Bože, ne daj mi

Bože, molim te, ne daj mi da dušu predam paklu. Iako me vjerno očekuje. Bože, ako te ima, imaj milosti naspram me. Želim te i trebam tvoju milost više no ikad. Gospode Bože, ne daj da sa mnom ovlada ova grešna jevrejska krv. Bože, ne daj mi razloga da zavapim Eli, Eli, lama azavtani U crnilu duhanskog dima. I više od svega, Bože, molim te, ne daj mi da ubijem i ovo malo čovjeka u čovjeku što unutar mene ostade.

Kasno je

Samoća. Plač. Histerija. I taj smijeh, Taj prokleti smijeh, Što odjekuje u dubini noći. Ah, luđak sam. Znam. Ne govori mi ništa. Bezrazložno smijanje bolje je od razložnog plakanja. Suton duše. Bolest. Jad. Ne krivim te prijatelju. Nije tvoja krivica što sama ne znam zaštititi svoju dušu.

Ovaj dokument ne sadrži podatke

Na stolici- na podu, Sjedim – klečim, Na uglu- u centru, Šutim- vrištim. Zar nitko ne čuje, zar nitko ne vidi? I vrištim I raspadam se I komadići duše rasipaju se po podu, Crni komadići u bijelom ruhu. Dim cigarete, Votka, Jesenjin I bol. Zar nitko ne čuje vrisak iz moje duše? Zar nitko ne vidi ovi jad mog tijela? Zar me stvarno nitko ne vidi? Večer, Ogledalo, Povlačim okidač prislonjen uz glavu. I komadići mene rasipaju se po podu, Crni komadići u crvenom ruhu.

Ictus cordis

Rekla sam ti da želim umrijeti. Ništa osobno, rekla sam, nemoj to uzeti. Ta mi ni ne znamo se dobro. Za ruku si me uhvatio, rekao kako govorim besmislice. Nisam ti značila ništa, to znam. Al’ dodir tvoje tople ruke u hladnoj noći, značio je  život. Trebala sam te noćas k’o zrak, k’o vodu. Nije te bilo. A zvala sam te. Rekao si da ti nisi onaj kojeg trebam. Prvo duboki udah. Kamenje u plućima. Pucaj u srcu. Pad kroz prošlost. Onda uzgon, Trk, Polet, I more. I kamenje postaše…