brutala by b@ndog

Kao sad o godinama, držiš lekciju, predavanja bitch-witch ofucana! Ne uči se stari pas novim trikovima. Fak ju i tvoja roza nadanja rušim te jebi se! Ta generacija propalih hippika zemlju ovu je upropastila sve u jedan paket spakovala lullabies za djecu skladišta. Hladna vam je simfonija Nabijem Vas gospodo u Vašim nastojanjima. Vi i Kastaneda samo ste loš trip halucinacija.

apne(J)@

Šta ću spavati u meni rat, u venama hipertenzija. Šta ću jebeno sanjati!? U nepravdi misli roje se množe da košnica morbidna postane. Čekajući žrtvu da nad njom pukne Ma, jebi me nevaljam sebi tebi. Dah je leden u noći kratkih noževa osjetim da je to ono kad te prijatelji zbodu. San,to je utvara Jednoličan zvuk šištenja u ušima i otkucaji sata. Ne, ne budi me jutrom, pusti me da prestanem da sanjam i hodam kao utvara.

Voštana figura

Pored očiju da si tako slijepa tvoja estetika je prolaznost lijepa. U nizlaznoj putanji koračaš pa čelom zvizneš od 45-tu godinu panično se trzneš iz grozničave hibernacije u vlastitoj lokvi krvi i otreseš sa sebe slojeve sna. I počnu kapljati on i ona i njih dvije Pa zar ništa vrijedno nije!? Išćes promjene. Išćeš slobodu. Vezana iluzija u odrazu na mermernom stepeniku života. Silikonske sise i porculanski zubi grizu bolest lažnim osmjehom hraneći se stajlingom i teretanom Ti, ti znaš šta i kako! zaboravljaš da usamljena i sama samoća te…

Sjenke

Gle,tamo neko ide to su sjenke Međuzemlja. Tu je i moja! Zmajevi i pauci zakrivljeni sve strasna cudovista. Hode paranoidne utvare kroz sumu na obroncima, nagnu iznad mene da psuju i grde ubrzavaju korak i otkucaje. Rasirenih ociju trazim gdje je sjena moja. Jednom kada odzvoni vrijeme zatvorit cu ormar katancom sutnje i u njega vratiti utvare i prosute sjene.

Pusti sebe

Pusti sebe u mene zazmiri nek um i kozu pocijepaju nemiri prepusti se meni da te vodim kroz hladnu divlju noci. Odgovor na sta i kako naci ces ako se zagledas duboko u moje oci Upij atom cesticu moga tijela Ispij svoja lutanja i trazenja rasuta na mojim usnama u meni skrivena.

Budi posebna

Nasao sam te moja nisi svoja,njegova i njihova nisi potreba, sumnja i masta Danas budi posebna moja i nicija uroni u sebe samnom tu gdje jesi. Progriz ce te ruke gladne i hladne kao kistom luđak na srcu napravit ce ožiljke male sitne bubice. Pragmaticnost mijenja korijenje Posebnost nestaje Potreba opstaje. Nasao sam te odvec inertna za korake neke misticne rijeke i cuprije same se hode.

put

Rijeci prazna znacenja govoris o svemu Utonut u šutanje mirnu površinu razbije  kap misli oscilacija Nit o sreci ili misticna lutanja ka tome imam dilemu Otkrivam tumaranje gdje se atom od atom zguzva i sabije satire me vaginalna manipulacija Kao voda budi nekom drugom teci nikome nikad o meni ne reci. Na putu sreces ljude cudne nasmijane blesave i dvorske lude.

Vrana

U sumnji uronut nakcen u jeftini ram za slike pored sebe prolazim. Kao da ne vidim ni ne osjetim blizi se kraj. Beskrajna tajna u meni skrivena uz loše vino i zbunjenu ženu razlivena, kao tempera u rukama trogodišnjaka. Potrošilo me U igri iskrivljenih pajaca, goli nismo vise ljubavnici već nakarade. Ni okultno nit sakralno vec mehanicki bijesno i debilno. Nema me. Nisi više važna. Budi zahvalna viberu i ona dva smartphona Dok kljucam povremeno ko vrana otkidajući svaki put dio tebe šutim u sebi se smijem se jer od…

zahvalan

sad sam jedan srednjovjecni ciko stavim noge na verandu pijem pivo sportista rekreativac jedan ko nijedan mali sitan i bijedan pregorio sam ko spaher tipkajuci uzaludno sve sto osjecah ka tebi today me libo mudo bilo ti il neka druga svejedno ne biram tebi na tom sejtanskom daru zahvalan          

plavka sa saltera

mrzis me ma jebi se-mrzim i ja tebe blijeda prezirna da se na slutit ta tije malo bi sarala,varala nist sveto nije pa i poso preko veze jebeno odradis bezveze ne znam ko gori je iza tog kulisa sa druge strane tri malogradjana ti ona crna nesreca Ekrem u ljetnjim sandalama tri odrona lupaju pecatima postavljaju glupa pitanja poso prekokurca bez osmijeha hladna birokratska lica vidimo se za dva mjeseca mozda te facijalis opali do tada pa mi se nasmijesis jednom zauvjek mrzi me,mrzi me trebat cu ti ja sa…

drustveni TILT i inner ZEN

Sistemski sam rasturen, na atome cestice dibidus sjeban no slobodan da pisem, disem veselim se kokuzan…ne uspavan vec probudjen pisem mogu da brisem, da hodam po planini da se penjem berem cvijece ko Ferdinand ali ne da njusim jer sam alergican. U svijetu zamisli i konstrukcija stid me je ganjati, to sto se ganja Ne ispunjavam tudja ocekivanja, nit vlastita nadanja vrtim se poput cigre il dervisa sve zavisi kojim ocima posmatras da li ocima djeteta dali ocima duhovnjaka govorim o sada u trenu sto ko treptaj stoji neko blizak…

Ulovljena

Ne govori nikome suti o tome ko smo nas dvoje u okrilju noci kisom okupani skriveni i goli Neka na tome ostane ne sluti ne prljaj perverzije tvoje sjajne oci gledaju me ko zagubljeni sjebani do boli Ne govori nikome koje znacenje ima ganjati snove loviti podsvjesno u nemirnoj bujici realnog.

neuroza

Zarosit ces u behutu kad te uzmem i prodrem u skrivenom mracnom kutu haustoru vlaznom fluid jeste melodija ispreplices me sokovima nervira me ezoterija ispunjava me kristalna fizika nagonska alfa ljustura,propast i gimnastika zaronit ces u rosu kad ti zadignem nogu i stisnem pa rukom pomilujem kosu u stubistu hladnom sikljat ce iz tebe stihija zakljucanog svemira nervira me mizerija

c’est la vie

Svadja ispija zadnju kap energije u meni rasprsuje je u eter ko kad glupan mazohisticki pritisne dezodorans c’est la vie Razocarenje,zatim bol nizem kao tulasi stavljam oko vrata sindjir ogrlicu da me nosi Otkrivas kako sam emociju pustio da je to divno i da boli da svoju kontrolises Poseban sam ti c’est la vie kad skines masku sta smo mi? Kontrol freak sa morbidnom dirigentskom palicom vodi sterilni orkestar strave i uzasa dok ronim licem kroz bezobrazluke vrhom jezika spoticem vlazne stidne dlacice nista me ne sprijecava da uzmem tvoje…

Nebo koje voli

Kako sam u zagrljaj letio sirio ruke radoscu maloga kindera u tebi gotivio svemir Gurnula si me od sebe u hladan beton sam tresnuo koje igre pleses hude pa da dijete u meni razbijes Osjecam nemir Danas nije vazno sutra jos manje putujem sutnjom zazmirim rasirim ruke i grlim nebo Necu obrise nit dijelove iskidane duse sto ih nudis podaj ih onome sto te periodicno voli Zato zmirim kada prodjes pored mene da te ne vidim Pusti me da grlim nebo koje volim.

Drugu svom

Drug moj nisu nas ista zla ujedala niti su nas vile pronosale nemoj da lizemo jedan drugome rane kad padnes ustani jarane kad sjajis sjaji suncevim sjajom bilo da si sam il sa rajom svi cemo jednom proci osmijesi radosti tuge sve ce se sa lica izbrisat smiraju doci budi mi Balkan budi mi svoj ljubi te brat tvoj

Prazno srce

reci cu ti zasto je kad zalupis vrata prazno u srcu hladno nema me vise fakat ne zivim standarde ovi ljudi sto prolaze nikuda ne odlaze tumaraju budno rutinske filmove nisi umjela trajati u dvoje licemjerna potreba za mnogo njih reci cu ti kako je kad sklopis oci jadno gledati sebe

usudi se

daj mi fragment kao list javora neka padne na moj dlan pa da citam astroloska znacenja tvoj i moj put na liniji zivota crossroad bunila ludila magije i svemira sto se u nama prozima sto te u mrklim nocima po postelji otkida ono sto te ubija naposlijetku te ojaca bitter lemon na tvojim usnama to je ukus koji sanjam nocima probudi me uzmi me u slane vode zivota uroni me

cekaj me

dolazim kao kolateralna steta ne tako slucajna nadasve namjerno pa sta bude bas me zabavlja umna manipulacija osjecaj da sam upleten u mrezu kad pocnem da se migoljim ti me omotas u paucinu nadah se simbiozi,prozimanju nadjoh sjenku od zene u najbolim godinama na jagiju srama si sebe sagorila. lutas hraneci se ostatcima uvrnutih postojanja na bogatoj trpezi sljama usamljenoj deponiji grada cekajuci naivna kukca u mracnim odajama uma ipak u jednom casu ovoga dana na pragu razuma na mjestu gdje budes pustila svoju nit procitat ces izrezbareno na vratima:…

dvoumica

Sta me to muci dok upijam atome soli sa nemirna brijega dok se guzvam u nestasnoj postelji unutar ega? Kad pobjegnem od nje rutine od prolaznosti od svega. Da li i tebe dok me ljubis misao krivnje otrese od hladni zid ? Ovaj san koji imamo u kutku pozude sto nas jede i nemir koji djelimo je danas sve sto imamo. Ipak postojimo opstojimo i budimo ne probudjeno i ne uspavano nemirno i veselo. Mada se jedno pored drugoga nikad probuditi necemo uzimamo i ne dajemo i u nedorecenosti djelimo…

astral

Šta to ganjas u tom svom ludilu? pustas zmajeve i drevna bica da te vode. Hoditi ne znas cestom zivota koraci su ti gvozdeni olovni vojnice. Sta to nosis hudi covjece? vuces za sobom vrecu sumnje ljubomore ocaja patnje Nosis do najvecih ambisa ostavis je i skocis umjesto nje u pjenu mora. Zar te toliko plase dubine sinapse varijante u vremenu i prostoru tok,zivot i sudbina? sve ti se zguzva pomjesa poput grudve snijega pod hladnim prstima. Hladno ti je tijelo umorno od lutanja. Gdje ti pogled seze prije nego…

Karta u jednom pravcu

Gledam,  ne vidim. Osluškujem, no ne čujem. Ništa ne razumijem. Opažam da sam sam u kupeu voza prolaznosti i da puštam da mi prođu stanice. Ne izlazim. Više se ne trudim. Njemo posmatram. Ne postojim, niti osjetim nit govorim o prostoru sjećanja. Skupo sam platio kartu bez povratka.