ŠARENI MOST

Kroz mračne sokake mojih misli prolaze preko mostova začarane sjene TVOGA OSMJEHA, pijan od samoće što samo TEBE želi pokušavam da upalim svijeću ove tamne noći u kojoj si TI moja želja jedina kao kandilo što svjetluca, dok Mozartov REQUIEM otkucava svoj poslijednji marš vidim TEBE sretnu i nasmijanu, na MOSTU koji spaja dvije krajnosti što se spojit ne mogu: TVOJE OČI što mi ne daju da spavam i MIRAN SAN pored TEBE sanjan

PLAVA RUŽA NA BIJELOM PLATNU

Danas sam ležao ranjen na kamenom groblju mojih osjećaja i san sa tvojim likom me je njegovao, zajedno smo kisnuli pod sivim oblacima daljine ali ja sam osjećao samo zelenu kišu iz tvojih očiju, boje su se rastvorile, plakala si zbog daljine, zbog srca, zbog svega