the moon broke the soft places

Uđi, osjećaj se kao kod kuće, Među svojim vrtovima punim tuga. Da, možeš tu prebaciti ogrtač Pretencioznosti … granice nam sad ne trebaju. Ovo je sad tvoj dom. Slučajno je danas nedjelja, Pogled čeznutljivo klizi niz prozor Vijuga među stvorovima na ulicama Ljubavi, Preživljavaš još jedno stoljeće njihovih bezvoljnih pokreta. Zatvorenih očiju, puštaš me da ti se nastanim u davnom bolu, Ono nešto što nosiš s sobom, što prekriva u pogledu ti sjaj tirkiza. Očima tražiš noć, ti od Mjeseca zaboravljeno dijete. ”Gorgo, Mormo, Erešigal: ženo s tri lica. Prizivam…

mrak

Ovo je zapis o beštiji.                                                                                                                                                                          …

dolazak

Nečujno prolaze vremena kad se jučer ponavljalo sutra. U savršenom, začaranom krugu, gdje drhtave ruke pokušavaju od pepela ostvarenih proročanstava oblikovati smisao posljedice onih rijetkih, prelijepih snova. Na vrhu svijeta, odmoran, gledam prošlost kako se približava. Drhtavim rukama ispred nogu položit će mač, na oštećenom svitku predat kapitulaciju ispisanu suzama. Nehajno odgurnut ću to klupko mraka i beznađa, daleko ispred, naziru se obrisi zastava pobjedničke vojske onog obećanog i teško zasluženog onog sutra. Srce je čisto. Ruke su snažne. Još tri godišnja doba gorit će zvijer u mom pleksusu, do…

snakeprint

Pogledi u beskraju, onako je kako je bilo i kako treba da bude. Krvnik beskraja ljubavlju polijeva lomaču dok još jednom me voliš blizu jutra, kada svjetlost čini umornom onu našu djetinju radost u očima. Snovi su put kojim bježimo do mirnih ulica gdje odzvanjaju topli zvuci veselog žamora milijarda pobjeglih koji iščekuju svoje kraljeve, davno obećane kraljeve. Ti si kraljica.                                                          …

beznaslovni triptih

Nečujno prolaze vremena kad se jučer ponavljalo sutra. U savršenom, začaranom krugu, gdje drhtave ruke pokušavaju od pepela ostvarenih proročanstava oblikovati smisao kazne onih rijetkih, prelijepih snova. Na vrhu svijeta, odmoran, gledam prošlost kako se približava. Drhtavim rukama ispred nogu položit će mač, na oštećenom svitku predat kapitulaciju ispisanu suzama. Nehajno odgurnut ću to klupko mraka i beznađa, daleko ispred, naziru se obrisi zastava pobjedničke vojske onog obećanog i dobro zasluženog onog sutra. Srce je čisto. Ruke su snažne. Još tri godišnja doba gorit će zvijer u mom pleksusu, do…

kraljevstvo obećanih vrtova

Pišem, onima koji razumiju ono nejasno u pastelnim bojama noći. Sve riječi raštrkane, do sada su samo dijelovi kostura, U neredu posložene uspomene na neka prošla postojanja, Gdje kroz maglu se naziru obrisi doma, Gdje nekad noć zaustavi mirise iskonskog djetinjstva. Oteto sam i i ostavljeno, u nekim nepoznatim svijetovima, dijete, Zaborav me tjera da preživim, a ono malo uspomena da ne zaboravim, Tko sam, što sam, i kako je jednom bilo divno biti slobodan, Biti zemlja, voda, zrak, vatra, duh, svijest i nesvijest, sve skupa I svako posebno, dok…

it’s time to forget

Lijepo se uljuljkati u mekoću oprosta, Prepustiti opijajućem zraku sigurnog pristaništa, Uživati u zvukovima tvojih koraka Kojima gaziš među nemirnim fantazijama Ispisanih divljim plesom nekih davnih suza. Jednom ćemo letjeti u nekom pijanom padu Prema besmrtnim ulicama,  Pretvarajući zrak u tisuće drhtaja  Nekog dalekog vedrog neba… Tisuće drhtaja, tisuće jecaja  Za stotinuijednu dugu noć Na samrti vremena. Pristajem biti zatočenik Blještavila tvojih željeznih snova. Piti ćemo vino,  igrat igru mjesečevim kartama. Jutro će doći, a lica u ogledalu I dalje će kroz nas gledati. Budit ćemo se kao i uvijek…

raging blues

Osjećam, brzinom svjetla Približava mi se bijesa tvoga dah, Zaboravljaš da ne poznajem strah. Čujem lavež tvoje taštine, Stotine bijesnih pasa, Željelo bi glodati mi vrat. Znam da se smješkaš, Misliš da mi nema spasa … Veseliš se, veseliš, Bakljama budiš narod zombija, Potemkinovih sela u svojoj duši. U gluho doba noći, žedna si, žedna si nadmoći, Želje da lomiš mi postojanja kosti. Ne želim te više zvati Ljubavi, Naša je priča svečano odjevena, Spremna za posljednji ispraćaj, Jedna truba miljama udaljena, Plamen lomače obećava zabavu. Već stoti put je…

ptice pjevice, umorena mačka i tihi koraci u noći

Što ćemo danas raditi, pitaš me očiju sklopljenih, pogleda još negdje u snu… Što ćemo raditi ponovio sam, bio sam budan, bio sam gladan, dan opet  napada naše kosti, nisam znao odgovor na to pitanje, uostalom sve je zaudaralo na prošlu noć, na dim od cigareta, na jeftino vino, smijeh, moj penis u tebi, tvoje sokove, tvoju šminku, na svježu zemlju groblja mojih nadanja, inerciju,  indiferentnost…podočnjaci ogrubjele pijandure sakrivale su nježnu dušu, zapravo tetošio sam u sebi tu predodžbu da je duša nježna, barem jedan dio,  Čisto onako da bih…

glas u gužvi i sivi, hladni pogled razigranih vrabaca

Oh, pa to si ti, lupnio mi je od leđa poznati glas, zastao sam, ženski glas me zaustavio, još uvijek isto hodaš, još uvijek sam okrenut leđima, meni je gluho jutro, sa istim mirisima gužve, sa glasovima koje ignoriram, ovo nisam mogao ignorirati, hajde da i ja jednom doživim jutro koje obećava, okrenuo sam se i vidio da je vrijeme mimoišlo, ili je ona spretno izmicala istome, ili se možda radilo o malo boljem make-upu, svejedno, i dalje je bila lijepa, a u pogledu je bilo zacementirano nešto ono, nešto…

otpaci

Isti si on, pljunuti, a taman sam tada pljunio u wc-školjku Sadržaj iz grla, smeđezelenkasti , nakupinu duhana, alkohola, Nakupinu smeća koju svakodnevno udišem, vratio sam se u dnevni boravak, sjedila je za stolom, među hrpom raznoraznih papira, ispisanih kemijskom olovkom, otvorenim dokumentima u računalu, Među nekim crtežima, isti si on, ponovila je, nisam znao na koga misli, nije ni bilo važno, Nisam mogao biti isti, možda se samo radilo o sličnom prokletstvu, Možda o tome da smo se najudobnije osjećali na dnu smrada ljudskog postojanja, Zar je hrvatska razjebanost dna bitno…

touch of the jazz

Šutnja. U tebi. Prosuta iznad grada, bezbojna i otrovna. U nama, na opustjelim zgarištima sjećanja. Šutnja u kojoj smo došli do kraja. Između nas, na hrpi, stoje snovi. Čije suze sa umornog lica će ih spaliti? Umornim prstima nanosiš zaborav na usne. Da, zaboravit ćemo…onaj naš komad neba, Snena jutra i Ninu Simone rastočenu na površini izlizanog cd-a. Jednom će me konobarica počastiti pićem i cigaretom. Trebao sam ispričati svoju priču Sažetu u jednu cigaretu i jedno piće. Prošetat će travanjska jutra do neke nove priče. U kristal će se…

lullaby with a taste of wormwood

Znaš li… Kamenje, kao znamenje, Na nekim obalama razbacano. Smijeh prekriven vjetrovima, Razapet na oblucima. Sjeti se… Noći obojanih u slatkasto crvenilo vina, I vremena zatočenog u smirajima indiferentnosti. Možda bi ove riječi mogle imati jednom sretan kraj. Ne razmišljamo puno kad pljunemo na pakt Koji smo u nekim hladnim noćima Znali sklopiti sa samoćom, uz teške zvuke raštrkanih Koraka jazza i hladne noći misleći o ljetu, Vrelom asfaltu i terasi negdje na periferiji nekog grada. Kad tresneš o tlo, nema spasonosnih zvuka zlatnih trublja, Gordih legija na podivljalim konjima……

ice age

… razmišlja se o riječima. Prolazi se kroz špalir Vrtnih patuljaka. Riječi su presvučene Plastičnim osmijesima Zarobljenih u toplim očima. Zapravo,mislimo da s vremenom je sve više komplicirano, Ne primjećujući sitan tekst, da nam se nudi popust, da je ljubav Na akcijskom sniženju, upakirana u kompromise. Trebalo bi biti dobro imati kompromis sa samim sobom? Nekako odgurnuti u stranu noći gdje je kraj podmuklim pogledom Slavodobitno obilazio oko mene, poput zvijeri koja je znala da joj Plijen ne može izmaknuti… osjećao sam žamor, spremala se gozba, I jasno sam vidio…

BEREZIN HOTEL

Strpljiv sam i pažljivo gledam Kako počinješ polako učiti slijediti tragove Pažljivo zametene ispod uskovitlanog Topota obezglavljenih konja prošlosti. Neću ti obećati svjetlo. Ni lažno utočište raspela. Ta tajna skrivena je ispod tirkiznog pepela. Čekam da dotakneš boje i povučeš jedini smisleni potez U ovoj beskonačnoj šahovskoj partiji bez figura. I zaputiš se… odjednom ti je tako jednostavno koračati Kroz labirinte širokog spektra besmisla. Primjećuješ negdje izlomljeni odsjaj crvenog svjetla, onog crvenog svjetla, da… Sve je poznato, sve je opet predvidljivo. Crvene ulice i crvene zgrade. Trgovi i odsjaji staklenih…

morning story

Probudio sam se prije tebe. U slabašnoj svjetlost jutra koja se prolijevala po tebi, tinjali su mirisi prethodne noći. Zovem se Lea – kazala mi je, više u svjesnom, nego nesvjesnom stanju. Noć je bila na izdisaju i prijeteće se ćutila mirisima svjetla, jutra i novog dana koji će poput kamena stajati na našim snovima. U nekim drugim okolnostima, zaspao bih, ne mareći za jutro, ne vodeći brigu o svjetlu koje nas opomije da moramo živjeti sutra, to jest danas. A sada, nisam mogao usnuti. Stajao sam blizu prozorskog stakla,…

waiting for a desert dream

Ovo je jedno vrijeme kad je puno bolje zaploviti sjećanjima. Do onoga trenutka kad smo kročili svijetom anđela, čiji je osmijeh bio umoran. Tragovi u grimiz obojanih suza, stvorile su im bore na licima. Slomljenih krila, nevoljko su koračali među pobjedničkim smijehom demona. To je bilo vrijeme naše, tvoje i moje, ispunjeno euforičnim mirisom pobjede. Bilo je tada vremena, za priču, u odmoru dva ogoljena i smirena tijela. Bilo je vremena za riječi. Znajući da taj put nas neće razdvojiti izlazak ozeblog sunca. Među zgužvanom odjećom gledamo snove na izdisaju.…

the boundless of sanctity

Zatvaramo krug. Koraci su sve teži i umorniji. Došlo je vrijeme da zatvorimo priču? Vjerojatno. Pospremiti ćemo je u žutu kuvertu i zapečatiti tvojim suzama. Svojih nemam. Ne zbog tebe, već zato što jednom sve su kliznule u nečiju drugu priču, Zauvijek me vezujući za jedna nevina prostranstva. Sanjam ih i tamo nema zlokobnog smijeha hijena. Tamo neće biti kamena u srcu i ignoriranja. Možda bi sve bilo dugačije da sam se bojao. Ili da sam se borio. Da sam barem lažnim obećanjem pokušao ukrotiti divlje životinje boli u tebi.…