Putovanje
Ovo su sad moji oblaci. Nema više onih starih. Zagrlilo me je sunce. Gledali smo se, ja i ovo noćno nebo, mjesec je očito bio na nekoj drugoj planeti. Zaspala sam na zvijezdama, pod svjetlima ....
Ovo su sad moji oblaci. Nema više onih starih. Zagrlilo me je sunce. Gledali smo se, ja i ovo noćno nebo, mjesec je očito bio na nekoj drugoj planeti. Zaspala sam na zvijezdama, pod svjetlima ....
I opet zlaćane zrake sunca po mojoj kosi prosipaju stihove. Za tebe. O tebi. O ljetu ovom... Prolaze oblaci, zalazi sunce, prolazi ljeto, stići će i zima.
Strast je još pristuna. I plavilo očiju tvojih... plavih. Uvijek iznova svira naša pjesma, haljine za te pakiram, tuđe poljupce sa usana skrivam, skrivam.
Pali su prvi stihovi za te. I nisu važne norme. Moje riječi ne podsjećaju na tebe već se pune, mislima... O TEBI.
Biti čovjekom. Anđelom, nitko ne može da bude uvijek. A ako istina i postoji, mnogi ne žele ni da znadu za nju. Rijetki su oni koji ju već poznaju. Jel to bit ....
Znaj da nisam još odustala od ljubavi. Borim se; neke sam već i zaboravila. Ostaješ ti. Izvireš. Iz svake slike koja bi trebala budućnošću da bude. Ja ne želim prestat' voljeti. ....
Krvavi poljupci moje kose po tebi tvoji šapati ruke meka koža tvoja bijela poput mlijeka hladne plahte i vruća ljeta krišom uzeti poljupci uzdasi u domu tajni.
Molila sam svatove da ne odu, jer su me na te podsjetili,zlato. Htjela sam da njihova pjesma do jutra kraj mojih vrata bije... oči su mi bujale i rosile se suzama -sjetih se svega pogleda ....
Mjesec je bio bijel,pa je postao žut. Vjetar je mrsio moju kosu. Ja mišljah na tebe.
U grlu bile su suze, u očima nakratko titrale. Noć je bila sparna, al' ko' da nikad nije bilo zime, nikad. Smijala sam se, iskreno. Mala obitelj osmijeh mi je dala. Možda će srce u ....
Možda pišem pjesme umorna od života, smijem se sa dušom punom suza. Sanjam, a nemam snova da ih ostvarim. Daleko su blizine, prepuno je srce jada. Zašto pišem, kad svijet je okrutan i kad stihovi ....
Prošle godine (u ovo vrijeme) upoznala sam čovjeka. Znam te, već 365 dana. Nije li to puno?! Sasvim previše, za jednu dušu. Plavilo očiju tvojih, i sve te priče, samo se vrte. I provlače. Već ....
Okviri slika koji zaustavljaju vrijeme, svaki puta iznova. Uhvaćeni osmjesi, vremena,godine, životi... Okviri raznih boja boje su života moga. U njima su tajne, istina. Ko' da ih u prostoriji dvadeset ima.
Htjela bih rukama uhvatit' vjetar. Nije li spremnost naposljetku i zrelost? Hrabrost, neposjedovanje straha. Moje su stranice... pune ovog mog života.
Ukradeš dane prenapućenoj kugli zemaljskoj hraneći se njenim najgorim otrovima... i kažeš -život je dosadan. Teško je ne biti, opčinjen u cijeloj komplikaciji naše jednostavnosti, i zapitasmo se onda: -čemu sanjati neke prizemne snove kad ....
Da,moje riječi jesu nebitne i one ne posjeduju velikog značaja, al' to moji stihovi su, papiri života moga, utkani u vječne sanje o jednoj ljubavi iz velegrada.
Pisale su zlaćane niti moje kose o tebi stihije. Usne su čekale ruke. Kraj mene sinoć legle su oči plave.
Zvuci jutarnje gitare. Dječji osmijeh, kroz plavilo očiju tvojih.
Zamišljam zvuk kiše na tvojoj (bijeloj) koži. I vjetar u tvojim plavim očima. Poljupce sa tvojih krvavih usana.
Pisala bih malo o tebi. (Opet...) Činiš me sretnom. Okupana suncem moja kosa piše lirike tvoga glasa, ep plavilu očiju tvojih.
Gledam nebo i slušam oluju sprema se Mislim o tebi dok glazba vijori naokolo Htjela bi da si tu što jesi al' strpljenja ne posjedujem Čekam ljeta još uvijek s tobom zalaske i izlaske sunca ....
Ljeto je. Uistinu. U tvome krevetu, budna te sanjam. Meki su ti dodiri. Tiši nego inače. Tiši od misli mojih su. Mislim često o nama...
Noć je mlada. Mlada sam i ja. Mi smo. Slatka su mi ova iščekivanja, preslatka... jesu l' poljupci? Dodiri? Sanjam kako kradeš me. Iz snova. U jave. Neke. Kako spašavaš me. Uzdisajima. Mirisom ljeta.
Želim da me znaš. Jer ja tebe već ko' da znam. Ljeto miriše na jagode i trešnje, more bit će da je pjenasto...? Veseliš li se susretu našem? Ja da. Želim da me znaš. Jer ....
Dodirom rekao si neizrecive riječi moje prljave mašte U mraku izgledalo je sve ko' san tvoje usne krvave su bile Oči možda plave.