KAKO SAM POSTAO SISAR

Sagrađen sam od komada nerđajućeg beskraja i petlje noćnih nerava. Kad su radovi bili privedeni kraju i kad sam počeo dobijati čuveni neprepoznatljiv oblik, Gospod je protljao bradu i rekao: – Dakle, to je taj.

SPIRITUAL SPIRAL

VOZ MY JOY SVAKAKO ĆE OTIĆI KADA MU SE U UTROBU ZARIJU STOTINE HITCHCOCKA I KILOWATA KADA MI SE U MOZAK SJURI IZNUTRA BESKRAJA NOŽ – TO SAM IZNOVA POTRAŽEN U TEBI DO KRAJA SLIJEPA SVETICE ZAŠTO SVI ODBIJAJU DA CRKNU SJENKA JE JOŠ SVJEŽA SLABOST BEZ MONUMENTA / KRV NA OPERACIONOM STOLU MAMI PRAVILNE NOSAČE I MANEVRISTE BRODOVE SCHLAFWAGEN SEANSE MORA OTIĆI JER POSUSTAJU SATOVI I MINUTI KOLIKO JE POTREBNO DA SKUPIM I VRATIM RAZBACANE DIJELOVE SEBE I OVOG VOZA NA KOLOSIJEKU ZA NIKUD I NIKAD GDJE SLUŠAMO ISPOVIJED…

FALUS EX MACHINA

zašto pitaš da li ću moći i na nadgrobnoj ploči večeras bacati ulijevo-udesno-sjeme-čudesno zaposjednuti pristigli u međunevremenu u drugačijem polumraku živimo do stvarnosti mislima suviše od oblaka lakšima poput olova siva dole povučenom crtom i crtežom razrazuzdani razrastureni vječiti autoprolaznici površnog cjelivaju mošnje silaze, viču gospode, zašto nas hoćeš oploditi sistemom kap po kap kao prirodom vrt po vrt letargiju ili liturgiju u ispraznom izvođenju ili smrt po smrt dopusti da stigmate po našim tijelima raspoređujemo prema sopstvenom nahođenju dosežući srcu epilog

GOVOR ĆUTNJE

Mrtvozorje. Kada je onomad sunce krvarilo. * Obasjavalo i krvarilo jednu jedinu građevinu kakvu prije nađemo u snovima nego ovdje, u gradovima, u kompleksu sanatorijuma * U mnoštvu starog parka sa mnoštvom istih prozora i tamo, na jednom jedinom drukčijem jednu jedinu siluetu jednog jedinog stanovnika * Sišao s uma od izliva sjemena u mozak. Umirao je skoro svake noći. Ipak, nije bio prisutan kada su ga sahranjivali * A onda se jednog jutra probudio i shvatio da je bezbožnik. Jedino nije znao je li bog mrtav ili nije od…

SOLSTICIJUM (to Clive Barker)

ZALIJEPLJENI ZA KOLOR TV KOJI DOMINIRA NJIHOVOM PSIHOM UPIJAĆE ZA VRIJEME OBROKA ODMORA VOĐENJA LJUBAVI TOKOM BUĆKURIŠA TRILERA, SAPUNICA IGARA I PRIKAZA RATOVA U SVIJETU ČELJUSTI OTVORENIH UMOVA ZATVORENIH SVE DOK NE NAIĐE OBEĆANJE NASILJA ILI NAGOVJEŠTAJ SEKSA JEDNA ŽENA JE VRISNULA JEDAN MUŠKARAC SE ODAZVAO ALI JE PREKINUT RAFALOM U VAZDUHU SU VISILE PRIČE NAPOLA ISPRIČANE. A ti Hajde, Ispričaj srcu nešto o otkucajima Prilično niko od nas zna ništa o tome A ono ih poznaje Kao što alkoholizam dobro poznaje beznađe Kao što pod nebesima poznajemo sve što…

LJUBAVNAP ESMA

ostaje nam tražiti bespotrebne kvintesence i poći nezaobilaznom zaobilaznicom gospodari smo sužene vizije stvaraoci sirove energije ne osjećam hladan čelik tvoj miris zamotan šušti nezaustavljiv u gumenom transu 30 je sjena na stolu – 30 očiju gleda iz čaše – 30 vrabaca na balkonu do pola upecani od pola zarobljeni bacamo mrvice hljeba otvorenih usta traže: MESA… M-E-S-A MESAAAAA ! ne dopustimo im mogućnost da se UBIJU da ugrize istina prepisaću sebi servis za čovjeka potražiću smisao U TEBI DO KRAJA

EKSPeRIMENT

Počev od noćas – ISTINA je veoma kratka Na takvom smo mjestu Ni Praznine više ne bi smjelo biti Oči nam i uši služe još samo po sjećanju beščujnog disanja kamena Treptanja vode koja nas se smrtno plaši U toj pješčanoj noći dok galebovi iz bunara puše neku čudnu travu A mi baš molimo žilet da nam posudi ime Napijamo se struje i struje Mi dirigujemo – horror vacui: Prići životu s druge strane Osjetiti, zatalasati Pomjeriti eho sopstvenog groba Naduvanog kao himna prapočetku ili apsolutnoj propasti Čekamo kako Sudbina…

OD VENA DO VJEČNOSTI

Želim ti najlonske oči Od vena do vječnosti! * Eto kako se teško mijenjaš Kao nepravilni glagolski oblici Dok ploviš kroz ove stihove U epicentar samoće Pod čudesnom krunom božanskog Kosmičkog Namjere i ideje lagano odbacuješ Jednu po jednu Kao striptiz Evo uzmi ovu zlatnu kašičicu Pa skupljaj Naše zajedničke trenutke Tetovirane suze i anestetike Vjerujem da mogu opisati lošu sreću: Gledam oblak u obliku tebe Crvena boja – tvoj je glas Svi namagnetisani konjski repovi I ajkula zvana STAKLO Možda ostavljaju utisak Besmislenosti Od vena pa do vječnosti Ali…

KAKO SAM JE NAJPRIJE UBIO, PA POTOM NISAM

VATRA I KOMAD HLJEBA SU ONO ZA ČIME VRIŠTIM. HVALA ŠTO NAVRAĆAŠ OVDJE POD ZEMLJU ZNA DA BUDE PRILIČNO HLADNO KAO PROSTI ZBIR MOTKI OD KOJIH VJEŠTIM POVEZOM ČINIMO KRST. UGLAVNOM ZA MOJU DJECU. * GLEDAJUĆI TE KAKO BJESOMUČNO TROŠIŠ MOJE SLABOSTI MOZAK MI SE POKUŠAVA SAKRITI OD MRŽNJE. STRAH U AUGMENTATIVU PREPLAVLJUJE GA. DA BIH DOŠAO DO TEBE PREVALJUJEM KAMEN PREKO LEĐA MADA SU RIJEČI TEŽE KAO ALGEBRA LAŽI I TEŠKOG PROKLETSTVA VIJEKA. * OVO TIJELO NE KRASE BIJELA KRILA METAFORIČNE FRAZE NITI ŽIVOT PIŠTOLJ MI SRASTAO ZA ŠAKU…

NIKAD VIŠE, GOSPOĐICE

Gurnem vam u usta iz iskustva sve elemente jezika plus kilo eksera, letvice malo šljunka Pa širite, kujte, rimujte Silujte rečenične sklopove, jašite ledenu krv nek studen i jeza odozdo biju Erotične žile i drogiran jezik, gospođice s kojeg piše Nikad, nikad više Boja leša Boja snova u izbjeglištvu Boja krvi vam je loša, gospođice nenaglašenog intelekta Nisam posrtao sanjajući vas unazad A, izrastao nam grom (jedan do drugog) i progutao noć I ne možemo više tamo gdje Crne zvijezde vise Nikad, nikad više A sada, sva tri oka sklopite…

S H E M A H A F O R A S H

Zavrtila si mozak ko cilindar ruleta & Naravno da je palo na CRNO Na tako opisana polja Utiskujemo razgovor O snovima bez maski – Otkad nosiš  vrijeme naopačke? – Otkad trpim u leđima zabijenu tuđu kazaljku. Oči čupamo stranu po stranu Razapeta na podu Piće mi spava po tebi Tvoje ime Ni ovaj put omanulo nije Ali imam osjećaj: I WILL ALWAYS EXIST I to zbog ovog nožića.

SJEĆAŠ LI SE

bili smo najotrovniji par djece, upotrebljavali tečni rock’n’roll u hibridnim časovima, kada su od naših imena ostajale samo rupe u zidu, krvave mrlje mrvave krlje rastopljene sve do crvenog voska, i kada smo od toga iznova oblikovali život prema sopstvenoj potrebi. a jedno je tada bilo dopušteno, i jedino šta nam je preostalo bilo je padati onako kako je i nebo padalo, pripremiti se za injekciju Svjetlosti ubrizganu bombama i barjacima. baš tim putem nas je Alibi veći od kosmosa učio da koliko-toliko spasimo jame i domove, akropole i nekropole,…

GROBNA KUĆA

KAKO SMO SAMO IZGUBILI DOBAR VJETAR NEGDJE USPUT, MOJ BOŽE DOVELI BUŠNU DJEVOJČICU NA PIJEDESTAL SVE ZBOG TVOJIH KANCEROZNIH ŽELJA PRINUĐEN SAM RJEŠAVATI NEDOUMICE ZA NEUDOMICE: PRVO MRDNI TU MRVU MRTVE MUVE SA CARSKOG REZA. POGLEDAJ KAKO JE SKONČALA NAŠA VEEELIKA STRAST – NA WC ŠOLJI. HAJDE, ZASIJECI JOJ KRILA DO KOLJENA. DO SEDMOG KOLJENA PROVJERI REDOSLIJED DUŠA I POBOGU – PRESTANI VIŠE MUČITI LJUBAV. UBIJ JE. VIDIŠ DA NIJE ŽIVA.

JA NE POSJEDUJEM OBLIK

Vjetar sa sobom uvijek nešto nosi Ovaj je put zviždao u tercama… Danas sam na ulici našao dinar Tačno u onaj datum kada sam prije više stotina godina (na istom mjestu) umarširao u tebe. Za daleko veće pare.

POGUBLJENI RAJ

savršeno sam upoznao anatomiju paradajza (kao i paradise-a) kada zarijem klimave čeljusti u kojima od vlastitih zubi imam jedino tri šestice tačno znam gdje će i koliko daleko štrcnuti sjeme paradajza (kao i paradise-a) kao izbljuvanije najsitnijih svetaca uz malo vježbe to naučio sam primjenjivati i na svojoj djevojci kad mi je dosadilo ubio sam je u nekoj dolini prepunoj paradajza (kao i paradise-a) eh, kako je bilo ludo. nakon što je izdahnula rekla je – volim te ona zna zašto ubio sam je.

DE AMORE CABALISTICA

Tvoje orgazmičke rezerve ne mogu te odvesti ni na jedan od spratova neba bez obzira na red vožnje Zar je potrebno prisustvo sječiva mada je divno gledati kako ga podižeš Kad si anđeo A krila ti sa prednje strane rastu Dolaziš lebdeći očima lisice vjerujući u postojeću ravnotežu emocija A ja   (obećah: ako si truba – ja sam usne) Morao sam držati ogoljene pesnice spremnima U kristalnoj noći Kada se Mars poklonio Veneri a Mjeseci se na nebu izdizali poput tvojih bradavica Kada je temperatura herojski poginula Olako žrtvovana hipertenziji…

REPRIZA

Mudro, smrznuto oko crne orhideje (na 2 ukrštena komada čelika) ne pristaje mi noćas, krv na mojoj koži nije sa ovog svijeta zato sam vjerovatno i dalje živ i šta vrijedi što ću preživjeti (i nadživjeti) sebe kad je ljubav na samrti, bezoblična, sa dimenzijama groba u koji je stavljena duboko koliko to samo ona može poput igle u podlaktici ispisati povelju jednom mrtvom vremenu.