Pomoli se

Utonut cu u san… Pomoliti se prije nego izgubim momenat uvjerenja da Bog pomaze…. Zapocet cu molitvu i nadu probuditi… Ozivjeti u sebi onaj dah zelje i prkosa… Na garezu duse posijati novu nadu…. Pomoliti se da me trnje ne dotice… Da mi oblaci ne otezavaju vid,hod moc zivota na ovim ludim ulicama… Da prestane ta psihijatrijska ustanova urodjena u ljudima…. Zavrsit cu molitvu vjecitom borbom…. Borbom zapomagajucih krikova praznih dusa koje usnama osjetise zar…. Ne izgorise u njemu dusom … Lako takvima pripovijedati i krivicu prebacivati dok put zivota…

Ne podnosim

Koliko jos….. Koliko dugo trebam cekati…. Kako da pronadjem snagu….. Cemu da se okrenem da ozivim…. Sve jos me za tebe veze…. Ovaj miris u zraku…. Razloga je milion da zaboravim…. Ali skupo je kajanje za ovo malo srce…. Tezak bremen nosim sa sobom…. Tako bih rado u sobicku nase srece opet bila s tobom…. Breme to skinula i tugu razlozila…. Pokazala svoje boli…. Suze prokletnice…. Duge noci jedine moje saputnice…. Pokazala bi ti i slike nase…. Mozda osjetis opet tu car…. Mozda me samo zagrlis da na ramenu ti…

Tuga

Nosim taj teret….. Zig do ziga krijem na tijelu…. Zig svojih poraza i promasaja…. Oci bi da te gledaju…. Nisi tu…. Nisam ti u mislima…. Nisam jer ljubav sam tvoju iznevjerila…. Tuga odavno uzela je maha…. Radjamo se s njom,ali tesko navikajemo na tu tesku presudu…. Prokletnica je uvijek uz nas….. Tuga i peh za pehom na mom ramenu stanuju…. Krijem sve te poraze i beznadne dane…. Krijem samu sebe od sebe…. Bojim se sebe…. Sama dalje tumaram ulicama…. Nestajem u dubokim uzdasima….

Vino i gitara

Vino na stolu i stara gitara Njene melodije su vec dugo nijeme Ruke drhte nad casom Slikama je stol prekriven Preko puta mene prazna casa Ceka na tebe danima Dim se nazire u zraku Tako ja bol utapam Stara gitara mi drustvo pravi Suti poput mene A sutnjom govorimo sve Ona krije stare zardjale zice Ja krijem iznemoglo lice i rasuto srce Sipam u casu gorcinu da lijeci Duse jecaj svakom kaplju je sve jaci Pomoci joj ne mogu Stolica u koju gledam i dalje je prazna Svaki dan je…

Tvoje plave oci…

Sjene prate me… Noci ove duge postale su mi preteske… Tijelo je suvise umorno… Umorno za sve ratove gdje se u prazno puca i glave se gube… Ljudskosti je nestalo… Sve se promijenilo… Tragovi andjela vode me gdje dusi mirnije… Nadanja ulazem u slobodu ljubavi koju krijem u sebi… Tijelom klonulim i dalje ja branim te… Ne dam na tebe… Svi moji sni zive u ocima tim… Nebesko plavim… Andjeoskim i samo mojim…

Vise nemam te…

Dosao je dan kad osmjesi su blistali Znojenje ruku bilo je prekomjerno Iscekivanje tebe bio je Boziji dar Dan kad smo zablistali,ocima pricali,samo se gledali Bilo je dovoljno da srce drhti od radosti Kao dijete uz tebe snove sam svijala Kao pahulja na tvom ramenu snivala Od jednom taj dan je okupan tugom Budjenje je lomljivo od pustih snova Oci su uplakane jer dozivah te i precesto u snu Drhtim kao list na vjetru Molim Boga da skrati me muka Molim Ga svake noci od kad znam da neces vise…

Bolne uspomene…

Prazna casa u ruci Kao da u njoj odgovore na sve trazim Cekam jos jednom u povjetarcu tvoj miris da osjetim Cekam jos jednom samo i da krenem u propast Pred ocima nizu mi se slike Stezem casu u ruci kao da ona kriva je Neizreciv osjecaj prozima moje malaksalo tijelo Tren prije tog povjetarac me je rasanio Nisam tvoj heroj iz bajke Mozda cak i nisam ono sto ocekivala si Samo sam covijek koji te voli Koji u cosku zadimljenog lokala nize ogrlicu uspomena na tebe Covijek koji kopni…

Cekanje…

Dozovi me u ovom kaosu… Spasi mi dusu bar jednom… Neka bude iskreno… Probudi me dodirom kao prije… Voli me kao niko nikad nije… Zbog mene budi tu… Zaboravi na sve… Dozovi mi usne koje je prasina prekrila… Svaka sijeda je godina provedena bez tebe… Ovako potonula… Preteska za vedra jutra… Starica na molu… Molu sjecanja i snova… Cekam da mi tren zivota vratis… Da bar me pogledom nadjes… Da me taknes kad sve u meni prestane… Kada me nestane…