Mjesečevo proklestvo

Mjesečina bez srama i stida, osvjetljava put pun raskoši. Budi iz sna mrtve bez vida. Uzima im srce i snagu troši.   Oblikom stvara misterije. Laže kao prosjak bez sunca, koji gorke suze lije, s teškom boli, ranjena srca.   Mjesec čara samo pukog prolaznika, jer gazi njegovo bogatstvo. Po mjesečini, budi se, neukrotiva slika pijanog prolaznika,koga ruši mjesečevo prokletstvo.

Bjelina

Učini to! Tjeram se. Opskrnavi ovu bjelinu. Ne plaši se.   Dovoljna je samo crta da poteče krv da uništi brata.   Dovljno je samo slovo da oslobodi zlo da uništi prvo.   Dovoljna je samo riječ da nastrada neko. Pazite, šta sam rek’o.

Osjećaji

Osjećaji divljaju, plamte. Poljupci nestašni bukte. Tijelo nago i uznemireno drhti pri uzdasima razdragano. Dogorjela svijeća… Krevet mehak, sav zbunjen trpi uzdahe zadovoljstva i sreće, od tuge i bola tek zaliječen.

Krv nije voda

Krv… Crvena voda prolivena. Djeca… Predivna lica nevina. Prave grimase pod kišom granata. Ruše im se kule od zlata.   Strah ulazi u dječije kosti. Ruke… Nježni prsti mole: Da im Bog oprosti, da rane ne bole.   Iščekivanje ubija. Ne dospješe nigdje. Sami, bez ikoga igdje. Izgubljeni u vremenu i prostoru. Bore se za hljeba koru.   Nestaju… Život se gasi. Prah… Pepeo… Niko da se spasi. Rijeka bijesni zbog vampirskog pića. Plače i moli: Dosta krvoprolića!!!

Ona

Ona, tako nevina i čista sjedila je pored mene opuštena. Iako malo nesretna i tužna život mi je slikala bez kista. Pogledom sam gutao njene vrele usne. Pune, medne i lijepe kao behar, krile su se u njoj kao Božiji dar. Krasile su tugu osobe nesretne. Zatvorenih očiju vidim obrise njenog lica, njenog tijela. Gutam… Sve lijepo na njoj vidi se, te se upitah: Da li bi me htjela?

Lijepa hurija

Srebrn pendžer prekrasna hurija okitila, oko vrata al_binjiš stavila. Dok se u samoći rađa eglen s đulom, tama nježno prekriva njen dom. Đul joj tiho zbori: Iz tvojih plavih očiju, Kevser smjelo žubori. Iz tvojih mednih usta, selsebil izvire. I dok se ašik za tvoju ljubav bori, hamali ti od cara, ferman zbore. Hurija s tugom odgovori: Vjerna sam djeva i za ferman ne hajem, na svog ašika misliti ne prestajem. Na minaretu prigušen alem sija, volim svog ašika, bio on i bekrija. Đul joj dalje zbori: Iza tvojih leđa…