Stela

Čekajte, nemojte odgovarati na pitanje koja je najljepša, niste vidjeli Stelu; moju, niste je vidjeli mojim očima, mojim srcem. Ne postoji ljepša. Nemojte brzati pa reći: “ova je najbolja”. Niste upoznali Stelu; dok je sa mnom, dok me nasmijava i održava na životu. Ne postoji bolja. Ne govorite kako su sve žene iste, ako niste poznavali Stelu. Postoje sve žene na svijetu, prosječne i vrlo obične a zatim postoji ona koja nema nikakvih slabosti i koja je nad svim ljudima; Stela u mojim očima.

Jedna jedina

Šapat duboke noći, kucanje duše obasjava moje misli i osjećaje. Nitko nije odgonetnuo kako je to osjetiti svoju dušu jednu i jedinu. Vjerovatno zato jer je svaka posebna na svoj način pa ne dozvoljavaju jedna drugoj da se ponove. Osjetiš kako ti tijelom tutnja sila koja svakom živcu donese komadić sreće i nekakvog čudnovatog blagostanja. Znaš da si to ti i nitko ne može razoriti tvoj mir. Kakav ju je onda um morao stvoriti takvu…

Brate

To kako ona zanosi brate, to je čudesno. Nju jedino valjda nisam nikada gledao s požudom; a mnoge jesam. S njom samo zamišljam zagrljaj, poljubac, držanje za ruku, onako istinski, voljeno-do neba što bi se reklo. Ali nebo ima granicu, bar mislim a ovo moje čudo od osjećaja što je sazdano samo u mojoj glavi nema kraja. To ne može umrijeti, siguran sam. Ostaje plutati u vječnosti. I kako onda zaljubiti se u tijelo a ne u ovo. To nije samo ona to je svaka njena misao, svaki dio svemira…