Zivot u trenu

Jos uvijek mi je zivot tren, jer zivot u njega staje.To je ono sto dajem, imam kome i moja dusa zivi, a ja trajem zauvijek. Uplasicu se od srece, plakacu od radosti, ljubav nek bude jaca od strasti. U srcu necu odrasti, ne smijem kamen postati. Zlato nije sa kovcegom blago, vec kovceg sto je srcu drag. Bio to vrag il andjeo, zivot je pjesma koju sam ja otpjev’o. Moj muzej je dvoriste djecacko, skloniste od nocnih mora, a moje more je i potok u kom plivat znam, u njemu…

Moj put

Ponovo cu utonuti u san.Da ovu pjesmu napisem, da nastavim da ko covjek disem, a kao pjesnik sanjam. Svoj put nastavljam. To je sve pjesma moga puta. Hvala bogu tu mi je dusa, znam da ne luta. Nebo je zvjezdano zauvijek, to je slika mojih snova. Na balkonu zelja ostajem, jer ideju imam i kad nemam nista. UIog je srce i tri, cetiri stiha. Ova rijeka tiha nije i za srce je hladna, ali je bistra i cista. Otvorena knjiga al nije za svakog.Tajna je u rijecima koje svako zna,…

Sreca je sekunda

Te tegobe naseg vremena, ko nasa sjena su. Sreca je sekunda, ostalo je sjecanje na nju, ja zelim zivot, a ne da sjecam se u snu. Stijene nosim koje ponijet mogu, za dvije noge zahvalan sam bogu. Sto traje vrijedno je, osmijeh mi je vjecan. Podijelicu radost s tobom, a prihvati tugu ako umijes, ako vidjet ne mozes da koracam pustinjom u oluji. Borba sa dusom me ne slama, jer to je sudbina moja neprestana.

Pisac

Zivot je vjetar koji duva pored nas. To je hladna kisa dok trazim zagrljaj, topli spas. Svi zele ono sto ne mogu dohvatit, a ja sam shvatio iako sam tudje greske platio. Pronaci sebe – dusu otkljucati, u pjesmi je ostaviti. Da l cu ostati kad sve prodje? Hocu li trajati? Zivot u pjesmi je nevidljivi sjaj. Pisac je covjek sa maskom koju skinut ne moze. Jer ja sebe imam ispod koze.Sve sto nosimo ce nestati, a ono ispod nece. To je ono malo srece kad udahnem trenutak, a tada…

Pjesma ce reci

Imam samo jedno srce, za sve ljude. Za cijeli svijet i jedan zivot. Trazim samo slicno, medju kamenjem neki biser, ili dijamant plavi. Kad ga dotaknem znacu da je pravi. Zemlja je pustinja srca, necu da njoj hodam sam, pa je moje ono sto od srca dam. Sve sto imam staje u trenutak jedan, to je onaj na sastanku s mojom dusom, vrijedan uzitaka svih, jer da imam cijeli svijet na dlanu sta mi vrijedi, kad nemamm u sebi to sve, ako cu bez tog pravog osjecaja da osijedim? Pjesma…

Dio mene

Rekoh sebi jednom, nije sreca blago na ostrvu sarenom, vec je blago srce koje nosimo na ostrvo jedno, ono za nas vrijedno. Pola srca nosim, jer pola mi ostade na tavanu kuce koje nema vise. Ovaj drugi dio sad stihove zivota pise. Ali kad se nadjoh sam u pecini hladnoj, u tim nocima na drugoj planini svjetiljka topla mi obasja oci, kao da sam osjetio da ce neko doci. Nadao se puno nisam ali srcem nastavljam disati. Svjetiljka srece je izgubljena igracka djetinjstva, vraca se u drugom liku, to je…

Stih

Ove dane sam obojio nekim bojama novim, k’o da su iz proslog svijeta k’o da ovo nije moja planeta. Te boje su svjetle, akvarel bez vode, plavetnilo me cini snaznijim, sve sto radim nema kaznu jer srcem idem oduvijek. Ono sto se ne moze platit je za moje srce lijek. To je cesto iskreni osmijeh. U ocima sa dusom ja trazim svjetiljku u mraku, u toj pecini je hladno, ali sam nisam, pa cak tuznu pjesmu vise ne moram ni pisati. Ali u njima prezivjeh, tako sam disao. Stih je…

Ogledalo

Postoje svjetovi gdje mogu biti kralj, to nije lazni sjaj, tu zivim od pjesama, ne nosim zlato, vec zlatna je dusa u tom nevidljivom snu. Na dnu okeana je moj kovceg s blagom, da l cu ga naci sam ili s nekom dragom? Neke davne muze su mi vrijeme uzele, al’ stihove dale, iako mi muke nisu znale. Zivio sam mastu, borio se s maglom, dusa me zaboljela jednog dana naglo. Oci sam sacuvao, u tvojim ogledalo nasao, trenutak zaledio i ovdje sacuvao. Cvijece sto sam trazio, nadjoh u basti…

Sanjao sam zivot

Dublje je nego sto vidim, a dubina se ne moze vidjeti ocima. Nocima trazim sebe, pa budan sam u snu, jer budam sanjam, ta dusa ne moze iz mene. Plivam sam, mojim stilom ne znaju, jer ni sam ne znam koji je. Jezero je cisto, okolo su jele, mnogi se sele, a ja u hladnoj vodi trajem. Istina je kad si u mraku, ali u svom sjaju, jer sve sto imam svaki dan dajem Sve sto nosim sa sobom, najteze i najbolje, na podu sam al’ kazem “bice bolje” Opet…

Srce je zauvijek tu

Jos uvijek sam tu, iako dusa neprestano luta, ne dam joj da s puta skrene. Ona je sve sto imam, ona cuva mene.   Na kraju dana nam ostaje sve sto imamo, srce je zauvijek tu, u dobru, u zlu, u snu, a malo i na tlu.   Cvijece ce da pokisne, ali ce narasti, a rane maskirane lazno nece zarasti, jer sve sto imas je u tebi.   Vrijednost nije cijena kostima svacijeg, vec ono sto sija, to nije nicije. Dotaci se ne moze, al’ zivjece zauvijek.   Cuvaj…

Prasina

Cesto zivim tamo gdje me nema. Te stare merdevine do tavana zelja, skloniti moram. Prasina pada na srce, manje kuca za ove dane, a u proslim ostaju mi rane.   Ja sam jos onaj sto lebdi na oblacima, sto zivi u prici, sto na ludog heroja lici, a pomalo disem u stvarnosti. Ovo pisem da svoju dusu opisem.   Pjesma me cuva, ona me jedina zna. Andjeo je cuvar, a sudbina djavo, zbog toga sam jak i idem pravo.   Prasina stoji na albumu mladosti, zivot je tuga i radost,…

Nesto nase

Ostavljam tragove duse na mjestu gdje je zivot stao. Jer zivot je trenutak, uspomena i sitnica kutak. Sve kad se zbroji ostaje mi ono sto volim, ne umirem nikad, a umro sam svaki dan.   Te lijepe vaze moram razbiti, zbog srca sam slijep, pa to cvijece berem, tad je najljepse al’ moze da umre. Zato me cuvaj u tvom osmijehu, u pogledu sto imas samo za mene.   Ja sam tu zauvijek, cuvam te od kise, jer sunce je za nas bilo prejako. A necu da te gledam kroz…

Samac u svemiru

Danju sam imao snove, a spavajuci nocne more. Sanjah svijet bolji, gdje sam covjek svoj, sam al’ usamljen nisam, spasen od maskiranih osmijeha, te lazi nisu za moju dusu utjeha.   Da l me ceka negdje zlato sto je sudjeno, ili je sudbina da zlatnu proslost nosim, a zivot u trenutku prodje, jer na trenutke sam srecan.   Misle lud sam, a samo sam nasmijan. Trazim sunce u kisi, u vatri vodu, na kamenju cvijece. Rane mi jos pece sto u snovima izgubljeno srecem.   Samac u svemiru, ostaje mi…

Kralj svijeta

Sunce se vratilo, ja opet gledam u staro nebo, samo je ono ostalo od starog ljeta. Te fine mirise vise ne osjecam, samo ih se sjecam.   Daleko sam od svog svijeta.Svi su tu, a nema ih, svako pravi svoju strehu, za bijeg od straha, a ja sam ispod neba ove planete. Jos prijete mi snovi, izgubih ono sto imao nisam, pa sam poceo ovu pjesmu zivota pisati. Nemam ono sto je moje, dobijam samo uspomene.   Sve zavrsi na pocetku, a niko ne pravi gresku. Zivim od smijeska, jer…

Covjek u sijenci

  Oduvijek sam nocu gledao nebo, to je ono u meni slabo. Ja vidjeh svjetiljku u toj crnini, na tamnoplavom platnu, ugledah svjetlo na kraju tunela. To je moja sijenka u mjesecevom prahu, u strahu sam gledao ono sto volim, pa odolim da to probam. Tako hranim pjesmu, prilog svemu dodam, a sebi ne mogu da odam u sta sam zaljubljen. Tako hodam izgubljen ovom planetom, slobodan u svom svijetu, zarobljenik ove duse, ja sam proslost svog vremena, u njemu sam zatocen. Ipak izbije varnica, ima ociju koje su za…

Moj grad

Evo me, lebdim ispod talasa starih zelja, te suze su prekrile talase i vjetrove koji su mnoge odnijeli u nove svjetove. Uragan je danas do ravnice dosao, sunce je zamijenio mrak danju, ko da mi novo srce svanu, a ja covjek sam od juce. Pod nogama od vjetra moj grad nestaje, pustinja postaje jer moji putevi su prazni. Ako mi je sudbina tudja kazna, neka sunce u ovom parku snova vise ne izadje. Sve sto prodje mozda donosi bolje, oci su moje jos u svjetlu, pronaci cu u srcu tu…

Dan ili san

Sanjam budan pa sam cesto i sebi cudan, gdje god je sivo  dodam zeleno, zelenu travu ja trazim svuda. Noc je naljepsa kad je nebo zvjezdano, al’ moja dusa cuva staru srecu, pa i kad je oblacno za mene nije bezdan. Svaki dan je zivot novi, a u stvari sve je isto, ja snimam svoj film, hodam tom kamenom pistom, planina se rusi al’ me cuva drvena koliba, mojih snova molitva. Svaki dan je san, jer srecan je onaj sto se iskreno smije, ja svaki dan to smijem, pa ziv…

Idemo gore (Ostajem sam)

Jos stojim na vrhu planine, kao i kad smo bili snazni. Ostajem sam pa mislim da sam jos snazniji, al’ srce je snijezno, u dusi mi je za mnoge tijesno. Ja jos gledam na nas zivot dole, a trazim i dalje nekoga da me vodi gore. Na vrhove snijezne, u doline zlatne, da vidim jezero pored kuce srece, nase tuge stare. Bicu tu zauvijek jer te rijeci sam urezao u muzej stihova, to je nasaa rijeka tiha. Ja odlazim i vodim samo ono svoje, dragulje nevidljive i ljubav u snovima.…

Trajem

Kupujem zivot godinama, jer zivot je u njima, nije samo prolaznost, ja ovim pjesmama stvaram besmrtnu stvarnost.   Bogatstvo je ono sto ne blijedi, sto sija istim sjajem. Na oblacima svojim ja negdje trajem. Moje zlato je nevidljivo, cuvam ga u snovima, to su nekad proslosti okovi.   Svaki dan bi da mi nadju manu, a ne znaju sta sve vidjeh u jednom danu. Zivot je zima i jesen, pa lose stvari ja traziti ne smijem.   Nadji dobro i dobro ce biti, nadaj se da cemo na kraju rajsko…

Kapetan

Kao da prodje ono vrijeme nase, iskreno i cisto, potonule su stare ladje srece, u bazenu nade iz dvorista cvijeca, tada je srce moje bilo najvece.   Znao sam djecaka, duha nemirnog, al’ naravi cudne, volio je ljude, a danas se tome cude.Rekoh mu: “Promijenit’ svijet neces, na hladne ljude ces da se opeces.”   Putovao svojom mastom, mnogima je zlo prast’o, al’ se sa mladoscu nije oprast’o. U pjesmi cu biti mlad zauvijek, jer ona je vremenu lijek, trenutak me ovaj drzi, dok mi realnost srce przi.   Postade…

Sam, daleko

Zelim da odletim sam daleko, na cistoj planini, bijeloj, da me ceka, isto sam neko. Dusa moja ovdje jos zivi, al’ tu ne pripada, srce ne krivim sto iz tijela mi ispada. Kad budem sam daleko, preci cu preko svih tuga, za moje snove je planeta druga, tamo oni zive, tamo nema granica, na svakom cosku je za srecu stanica. Svaka noc je ovdje varnica za kosmare, to su nekad slike stare, sto ne stare, jer zauvijek cu biti mlad u svakom novom stihu. To je lijek za sivilo, bojim…

Drugi covjek

Opet kasne sati mog vremena, ja cekam taj lazni cin drame. Ne treba mi promjena, jer ne trazim bolje, vec samo svoje. Sve je to k’o pjesma, sto je sa mnom rodjena. Ne patim jer prodjoh noci takve, manje volim jer sam volio, kao da sam neku srecu prebolio… Drugi covjek hoda mojim nogama, ali zivi zauvijek ono sto nisam kupio, ta sreca ostaje i kad prodje, kad zima u moje srce dodje. Puci sada nece jer puklo je davno, sta je zivot, a sta ljubav stvarno? Leti ptica srece,…

Letim sam

Ja pisem ono sto osjecam otkad poceh mastati o raju na Zemlji, o zivotu – snu. Ljudima sam naucio prastati, jer ko ne zna – bice na dnu tog bunara zelja.   Pjesma je ono sto imam zaista, pa bogat sam jer je dajem, ona blista i u blatu. Sve prolazi, al’ cuvam zivot drugi na toj pruzi do duge, mojoj tuzi. Ne moze me ruzit onaj sto nema moje oci, ne osjeca srcem mojim, jer ne zna da ‘mjesto livade, na kamenju ostrom stojim.   Al’ kamenja pretvorih u…

Put do kuce

Kad zasjaji duga na nebu mracnom, po noci, mozaik se sastavi, ja nasluticu srecu.Zvijezde ce da gore sa mjesecom. Naci cu put do kuce, opet cu naci kucu svoje duse. Vjetar puse zauvijek, al’ ne rusi se most do bogatstva moje maste. Um moze svasta, jer on vlada. Ispod mene je sve sto prodje, lose je izgubljeno, dobro traje zauvijek.Uspomene drze svijet al’ ne gubim vrijeme s njima Jak je onaj koga proslost ne cima. Zima opet dolazi, koracam kroz snijegove lazi i obmana, al’ to je samo losih ljudi…

Povratak iz raja

Jos padaju kapljice sa stare ograde, cekaju na mene. Ma dobro je, drzi me pjesma, u njoj sve sivo je sareno. To su neke nestvarne boje. Znam moze i bolje, al’ slavuj umire dok pjesmu zivota pjeva. Majko ne placi, znas da u stihu sam najjaci. Mene gore nesto cuva i dok najhladniji vjetar duva. Kapljice sa ograde su suze djetinjstva. Ali sada ne padaju, jer vrijeme je stalo, u mom svijetu sve zauvijek traje, vi se vracate iz raja.. Mama ne placi, vec nas sacekaj u svom sjaju, da…