Lažna glasnica

Tvoja pojava je kao neželjeno kopile. Izrodile su ju samoća i mašta. To čedo satkano u samotnim noćima. Uz vino u čaši. I stihove čileanskog genija. Dok je svirala prigušena muzika. Negdje oko pola četiri u noći. Prizvala te je samoća.Sazdala te je mašta. Vještim tkanjem obmane zapostavljenoga srca. Kada si se pojavila zavarao sam se da sam te prepoznao. Dopustivši si da zaboravim da sve što noć oblikuje uz promile i sentimentalne balade nije od opipljive tvari. I mada zna biti čarobno poput zimske pahulje koja se rasprši pri…

Tjeskoba

Pljusak na pohabanom kaputu. Cipele tijesne i mokre u blatu. Samotna noć u tuđinskom gradu. Nostalgična muzika na kratkom valu. Postaja sto jedan zarez pet.   Valovi kiše zapljuskuju okna. Oblaci maskom prekrili mjesec. Tjeskoba u očaj tjera mi dušu. Kava bi topla sad dobro došla. Samo da imam novčić za nju.   Noći su sretne već odavno rijetke. Drage i srodne odnijele rijeke. Vrtložne sudbine životne neke. Sad tugom i mrakom stalno mi prijete. A ni tebe po zlu sad nema tu.    

PJEGAVA

kao što astronom je brojao zvijezde tako i ja s nosa pjegice sam njene ima ih točno devedesetiosam i svaku bih mogao posebno prepoznat   kažu da je svaka pahuljica snijega različita da ista nije ni jedna tako i njene pjegice na nosu svaka ima različitost svoju   ali zato svaka misao je ista što mi srce ludo o njoj sad promišlja ona je moj pun ćup sa zlatom zbog nje ne moram tragati za blagom   ljubio sam njene pjegice te male jedne noći a zvijezde su sjale kao da…

Noćas sam ugasio mjesec

Noćas sam zbog tebe ugasio mjesec To žutilo gore sa nebeskog svoda Svud po mliječnoj stazi sam ga tjero Sa ludom mišlju da bit ćeš moja To sam učinio a ti nećeš ni znati NASA će to već znati zataškati Reći će da je pomrčina bila Valjda im ne treba još budala poput Trumpa i Kima Još im samo fali ludi romantik Da ljubavnim ludilom uokolo svijet plaši  

Isti kao i prvoga dana

U jedinstvu trajanja Protkani nitima sklada Srca utamničenih Jedno drugom odana straža Umiveni nepomućenom bistrinom U savezu vječnom Krug za krugom Prsten bez kraja Sve nam je znano I sve nam je tajna Prožeti čuvstvima Prosvjećeni spoznajama Ništa ne umanjuje Ono od prvoga dana    

SLAVONKA

Tamo gdje prestaju planine sa kojih odjekuje sevdah i gdje se skriva iščezlo more. Čuvaš li možda još koji osmijeh? Čisto ako se vratim,ako svratim prije nego nas stignu bore i sijede Možda,tko zna uz zvuke pjesme dok u avliji bereš  jesenje cvijeće jedna misao vješto ti krene: Eh,da se može vratit vrijeme.

Manifest za dječake

Napiši barem jednu ljubavnu pjesmu. Reci djevojci iz susjedstva kako je lijepa. Svijet gledaj sa očima čarobne mašte. Vjeruj u bajke vile i Djeda Mraza. Gazi po lokvama dok cipele ne skvasiš. Kada zima dođe valjaj se po snijegu. Razgovaraj sa slučajnim prolaznikom. Na kolodvoru poljubi neznanku. Ukradi cvijet iz parka ili bašte. Nauči nikada ne prestati sanjati. Ignoriraj pitanje:Kada ćeš da odrasteš?  

Na satu povijesti

Feničani opet grade Sidona i Tira lađe. U Memfisu nasred Nila cvate opet trgovina. Odisej se poći sprema Itaka je njemu tijesna. Kalipso ga vjerno čeka. Gdje je dosad?Već je bijesna. Aleksandar u pohode pokrenuo trupe nove. Hanibalova Kartaga ide opet preko Alpa. Bartolomeo i Da Gama plove k novim obalama. Sva u zlatu Kleopatra udaje se još je mlada. Od osnutka Rimskog Carstva nebi od nje ljepša mlada.

noć u kolovozu

Tvoje se haljina nestašno migoljila pod mojim prstima. Tvoj pogled je vrludao: -Da nas ne zateknu.- More kao da se približilo. Vidjelo je ono mnogo toga. I ne znam da li nas skriva ili nas špijunira. Voajer stari!

neka zapažanja i dvojbe

ljudi u žutim odjelima peru ulice što znači da je pola tri u noći i da je stiglo proljeće jer zimi to ne čine čudno ali još nisam primjetio behar obješen o krošnje i žene još nisu počele kuhati čajeve od zove a djevojke ne pokazuju jedrost noseći minice u šetnje neznam možda je samo čistoća promjenila svoje radne navike ili su globalne promjene klime napokon stigle i do nas  

TAKO MI FALIŠ

kako je beskrajna tvoja odsutnost kako je velika praznina sobe sada kad nema osmjeha tvoga da njime ispuniš zidove ove kako je tužna muzika u ponoć i kako taj nemir brzo dođe i u čas evo već ću da tonem da mogu nekako bar pobjeć iz kože

BOSONOGA

siđi sa trona ljupkosti haljine raspletene poput lepeze u pijesak tragove stopa utisni prije no što ih plima odnese možda ćeš time izazvati zavist pokoje sirene al bit će oku ugodno gledat kako bosonoga šećeš    

MOGU JA I TAKO

Obgrlit ću te u naletu ludila I biti klaun iz cirkuške šatre Zbog tebe ću na rukama prehodati Par milja u stilu akrobate Visit ću obješen o mjesec Truseć se spustit ga dolje Prikovati za zemlju ga probati Da pod tvoje noge bude prostrjet

tajna

zaustavljen u trenutku spoznaje njen lik odraz u ogledalu gledam ga iz sobe osnažene tamom dogorjele svijeće svjetle svojim mrakom sa crvenih krovova kiše po nadstrešnicama sljevaju se niz ovu istinu i čežnju neće mi dostajati svjetla da vidim posljednju suzu u oku njenu tišina ništavilo muka kišnica ispire muziku njen posljednji dodir briše bore sa riječi saznanja tišina tajna prepušteni pergamentu zaborava skrit ćemo riječi razlog rastajanja

eho

dozivajući te izgovaram neke riječi više opcesne nego ljubavne grad nezainteresiran u kotlini noći reda svoje ulične svetiljke nekako sjetno kao putokaz slijepom ili zabludjelom grešnom i evo još koji tren i polako će da utihne kao more u smiraj dana zimska je noć i vani je tek po netko vidim gdje-kojeg šarlatana ili zaljubljenog gdje cupka u mjestu čekajući da se na prozoru netkom ukaže svjetlo kao znak i mrzim te i volim i sav sam proturječan ne želim te i trebam zlatim te i vrijeđam a sve mi…

agonija tišine

ovaj svijet mi se i ne čini tako naporan dok mi pokazuješ svoja ogoljena bedra a čitav svemir je sažet u tvojim gaćicama danas bi mogao i umrijeti dok sam još dobre volje i dok šiparice u kratkim suknjicama stupaju u nekoj paradi tamo dolje na trgu možda je neki praznik danas i bilo bi zbilja konstruktivno 0končati s ovim svijetom u takvom danu dok zastave lepršaju a povici mase odobravaju blještavilo povorke zatvaraš prozor štiteći me od nadolazeće larme a iz radija cvili neka sentimentalna balada razotkrivaš se posve…