U jednom cvijetu cvat tisuću svijetova, u tisuću cvijetova jedan svijet……
Autor: brajmond
PJESMA S KOJOM ZAPOČINJU SVE PJESME
Ovo je pjesma s kojom započinju sve pjesme plava poput gorske rijeke i hladna puna svježine najbistrijeg studenca crvena poput strasti ljubavi puna ljetom ispunjena ova pjesma je suza prozirna i zatajna ali ipak samo tvoja bijela poput snijega bijela poput zime čekanja proljeća ovo je pjesma labirinta pitalice SRCA (o da SRCA !) traženja nade puna tuge puna želja ova pjesma se sanja po danu usred noći samo tvoja nitko drugi ne osječa to što osječaš ti možda samo djelič toga…
Pogled
I u jednoj običnoj ženi cijeli jedan svijet -cijeli jedan svemir. Tisuću zvijezda tisuću sunca. Preko pogleda, ponekad me, kakvo od tih sunca takne.
Lotusovi cvjetovi
Dva lotusova cvijeta plove uzvodno. Suncem obasjani, kišom nesputani, po rijeci žele da se spuste.
Vibracije
Njišimo se u vjetru njišimo jedini moj cvijete ptice u daljini cvrkuću donoseći darove ovog proljeća ovog krhkog početka.. Njišimo se u vjetru njišimo jedini moj cvijete
Ivančica
Moj mala ivančice otkad te spazih u polju punom crvenih makova okrenuh se i ja prema suncu Moj mala ivančice ne smetaju me tvoji neobični putevi tvoji posebni snovi poželih pored tebe leči i pratiti tvoje kretnje okretaje iako ponekad se čini da ti gledaš mene čak i tako okrenuta nebu zlatnom
Zagrljaj
Zagrlih me u duhu u naletu sreće tvoja noga obuhvati moje prepone i tijelo se slijepi poput vrućeg krompira uz moje osjetih se kao nikad do sad uz dah tvoj nepresušni izvoru moj
Cvijet
Vidjeh stvari. Ne, ne.. Cvjetovi proljetni ne plaču ! ….več ljubav s jutarnjom zorom vode.
plavi mjesec/oči
dragulj tijela /promjena i ova napeta koža hoče još ljubav urla iz pora slatko čekanje / mjesec blizina nepostojanje čežnja / vrijeme ne poštuje san / mjesec san /dan non stop bijeg stanica očaja / ponos u bazenu sjete pliva plavi mjesec
Astronaut
Pa stvar je takva: Bilo je to prije par godina, bila je malo mlađa od mene.. Ja sam se htjeo malo maziti s njom, uglavnom nedužne i nježne stvari. A ona o raspadu Sovjetskog saveza Kubanskoj nuklearnoj krizi bivšem dečku astronautu tko bi se mjerio sa bivšim dečkom astronautom? i četvero-godišnjoj navezanosti na tog gada pa se nadovezala da ona ne pada u naručje baš svakog gada /i kako je to spor i delikatan proces ; nešto poput pristajanja na svemirsku stanicu / pa tata joj…
Crno 1
Samo šetač kišom, stranac izbrisanog lica, zamagljenog pogleda samo šaptač noči tihi šaptaj zvijezdama pljuvačka na ulici crna zaugljena kora Sunca okrenjena iznutra pileće iznutrice na hladnoj dasci oštar krvav nož ali ipak prkos još vjeruje u suprotno
Muza 1
Tvoj osmijeh / radikala unutar tijela šilo otvoreno srce kroz zrak / poljubac mozak – radijacija kako bi bilo pratiti znoj na tijelu tvojem lijevim zapeščem uzduž ruke “S”? da ! “S” s prstima kovitlati ramenima se pokloniti usnama polako pratiti kožna izbočenja ocrtavati neke svoje zemljovide Ah..
Šapat mrtvih pjesnika
Nad mojom nerođenom kolijevkom na šapatu nošeni mrtvi pjesnici bdiju U zrak bacaju riječi mantre molitve čime buduće uho hranom dave Vatru podpiruju što rasplamsati će se jednog dana peče li peče Svaki od te trojice svoju krv u vatru baca uzajamno kontradiktorno kaotično čak u mojem mozgu će bivati pohranjeni u mojoj temporalnosti kao da još postoje kao da oni ljubav vode kao da oni razprave vrše kao da oni jedu povravačaju ovo vino što kroz moja usta klizi oni ispred kolijevke moje svoju pakosnu namjeru vrše izvanzemaljski plan…
teleskop
Još uvijek tvoj pacijent ti još uvijek moja mlada – izgubljena, željko priželjkivani neprijatelj! Propagandni stroj laganja varanja i mojih UTVARA kreacija Mislio sam biti uz tebe neka bolja verzija sebe u blizini tvojoj postojati na površini tvojih pupoljaka bivati čitati otiske naših ruku pratiti izohipse i propadati u kožne pore ajajaa sve osim priznanja to bi najmanje razumjela iako u tome suština spava
NN
Tko zna ? da li ćeš doći u moje srce ponovno, spavati, sanjati…. šaptati , svojim srcem pričati… slatku tišinu (Kiša udara u zamagljena stakla auta, uzdasi su glasni..)
Mreža
Što sam radio tih dana ? Kroz žuljeve sam provlačio mreže i znojem svojim razgovarao sa plimom; iz mora izvlačih ribe, njih sam mukotrpno spremao, slagao, sušio. I sada kada pitam ruke, što bih raditi htjele ?, pronalazim iste odgovore. U brazdama, u šarama zapisane riječi.. jedne te iste.. Sudbina to bijaše, grafit na zidu što se ponavlja.. Kao da sjene bacaju ono što inače baca sjene… Možda to bijaše rezignacija ili neka suluda ideja ogranićenosti koja spopada ljude u malenim stanovima sa lošim…
A1
Napraviti ćeš se od onog materiala kao što bi i ona tvoja zmija s kojom si provodio vruće noći To vrijeme ne bi isto kao i ono što proveo si pored svoje prave nekako gledano sa današnje perspektive možda bi bilo bolje da si otišao pod hladan tuš no, put je put nisi mogao znati a kako bi inače znao kako izgleda ništavilo ono nešto suprotno nebitno prazno šetnja umom obično pomaže krilima maši nafta će sama doći
Isprekidana
crni labudovi / tuga jutro s vjetrom bombardiranje/užas odbacuješ tuđe laži svoja laž vjeđe otvorene robovima zbogom lanac/ jedemo odbijanjem sebe osluškivanjem tišine /postaješ /
tijelo/uzbuna
Ovo tijelo/transformacija vrhovima prstiju dodire se čeka prošetao sam čizme duše samo zvuk / šum valovi topline statični naboj prasketanje vatra u očima impuls/ popustiti trenutku
Zvučna izolacija
CITAT :”Loud, loutish lover, treat her kindly (Though she needs you More than she loves you) ” Pokušao sam ti držati ruku na ustima ali jednostavno nisam imao želudac da to činim a i nije bilo moguče vrisak je bio glasniji od mojih nježno stavljenih prstiju Susjedi su me čudno gledali mahali majonezom po supermarketu margarin me je gledao sa tim smješkom “masti, masti – što želiš time reči?” eho je odzvanjao po podhodnicima kao da je sve vibriralo u tim tvojim bojnim urlanjima nekako sam…
Elegija
dolazi kiša s njom putuju ove misli o sjenama što prođoše ispred očiju o mladosti – kako dubuko si zasijana u mojoj duši svo to vrijeme slatko vrijeme na usnama osjećaj prolaznosti gorkog vina zagrljaja zaboravljenog smijeha sreće o starosti – po kakvim brazdama hodaš ? što li si samo stvorila ili samo gledaš prolaziš propadaš i čekaš vječito čekaš sumornim danima usuprot bacaš kisele osmijehe u nadi da ćeš prevariti otkucaje ali tebi se pomalo jebe…
rijeka vremena
Prošlo vrijeme zarobljeno u čahuri nestaloj daleko od dodira daleko od pogleda dozivaj ! urlaj! odlazi nepovratno rijeka vremena ništa jih vratiti neće osjećaji osjećaji ništa jih vratiti neće osjećaji ništa jih vratiti neće osjećaji ništa jih vratiti neće osjećaji ništa jih vratiti neće osjećaji ništa jih vratiti neće osjećaji ništa jih vratiti neće
Noćna
Ove tamne oči s prezirom gledaju noć dok moje uporno traže tvoje zapešće ruke nesvijesne promatranja nježno prolaze zrakom trljaju jaknu prsti polako prolaze drvenim šankom dodiruju se pa vade cigaretu otkrivajući te plave žile koje tražim noć spušta svoj veo ostaju iskre
Operacija
Operacijska sala (naše ljubavi): Otvori to svoje prokleto srce pa makar u njemu bili samo crvi otvori to svoje prokleto srce pa makar tamo pronašao gorčinu Sestro !!! Nož !!!
PUT
Ovaj korak ova put što prevaliti se mora nitko neće proći osim tebe ova krivudava put je put tvoja Ova put ne postoji sam izvesti je moraš isplesti izmisliti iscjediti se ove gorčine ubiti gnjev oprostiti prošlim vremenima baciti sa sebe prošlost ali ne i rješiti se je ne joj biti rob ova put što protivi se gravitaciji okreniti je moraš pojesti je moraš…