VUK

Ja samo izgledam kao vuk. Opasan,oštrih očnjaka. Zavijam na mjesec. Koljem kad ogladnim.   U stvari sam Aska. Meke vune,toplih očiju. Iza zavijanja grije se mekan,topli glas. I samo ljubav čuvam za nas.

Sakupljač

Ja sam sakupljač ljudskih duša.   Već stoljećima sam skoro pa praznih ruku. Imam jednu veliku muku.   S poznao sam da ljudi sve manje imaju duše…   Jedni druge lažu,varaju. Jedni drugima kule obaraju. Samo mržnju oko sebe stvaraju…   O kako se obradujem kad naletim na “dušu”!   Da i ja malo brk omrsim!

SMRAD

Nemoj bacati pare na skupe parfeme, nit lažljivim jezikom da mi laskaš. Od tebe nikad neće biti iskonske žene, gledaš me a ne znaš da znam da to je maska.   I ti gospodine na oko fini, ne tapši mi rame prljavom rukom. Ja ti se smijem i tapšem tvoje a borim se da ne bljunem,borim se sa mukom.   Smrad vaš je kao staro truplo. Širi se i ulazi u malene pore. Što više me grlite,ja mrzim vas više. Od iskrivljenih lica vaših  sve mi je gore.

Zaplakala je

I to ti je prijatelj…   Nazove te lažovom a jučer te mazio  rimama. Nazove te prevarantom a darivao te svilama.   Sve pakosti svijeta na tvoja leđa svali. Ubije te na pola leta, a potom za tobom žali.   I to ti je prijatelj…   Nije čuo što kažeš, no već se na tebe srdi. Optužio te da lažeš a bez prava okolo prdi.   Poljubce i osmjehe u dlan ti stavio meki. Zaboravio na svoje grijehe i za dan ste već daleki.   Pored takvih prijatelja ne prijatelj…

3.

Vidio sam listove žute kako spadaju ti sa dlanova. Crne uvojke pomrčinom tkane. I ono malo slobode na golim ramenima što zakopčala si u toplinu noći.   Nisam ni slutiti mogao da ljubit ćeš me Judinim poljupcima. Da snjegovi pokrit će prikazu ljubavi.   Jer tako dobro si lagala da mi je laž sa tvog jezika bila slađa i od najmedenijeg nektara.

4.

Moram li ti opet  govoriti o ljubavi? I koliko ljubim taj tvoj plačni glas? Moram li ti pričati o tome koliko prepone me bole od same pomisli na nas?!   Zar nisi shvatila bijedna?! Dah me tvoj pokorava. I ova duša mi kurvinjsk i kraj tvojih gležnjeva spava.   Moram li ti govoriti o besmislu života? I koliko patnje grlim kao druge? Postala si moja vječita sramota a sve sreće davne postale su tuge.   Zar ne vidiš slijepa da si mi smaknuće?! I da oči moje neće dočekati sutrašnje…

5.

Gdje sam te ostavio mračna prošlosti ljudskog besmisla?   Brisao sam te sa suznih kapaka…   Nikad mi nisi bila jasna moja misli vodiljo. Što kurvala si se po tamnim budžacima.   A opet… Tražih te u slijepim očima ludila.

1.

Osjetio sam glad za tim ledenim stopalima. Igrala si se igračkom života, a nisi svjesna bila da ti si moja igračka.   Oblizao sam tvoje mirise i zagrizao ljubav. I vrpoljila si se. Ciganko gataro… A samo ja znadoh sve tvoje tanje magije.   Pljuni pa reci da nisam u pravu!