Oblak slonovskih ušiju

    Gledam ti siluetu u kontrasvjetlu okvira prozora Na kojem sjediš zagledana u nebo. Oduševljeno mi pričaš o oblacima svoga djetinjstva koji su poprimali oblike. Oblike kuća,pasa, mačaka, vilenjaka i još svega i svačega i kako se ponekad Vrate te slike i kao da ih sada gledaš… A ovi današnji oblaci samo izuzetno i rijetko poprime oblik… Glas ti postaje ushićen, dok pomičući glavu za boljim pogledom, Opisuješ mi transformaciju malog,debelog i okruglog u Slonića velikih ušiju „znaš onog iz crtića…“ Znam. šapućem i klešem si ovu sliku i…

Oplakali smo…

Zima je došla naprasno,preskačući Jesen. Jednog popodneva,nemilosrdno je nahrupila na bokovima Sjeverca Koji je kidao niti Babljeg Ljeta skupa sa Posljednjim Zelenilom iz Krošanja Oblačeći ih u Sumorni  Smeđi Kostim Kao posljednju pripravu u iščekivanju Zimskog Udvarača…. Tu noć smo oplakivali Jesen zagledani u Nebo pretvoreno U Pahuljastu Prostirku po kojoj ćemo uskoro hodati…..

stojimo i gledamo….

Stojimo zagledani u vrijeme i Trenutke koji će postati samo naše sjećanje u vremenu koje navire. Uradimo nešto za to sjećanje, nešto ludo Nešto vrijedno sjećanja Govoriš dok se pakuješ trpajući u kofer zimsku jaknu iako je polovica ljeta. Na nju stavljaš cipele za kišu i „Ratnika Svjetlosti“ Kojeg nisam nikada pročitao iz straha da ne pronađem neku manu knjizi koja ti je postala  relikvija napisanih riječi. Ponekada smo razgovarali o knjigama. Sjećaš se toga? Jutra bi nas zatekla u raspravi i tumačenju kratkih pripovjedaka s nekog natječaja iz dnevnih…

Uspomene

    Ušla je u sobu tiho i pozdravila me osmijehom širokim Kao trgovi gradova na kojima smo pokisli   čekali taksiste Da nas odvezu, smijući se našem krivom iščitavanju točkica Na mapama gradova koji su postajali dio naše zajedničke uspomene. Na dane mladosti, radosti i nepostojanja granica kojima je svijet inače omeđen Još uvijek sva u osmijeh obučena uvukla se u postelju pored mene i rekla: „kako je toplo ovdje“ Možda smo ipak dobro protumačili znakove na mapi postojanja koja nam se prostrla U našoj mladosti zavodljivo se skrivajući iza…

Ljubav

Pogledu neprobojnu tamu svladao je svjetlosni snop s onog  displeja na kojem je stajala njezina poruka rezolutno NE… diode plavkastu svjetlost postupno pretvaraju u mrak koji se transcendira  iz običnog nedostatka svjetlosti u stanje duha kojem podliježem… virtualni prekid virtualne ljubavi

Ulica

kasno ljeto i predvečerje sunce još pomalo grije i isparava vlažni asfalt ugodna je svježina nakon kiše izbjegavam lokve i užurbane ljude koračam dalje između visokih zgrada kroz drvored miriše brezino lišće već prilično žuto iz otvorenih prozora dopiru mirisi domaće kuhinje ispred mene proteže se ulica

četrnaest mrvica kruha za jato labudova

Poslijepodne je. Izlazi iz svog mračnog dvorca….Sjeverac je neumoljiv i pahulje snijega,onako zapanjujuće savršeno istkane,razvijava snagom mećave….snagom koja rashlađuje lice i prstiće na rukama ali ne tjera u toplinu doma…. Ona niti ne želi u toplinu….napustila je svoj dvorac sigurna u svoju misiju….misiju koju iz dana u dan ponavlja i ponavljat će ju dok se ne ostvare proročanstva…uprkos mećavama i olujama i vremenu koje nema milosti u svojem kontinuitetu…. Putem do Rijeke kroz trepavice gleda igru pahulja istkanih iza prozaora Čarobnih Gradova Sjevera…gleda prema Rijeci ne bi li ugledala jato…

labud

O četrnaest mrvica kruha za jato labudova…. Nema se puno toga za reći…..rijeka je ledena na svojim rubovima….obalom hara sjeverac,tako neugodan dodatak ravnici koja nema kraja s one strane rijeke….samo labudovi smireno plivaju,čekaju…. Očaravajući  prizor,čim se uklone ledene suze iz oka neumornim sjevercem rođene,izmami joj osmijeh na lice…razdragan,iskren osmjeh zbog skorog susreta sa dragim joj znancima… Da,poznaju se međusobno, ona i labudovi, i dok se spušta ka rijeci jato već okreće ka obali i njoj na obali vođeno najvećim labudom…kao da se i labudovi smiješkaju…raduju se susretu koji im donosi druženje…

bećarska

kasni noćni sat je. sad je fajront,evo samo ova pjesma da završi; mutno dopire glas sa moje lijeve strane. netko mi broji pelinkovce. imam ja drugu metodu evidencije: zamagljene oči,otežali udovi,usporeni pokreti, rupe u memoriji i nestvarna slika u percepciji… to je dovoljno,to je preko broja,to je fajront…. konobarica se otapa u mome pogledu, mogla bi to  avantura biti, mogla bi, jer fajront je tu,samo dok ova pjesma završi: “…dance me to the end of love…”

haiku song

pregršt osjećaja, u šarenom tetrapak pakovanju, kotrljaju se elektronskim medijima; spremno za konzumaciju na meniju širokih narodnih masa svekolikog pučanstva, najširih slojeva društva … tu nema politike .

Misao

razmišljanje misao promišljanje misao istinitost misao pravednost misao zaljubljenost misao nesretnost misao duhovnost misao postojanost misao zamišljenost umišljenost izmišljenost misao netko nas je pogrešno izmislio

…panika….

smrad predgrađa  ulični svirači sline  o velikim i prošlim ljubavima sumanuto hodam bez cilja po glavi preturam uvijek ista pitanja pretenciozna za ljudski rod sa uvijek nedorečenim odgovorima sa istim strahom zavirujem u dubinu svoje sitne duše  proteklih nekoliko vremenskih perioda  koje zovemo godine  i to što ih je sve više  paniku unosi na sporedni ulaz u moj um

..ne želim….

nepoznato godišnje doba krajobraz ne primjećujem nebo je samo fleka na pozadini snova grad je tvorevina imaginarne sigurnosti dan je samo vremenska premisa za brojanje prolaznosti ljudski glasovi klaustrofobično artikuliranje samoće prostor iskrivljeno shvaćanje slobode …. i tko zna zašto ne želim pisati o svemu tome

….imam te…

tvoje ime plovi eterom u vrisku tražim zamjenu za riječ zauvijek to je zrno nečega u ničemu imam te zarobljenu tu  između očiju za sada još mogu ali jednoga dana iskopat ću si oči i dodirnuti te prstima visoko među oblacima nestat će uskoro balon sa likom dobri duh  cassper

što znači?

što znači glazba u njenom pogledu zabodenom u  krv moju prokletu, rastopljenu u poetična naklapanja o ljubavi, o sreći… izmaglica sjena prostrtih po mojoj zbilji guši me svojim opojnim mirisom sunca. klonulost svojih pogleda opravdavam a nemam razloga. što znači glazba u njenom pogledu? možda sjetu… ili radost… ili možda… što znači?

on-off

budim se , ali ne želim ustati . danas moram kod majstora . tražio sam da mi u glavi ugrade prekidač on –off. zemlja Oz više ne proizvodi čarolije. san . polusan . svijest , podsvijest , nesvijest . sve je tako izmješano , rekao mi je Merlin . mislim da je otišao u mirovinu . Doroty je stara baka . iznova se budim . ustajem . treba se krenuti , treba ugraditi taj prekidač on-off . i onda samo off i ostaje osmjeh . i tupi pogled .

xxxxxx

neka čudna glazba klizi našim tijelima gospel dopire kroz prozor provlačiš se između mojih prstiju osjećam te ispod kože pogledi nam plove po bojama miris tvoje kose tvoji nokti na mojim leđima zadiru u vrijeme u prostor u beskonačno … a gospel dopire

…kiša….

ne znam tko je ovo smislio ali kiša pada posesivna nagomilana i plivam kroz to što je nekada bilo kiša i tražim majčinski čvrstu podlogu koja me nosi ne znam možda sam trebao a nisam imao snage preboljeti ove nebeske suze koje razbijaju iluziju o proljeću