kipucoj kotlusi u sred dvorista okicenim prvim snjegom i lolama na “kuvanoj rakiji”.                       Iscjedit ce te njena ljubav i postat ces krhak, hrskav.. pucat ces lakse i…

kavane(svaka greška je namjerna)

Kavane Kavane Eh što volim kavane Nije da u njima lječim srcu rane Prije,kradem Bogu dane Sjedim sa tim silnim ljudima A opet sam Mjenjo bi je za svaki kutak,hotel, kuću ,stan Oprosti mi majko,oprosti mi oče,brate,ženo Zame vás je strah Bez vas mogu,al bez nje Kaki dan..ma ni dah I kad jednom odem Kad ode prahu prah Šta bi dao da me sarane u njene zidine Da me upode u njene podove Pa da kazu: Ovdje leži jedan,koji je živio za kavanu Ko ptica za nebeske svodove

kad u ono studeno jutro

Kad u ono studeno jutro Tvoje usne rekoše da odlaze i da odavno nemamo smisla Iako pijanica i lutalica usne mi zadrhtaše na zimskom povjetarcu, a suza ledom uokviri oko Htjedoh trepnuti al’ ne uspjeh Tek sljedeća suza okvir slomi A prokleta šestica mi odnese sve Nikad nikome nije toliko odnijela kao meni tad… Tebe u topli obiteljski dom a ja korakom u podstanarski hladni stan Koji ni zbog tebe nisam grijao,a sad i da ga grijem svim bagremima mog rodnog kraja Bila bi mi ovo najhladnija zima

još jednu noć

još jednu noć ostat ću s tobom a trebo bi poć služit u veliki grad njemu i njegovim sinovima se odužit što mi dadoše nadnicu nade i pomanji stan ma otiću sutra, prvim jutarnjim vlakom što para ravnice naših polja častiti nosnice rosnim zrakom letit na vlak ko da me volja al noćas ću ipak ostati tu vrištat ću od ljepote u tvome naručju gušit ćeš me svojim nebom,livadama i poljima starim kućarima što rosa obliva jabukama što dočekaše jesen na travi jer komše Mire više nema svjetlima što tinjaju…

jedna sa šanka

Bio jedan čovijek koji je ponedijeljkom pio Sistemu prkosio Teško zaradjen novac trošio Utorkom se jedva budio,ponedijeljak kudio Onda se zaljubio,od alkohola otrijeznio,a ljubavi napio Svoje mjesto za šankom prazno ostavio Kao onda kad ponedijeljkom nije pio.. I druga koji je nastavio

manje radi majko

manje radi majko pusti da bar bašća zaraste nek je trava pojede,nek se gredice izgube a ti stoj do kuhinjskog prozora da vidiš  kako će biti kad te nebude manje radi majko nek žuljevi s tvojih dobrih ruku nestanu što ih čine rad i znoj kad te vidim,da me manje boli pozdrav i dodir tvoj  

prolazna

Želiš li malo nemira u životu Želiš li se predati beznađu,jer to je istina Želiš li besane noći i opijanja bez kraja Kao pčele šupljih tobolaca zujat ćemo šumom što se grad zove Prihvatiti da smo nitko i ništa Slobodniji od onih koji misle da to nisu Želiš li se nasmijati životu Pogledaj me i ne okreći glavu Vidim da slutiš,možda i znaš Plakat ćemo od sreće,smijati se tugi Bit će to najistinskije iskustvo u ovim krivo tumačenim krajevima  

mati

Ona navečer sklapa umorne ruke I na molitvi za svoju djecu uplovi u san Ranom zorom ona se budi S mislima na nas započinje dan Kod svakog obroka nada se da je bogat i naš stol Pri pomisli da nas zadesi nevolja neka nju prožima bol Svaki naš uspjeh za nju je još veći Svaka naša suza i nju će peći I u mrtvom oku jedna će joj iskra sjati To je ljubav koju ima samo mati

samo noćni ostadoše

Još se toliko lijepih stvari dešava od kad te nema.. U,na prvu,zadimljenim birtijama,psi najčešće mješanci mi prilaze Gledaju me uplašenim očima,kao da me pitaju kud ovaj svjet ide.. Ti bi za svakog rekla da takvo stvorenje nikome nebi naudilo Na injem okovanim prozorima moje Radićeve ulice stražare mačke i pilje u neke točke Ti bi za svaku pokušala odgonetnuti dali je živa il’ igračka tek..a ja bih te gledao,onako iz profila.. Iz zamagljene Ilice nailazi tramvaj,ti bi se nadala da je šestica il trinajstica,da te odbace do glavnog.. Al’ u…

ovaj čoek roker bio

Kuda ovaj čovjek ide Oči starog druga vide Kuda ova duša luta Skenila je skroz sa puta Kuda ove noge hode U krivom ga smjeru vode Nekad pio rakiju Sada Jackie naručio Kosu si skratio Krivu ženu zavolio Svaki dan se sada kupa BMW-e si je kupio I obrve sada čupa Skrenio je skroz sa puta Svi da znate Ovaj čoek roker bio A sad sluša narodnjake Krivu ženu zavolio

tad smo se voljeli

tad smo se voljeli i to nam nitko ne može ukrasti ni čovjek,ni vrijeme,ni neka nova,stvarnija ljubav tvoje su oči svjetlile za mene,moje za tebe ruka ti je bila toplija od i jedne druge čak  iscjeljujuća i naša tjela su reagirala puštala su tekućine na oči,usta i ono sramotno kažem ti,to je bio život.. kažem svima svemu drugom smo se smijali al’ u sebi jer ništa drugo nije bilo bitno

pijanstvo

Za svaki moj poljubac Ti mi vraćaš dva Na svako pitanje Ti mi kažeš da Kao obmamljeni gledamo se mi Tako je jasno da smo zaljubljeni Ruka u ruci,usna na usni Cvjetaju poljubci našeg proljeća Kad prodje ljeto i dodje jesen Svaka će pjesma na te da me sjeća Neće bit vječno ni ovo pijanstvo Kad-tad će doć jutro i glava će da boli Al’ ne misli na to,uživaj noći Jer nikad se ne živi kao kad se voli

Kujnik podno Gaženica

Podno Gaženica mali zvonik Podno zvonika polja leže Nad poljima rđava pruga Kojom izdajice kao ja bježe A troše se motike i troše se plugovi Al’ i oštre se motike i oštre se plugovi.. Sad se plod vadi U proljeće će opet da se novo sjeme sadi Sad se sahrani neka stara snaša Par dana poslje isprati mladence cika tamburaša Ne kao nekad al’ potok do nina Marije još uvijek izvire Ovdje se rađa i umire Mjesec se srebri Pod sad već hladnim povjetarcem povija se trava Jesen se polako…

ORIOVAC

kako da ti kažem nešto o Oriovcu prijatelju a da me krivo ne shvatiš.. da ne pomisliš da u onom malom parku zlatno lišće pada da iz stare turske česme eliksir vječnog života teče da ulicama i uličicama najljepša djevojka šeće ne… tu samo moja rana mladost spava i  snjom neka nada da ću se jednom vratit bolji,mirniji i odživit život tu u duhu slavonije u mom Oriovcu

slavonski sokol (mome djedu)

Raširio slavonski sokol krila Uzmiče dušmaninu Njegov mu rod i sloboda nije mila Diže se sve više u visine Da ne čuje matere plač i molitvu Vrati se sine U vihoru rata Spaljeno mu sirotinjsko gnjezdo Osta bez oca i brata Sa suzom u oku,ode sve dalje i dalje Na usnama vapaj Oprosti mi rode,nema za mene ovdje slobode Otiću u tudjinu Negdje daleko gnjezdo ću savit Al’ neću zaboravit domovinu Neću zaboravit domovinu Jednom ću se vratit,slobodnim nebom ću poletit I svako će zborit,da ovom sokolu Nitko nije mogao…

ljudi sa sjevera

ljudi sa sjevera se raduju jer zima nije ljuta kao inace ne grize im nosnice i misli ne tjera na suicid rjeke nisu mlade u ledu vec se boraju,pucaju snjeg je u ovo doba vec trebao biti do vrata..smak svjeta kazu mnogi istina,nabace osmjeh nakon sto to kazu mora da im je pun kurac ovog svjeta… indijanci tumaraju pijani ulicama izgubljeni u svjetu bjelog covjeka punom nepotrrebnih stvari,pravila i zakona koje prije nisu imali al ih nisu ni krsili.. nema vise lova na bizone il sta ste vec jeli cuclaj…

gutaj suze

toj maloj oprostit cu sve sto me izda i dovede do robije drugom ruku da zadnji put me pogleda kao hladno a vidjeh joj tugu u ocima.. gutj suze sreco u kutu svoje sobe kad taj neki na put ode imat ces djerdane u zivotu mirno more al nikad vise poljubce od kojih usne gore zbog kojih se ratovi mire za njih se zivi i umire

Mihaela,vidio sam te u prolazu

  vidio sam te u prolazu kako ljudima zaustavljas dah sve oko tebe je nebitno pretvara se u prah od cimeta i ruzinih latica rasuo bi ti sagove dodirom i mirisom pratio tvoje tragove zelio da na tom suncu budem kap znoja koja ti klizi niz vrat.. preko tvojih oblina suzenja i sirina sa te zasvrbim,da se poceses da me utrljas u sebe da postanem i ostanem dio tebe..

tvoje pismo

kad sam letio,letio sam kao ptica kad sam tonuo,tonuo sam kao brod kad sam ljubio,ljubio sam kao mutav nekad kralj a nekad rob na kraju tvog oprostajnog pisma zelis mir mojoj dusi od te zelje ljepse nema al’ nema mira dusi ovoj dok tjelo pod zemljom ne zadrjema

kad nema rakije

ja i whiskey sami za stolom pijem ga cistog mjesam ga samo s bolom bol je u njedrima,u dusi tamo gdje se mjesa dim cigarete kad se pusi kad covjek samog sebe namjerno gusi.. jer djele nas velike daljine visoke gore i morske dubine al’ nas veze bol sto rusi sve pred sobom iako si daleko;kad zatvorim oci kao da sam s tobom i u mislima me grije tvojih ociju sjaj moja je tuga svakim danom veca i jaca znaj